Vagabund

14. siječanj 2011 ob 17:14 | 19
Govorila si da je kraj,
al tebi vjerovao nisam,
tek kad su usne blijede
prisle ka mome licu
u casu tom sam znao sve.

Jurim po prerijama,
skitam po planinama,
trazim te po sjajnim zvijezdama,
skrivam se po sumama,
drugujem s lutalicama.

Kad imam - placam za sve,
kad nemam - zivim ko prije.
Sta je zivot i smrt,
sta je strah?
Postojis samo ti...

Sanjam po vozovoma,
spavam sa klosarima,
placem za uspomenama.
U nekim potkrovljima,
lazno se milujem sa
umornim tudjim zenama.

Al iznad svega si ti,
ti dajes nadu i moc
da trazim dalje i dalje
taj dom u kojem zivis ti.

Zdravko Čolić

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se