Tuga, Ti I Ja

15. studeni 2010 ob 18:39 | 40
Evo me noći,
Stara prijateljice,
Opet njoj ću poći,
Niz duge puste ulice.
Tamo gdje strahovi prestaju,
Obraz mi grije njen dlan
Na njemu moje usne nestaju,
Beskrajno sam, uzdah joj znam.

časti me noći, stara prijateljice.
U čašu natoči, žudnju da mi slomije.
Zar nisam dovoljno gubio,
Tko će izmjeriti bol.
Do očaja ljubio, namjerno bježao
Da bih se vraćao.

Opet mi se budi tuga, tuga najveća.
Koju nosi snijeg s planina, vjetar ravnica.
Koga sad joj srce voli, kaži nek još jače voli.
Idemo do dna, tuga ti i ja.

Pozdravljam te noći,
Stara prijateljice.
I ovaj krug će proći,
neće stić me kajanje.
šta je ovo proljeće,
Spram nježnih godina.
Poziv njen me pokreće,
čak i sa dna, isto izgleda.

Crvena Jabuka

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se