HAGIOTERAPIJSKA LJEKARNA

24. veljača 2012 ob 13:54 | 6923
'' Hagioterapija nije liječenje, već spoznaja – tko sam ja ?
Ona želi svijetu pokazati da je spas u mudrosti, a ne samo u znanju, jer mudrost
oslobađa i vodi k cilju života.

Prof.dr. Tomislav Ivančić



SADRŽAJ




Predgovor
Uvod


1. DIO


DUHOVNO ZDRAVLJE I KAKO GA POSREDOVATI

1. Duhovno zdravlje – Dobrota
2. Duhovno zdravlje – Istina
3. Duhovno zdravlje – Jedinstvo
4. Duhovno zdravlje – Čistoća savjesti
5. Duhovno zdravlje – Prava spoznaja intelekta
6. Duhovno zdravlje – Ljubav iskrena srca
7. Duhovno zdravlje – Povjerenje i vjera
8. Duhovno zdravlje – Vrline i kreposti
9. Duhovno zdravlje – Smisao života
10. Duhovno zdravlje – Kajanje i praštanje
11. Duhovno zdravlje- Kreativnost, rad, djelovanje
12. Duhovno zdravlje – Sabranost
13. Duhovno zdravlje – Zdrava misao
14. Duhovno zdravlje – Zdrava riječ
15. Duhovno zdravlje - Moralno djelo
16. Duhovno zdravlje - Dostojanstvo
17. Duhovno zdravlje - Nada
18. Duhovno zdravlje - Odricanje
19. Duhovno zdravlje - Vježbe koje stvaraju u čovjeku dobre i moralne navike
20. Duhovno zdravlje - Govoriti: ja mogu, ja hoću, ja ću uspjeti
21. Duhovno zdravlje - Sjećati se misliti i govoriti važne rečenice
22. Duhovno zdravlje - Svjedočiti
23. Duhovno zdravlje - Ozdraviti sliku Boga
24. Duhovno zdravlje - Ozdraviti sliku čovjeka
25. Duhovno zdravlje - Spoznaja duhovne dimenzije ( kognitivna, aksiološka,
interpersonalna, religiozna )
26. Duhovno zdravlje - Zahvaljivanje


2. DIO

KAKO ELEMENTE HAGIOTERAPIJE UGRADITI U SVOJ ŽIVOT,
U SVOJU SVAKODNEVICU

1. Kad ulaziš u novi dan
2. Kad si u svijetu, u društvu, na radnom mjestu
3. Kad si sam i obuzimaju te teške misli
4. Kad nakon proteklog dana ideš na spavanje

3. DIO

POSREDOVANJE DUHOVNOG ZDRAVLJA PREMA SIMPTOMIMA
DUHOVNE PATNJE

1. Osjećaj krivnje
2. Depresija
3. Poniženost
4. Besmisao
5. Mrmljanje i samosažaljenje
6. Agresivnost
7. Strah
8. Ovisnost
9. Rastresenost
10. Uvrijeđenost
11. Prisilne misli
12. Grižnja savjesti
13. Devijacije
14. Agnosticizam i ateizam
15. Kriva religioznost
16. Potištenost
17. Nesigurnost i nepovjerenje, bijeg od ljudi
18. Ovisnost o požudi
19. Suicid
20. Ovisnost o magiji
21. PTSP
22. Razvod braka
23. Nezasitna potreba za ljubavlju
24. Patnje silovanih osoba
25. Ozdraviti svoju sliku Boga
26. Žalovanje
27. Postabortivne patnje
28. Anoreksija i bulimija
29. Traumatizirana djeca
30. Ako netko ne želi ozdraviti
31. Psihičke bolesti
32. Autizam
33. Shizofrenija
34. Simptomatske bolesti
35. Maligne bolesti
3



Posveta



Ovo djelo posvećujem mojoj dragoj unučici Petri kojoj sam uskratila mnoge trenutke zajedništva, odlazeći raditi hagioterapiju.

Dok sam ovo djelo privodila kraju, rodio se i moj dragi unuk Matej. Oboje vas neizmjerno ljubim i vjerujem da će Onaj kojemu sam rekla svoje DA za razvoj hagioterapije kao velikog dara čovječanstvu, na svoj način nadoknaditi naizgled izgubljeno.




Zahvala


Zahvaljujem mojem dragom suprugu Zdravku, mojim kćerkama i zetovima: Valentini i Daliboru, Maji i Tihomiru koji me podržavaju i pomažu u mom radu.


Zahvaljujem mojoj dragoj suradnici dr. Drini Podobnik, spec. obiteljske medicine, koja je prepoznala vrijednost hagioterapije i koja mi je omogućila da u radu s njom i njezinim pacijentima dolazim do novih vrijednih spoznaja i otkrića važnih za hagioterapiju, a time i za cijelo čovječanstvo.


