Uspavanka za Ivu

23. listopad 2010 ob 17:38 | 22
Na tvome čelu tama sa svjetlom još se bori.
Tepa li il' me kori glasić tvoj koji zove - mama!?
Znaj, odkad tvoje kuca, moje je srce stalo,
Svak ima svoga suca, spavaj, sunce moje malo!

Znaš li da tvoje oči imaju boje neba?
Da čak i neke noći kriju sjaj sunca ako treba?
Pitaš me što je to beba, kakve su boje cvijeća
i zašto ljudima treba to što neki zovu sreća?

Nemoćna kao ptiče što je iz gnijezda palo,
vjeruješ u sve priče, - sunce moje malo.
Sve što sam zvala svojim, sve to se tebi dalo.
Živim životom tvojim, spavaj sunce moje malo!

Tereza Kesovija

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se