Vukovi Umiru Sami

14. studeni 2010 ob 17:32 | 23
Tisina ko sidro veze mrak
u meni polako kopni strah
ova ljubav je bila prividjenje
nije ovo moje vrijeme

Do zore je ostao jos koji sat
vani nemir ko da je rat
oblacim kaput i odlazim
da sve zaboravim

I opet Dunavom plove brodovi
a ti vise za mene ne brini
ko lisce sam, vjetar me raznosi
vukovi umiru sami

Tisina ko sidro veze mrak
u meni polako kopni strah
oblacim kaput i odlazim
da sve zaboravim

Dunavom, Dunavom
Dunavom, Dunavom

Boris Novković

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se