Posebnu zahvalnost iskazujem prof. dr. Tomislavu Ivančiću, utemeljitelju hagioterapije iz čijeg sam predanog rada : sa studija, seminara, predavanja i velikog broja knjiga, sakupila ovo bogatstvo koje će vjerujem mnogima pomoći da pronađu izlaz iz svoje patnje.
















4

UVOD


Dok s jedne strane živimo u svijetu savršeno razvijene tehnologije koja treba čovjeku omogućiti bolji i lakši život, s druge strane nalazimo sasvim nezadovoljnog, nesigurnog i uplašenog čovjeka s velikim brojem somatskih i neizlječivih bolesti, čovjeka s brojnim psihičkim bolestima.
Unatoč sve razvijenijim medicinskim metodama liječenja, unatoč mnoštvu razvijenih psihoterapija, ostaje činjenica da ima sve više bolesnih i depresivnih ljudi, ljudi koji ne vide ni u čemu smisao i koji zbog toga silno pate. Pitanje smisla, samo je ljudsko pitanje, samo ga čovjek postavlja i traži odgovore bez kojih mu nema života.
Svaka bolest čovjeka razara , ugrožava njegov život i zato je treba liječiti.
Ništa ne boli kao duhovna bol, duhovna patnja, ono kad čovjek kaže: Boli me duša ! Zato nema sumnje da je čovjeka najpotrebnije liječiti u njegovoj duhovnoj dimenziji.
Duh je uvijek cjelovit, on nema sastavnih dijelova, zato je bolest duha manjak duhovnog zdravlja, pa stoga u duhovnom području donosimo duhovno zdravlje, a ne liječimo bolest.
Da bi se čovjeka obuhvatilo u svoj njegovoj kompleksnosti, potrebno je istražiti čovjekovu duhovnu dimenziju, njezinu traumatiziranost, bolesti, nemoći, patnje, te iznaći način kako te patnje dijagnosticirati i kako posredovati duhovnu terapiju.

Hagioterapija kao znanstveno- terapijska disciplina istražuje čovjekovu duhovnu dimenziju i time omogućuje čovjeku sasvim novi pristup razumijevanja njega samoga, pokazujući mu bezgranične mogućnosti razvoja, boljeg života, boljeg čovjeka i boljeg svijeta. Te spoznaje daju čovjeku mogućnost smislenijeg života, boljih međuljudskih odnosa, ispravnog pristupa prirodi, što ga svakako vodi u svjetliju budućnost.
S druge pak strane , kada čovjekova duhovna duša oboli, hagioterapija mu daje smjernice i putokaze za ponovno uspostavljanje duhovnog zdravlja.
Hagioterapija kao takva, vraća duhovni zakon u njegovu prirodnu funkciju.
Ona čovjeka budi, osvješćuje i usmjerava na pravi put. Pomaže mu da shvati svoju zabludu i okrene se od zla k dobru, od mržnje k ljubavi, da gleda od bolesti u zdravlje, od smrti u život. Tako mijenja čovjekov mentalitet i čini ga novim. Ona pomaže čovjeku da razvija sebe , da bude svoj, da iz profanosti uđe u svetost, iz ropstva grijeha u puninu života.
Za hagioterapiju svaki je čovjek neizmjerno vrijedan, zato ona prilazi svima bez razlike. Za nju nije važno da li je netko pripadnik neke religije, ateist ili agnostik, da li je netko pogazio svoju savjest i postao '' otpadnik '' društva. Baš svaki čovjek zavređuje da ga se dovede do obraćenja kako bi vjerovao u dobro, istinu, ljubav, ljepotu, okrenuo se zdravlju, vjeri u pokajanje i praštanje, u pobjedu dobrote nad zlom, svijetla nad tamom, kako bi postao moralan, pošten, čovjekoljubiv, human i na taj način bio oslobođen besmisla, boli i patnje.
Samo takav čovjek postaje duhovno zdrav, a duhovno zdravlje uvjet je za svako drugo njegovo zdravlje.

Hagioterapija zahvaća čovjeka u cijeloj kompleksnosti njegova bića, mijenja ga i vraća u svijet obnovljenog i osposobljenog za nove vizije života i razvoja.

Hagioterapija je s toga dar svijetu, svim ljudima i ima tendenciju nove revolucije duha za čitav svijet.

5
Čovjek je jedinstven i originalan. Baš takav kakvim ga je njegov Stvoritelj zamislio , želio, i iz nepostojanja pozvao u život. Darovao mu je životni dah, po kojemu je dobio formu, originalnost svoje osobe i jedino po tome, čovjek je čovjek.
To je razlog da povjeruješ da život uvijek može biti lijep, da te tvoja bolest, tuga, nemoć, tvoja patnja, nikada ne mogu do kraja zarobiti. Ti si projekt, ti uvijek možeš usmjeriti svoj pogled dalje, nadići sve svoje patnje i biti nov, ispunjen hrabrošću i željom za nove životne izazove, za uvijek novi početak. Nije li prekrasno biti svjestan da uvijek postoji novi početak, da uvijek možeš iza sebe ostaviti svoju tešku i bolnu prošlost i krenuti naprijed ?
Postani danas toga svjestan, podigni glavu i odluči se za taj korak. Postani nov, hrabar i odvažan. Na tebi je samo da se ne fiksiraš na negativnosti,da se ne vraćaš u prošlost, na ono što te odvlači od dobra, od postojanja. Samo ono u što gledaš, o čemu razmišljaš, kakve riječi izgovaraš, ono u što vjeruješ, određuje tvoj život. Neuspjeha nema, ako si zagledan samo u uspjeh, bolesti nema ako si zagledan samo u zdravlje, patnje nema ako vjeruješ da je tvoj duh tvoja najjača snaga koja nadilazi sve tvoje psihofizičke slabosti.

Samo po duhu dakle, čovjek je specifično čovjek, pa su zato i duhovne bolesti specifično ljudske bolesti.
Medicinski antropolog dr. A. Jores, govori da 70% psihosomatskih bolesti ima uzrok u duhovnom području čovjeka i zovemo ih '' specifično ljudskim bolestima ''.
U svojoj dvostrukosti psihofizičke i duhovne dimenzije, čovjek je razapet između neba i zemlje. On tijelom pripada zemlji, a duhom pripada nebu. S toga se u čovjeku bore dva svijeta. Jedno je njegova psihofizička dimenzija koja ne prodire u transcendentno, koja se ne pita za razloge moralnosti i ne ide do krajnjeg uzroka, nego ostaje na sekundarnom uzroku u čovjeku, na dijelu njegove duše gdje se očituju samo doživljaji, iskustva, reakcije, a čovjek je prvenstveno duhovna duša i to je njegova temeljna stvarnost.
Ako tu kompleksnost čovjek ne poštuje, on ostaje jednostran, neznanstven, a time i nemoćan. Čovjek ja osoba, on ima savjest, sposoban je za duhovnu, intuitivnu spoznaju, on je kreativno biće, slobodan je u svojim odlukama, on traži karakter…
U koliko je njegova osoba ponižavana, savjest ranjena, intuitivna spoznaja potisnuta, racionalnošću, zloupotrijebljena slobodna volja, zanemarena kreativnost, u čovjeku nastaju konflikti, on postaje frustriran i duhovno bolestan.

Ozdravljujući čovjekovu duhovnu dimenziju ozdravljamo čovjeka, a time mijenjamo i čitav svijet, jer čovjek je upravitelj Zemlje i u njemu je mogućnost spasa svega na zemlji.
Temeljna funkcija i mogućnost čovjeka je njegov Stvoritelj kao apsolutno biće. Čovjek kao ograničeno biće, treba Njegovu pomoć, ali ju svjesno ili nesvjesno odbacuje.
Na taj način pada iz transcendencije u imanenciju, robuje nagonima, užicima, željama, gubi svoje dostojanstvo, a na taj način i partnerstvo sa Stvoriteljem.
Izgrađujući tako samo vanjski svijet, čovjek sebe ne razvija, pa tako gubi smisao života.
Razorio je transcendentale preko čijih kvaliteta jedino može ući u bitak, a time i u slobodu, sabranost, zdravlje , kreativnost, ljepotu, istinu, ljubav, dostojanstvo.
Izlazeći tako iz bitka, postojanja, čovjek ugrožava svoj život i zato je za njega najvažnije da bude usklađen prema cilju i svrsi života, a to može postići samo onom motivacijom koju ima njegov duh, jer duh ga upućuje samo prema bitku.
Zdravlje čovjekove duhovne duše je vizija, projekt koji mu hagioterapija pomaže ostvariti.


6
Ova knjiga izazov je za sve one koji ne žele izgubljeni lutati ovim svijetom, za one koji smisao života ne vide samo u traganju za materijalnim dobrima, kratkotrajnim i prolaznim užicima, za one koji ne žele biti uokvireni u uske ovozemaljske okvire.

Ova je knjiga i za one koji su u vječnoj potrazi za trajnim vrednotama, za uvijek novim spoznajama koje ih obogaćuju i čine vrhunskim ljudima.

U svakom slučaju vjerujem da će ova knjiga biti i djelotvoran lijek za one koji su '' izgubili sebe '', smisao života, kojima je pogaženo njihovo dostojanstvo, koji čeznu za ljubavlju, povjerenjem i sigurnošću, koji jednom riječju pate.

Ova knjiga je svojevrsni priručnik, '' ljekarna duha '' za kojom bi trebalo posegnuti u trenucima kada nam je potrebna konkretna hagioterapijska pomoć . Čovjeku koji pati, posreduje konkretno duhovno zdravlje , te ga na taj način čini duhovno zdravim.
Iza svakog sadržaja duhovnog zdravlja su vježbe koje je potrebno u sabranosti ponavljati, o njima razmišljati i duboko ih u sebe pohranjivati kako bi se čitavo naše biće ispunilo tom istinom i kako bi to postao naš stil života, naša svakodnevica, vlastiti životni stav.

1. DIO


KAKO POSREDOVATI DUHOVNO ZDRAVLJE ?


Duhovno zdravlje čovjeka temeljni je uvjet za svako drugo zdravlje, jer se tu radi o zdravlju temeljnih izvora i uzroka čovjekova bića.
Čovjekov duh zdrav je samo onda kada se čovjek drži zakonitosti duha, kada poštuje prirodi-moralni zakon koji je jedini u mogućnosti čovjeka učiniti i održati, čovjekom.
Prihvatiti duhovno zdravlje koje daje hagioterapija znači upravo to, okrenuti se zakonitostima duhovne dimenzije,a to znači dovesti čovjeka do obraćenja.
Čovjekova odluka je za njega odlučujuća. On sam odlučuje hoće li gledati u bolest ili zdravlje, gledati u jakost ili dopustiti da ga slabost preuzme, hoće li misliti i govoriti samo negativno, vjerovati da je sve izgubljeno, ili će prihvatiti činjenicu da njegov duh nadilazi njegovu psihofizičku razinu i sve njezine slabosti, te pogled usmjeriti dalje, iznad patnje. Samo ono u što si zagledan što živiš, samo ono u što vjeruješ, to i ostvaruješ.


Iz iskustva znamo da je najteže čovjeka dovesti do toga da počne duhovni lijek prakticirati, da primjeni principe duhovne stvarnosti koje mu hagioterapija posreduje. Zato je u hagioterapiji važan princip : misao – riječ – djelo. Promisli, odluči, učini – temeljno je pravilo na putu duhovnog zdravlja!
Zdravlje koje čovjek u duhu već vidi, potrebno je izraziti riječima i tako unijeti u čitavo svoje biće. Ono što u mislima sabereš, izrazi riječima i dopusti duhu da u tebi to ostvari.

Hagioterapija posreduje duhovno zdravlje koje mora ući u tvoj život i čitavog te obuhvatiti. Važno je u svakoj životnoj situaciji i na svakom mjestu gdje se nađeš, koristiti te principe, i prihvatiti ih kao svoj životni stav . Kada jednom naučiš primjenjivati ove principe, oni će postati tvoja svakodnevica. Tako ćeš uvijek biti na sigurnom tlu i znati da te ni u kojoj životnoj situaciji neće slomiti nesigurnost, strah, beznađe, očaj.
7



Kad hagioterapiju primjenjuješ sam :

1. Polako čitaj elemente duhovnog zdravlja koje ti je prema simptomima ponuđeno.
2. Pokušaj u sebe upijati to zdravlje izgovarajući riječi koje su odlučujuće.
3. Zastani malo nad izgovorenim riječima i upijaj u sebe ponuđene elemente .
4. Pokušaj pronaći sam one misli i riječi koje tebe osobito jačaju.
5. Stvaraj u sebi viziju svoga zdravlja i nekoliko minuta ga meditativno gledaj da aktiviraš sve svoje stanice i pokreneš svoje duhovne moći.
6. Govori: ja mogu, ja hoću biti zdrav, ja znam da moj duh nadilazi moju bolest i sve moje slabosti.
7. Zahvaljuj za zdravlje koje se već događa, jer ono već ulazi u tvoje stanice, tvoje
stanice se već obnavljaju. Ti već ozdravljaš.

Kada si kod hagioasistenta:


1. Slušaj pažljivo hagioasistenta.
2. Probuditi u sebi viziju kako već ozdravljaš i počinješ normalno živjeti.
3. Iza toga promisli hoćeš li to činiti, i odluči: hoću!
4. Sjeti se da se bez prakticiranja, duhovnog zdravlja ništa ne događa. Odmah počni govoriti što ti je zadano kao terapija.
5. Kod kuće odmah rezerviraj 20-tak minuta za provođenje terapije i odmah započni s prvom terapijom.
6. Upisuj u svoje stanice duhovno zdravlje redom koji ti je odredio hagioasistent.
7. Zapisuj si u bilježnicu što te najviše dotaknulo ? Što ti daje povjerenje?
Vidiš li na sebi promjene i koje?
Hagioterapija u grupi:

1. Pogledaj ljude oko sebe. Svi imate isti cilj: zdravlje!
2. Reci onom pokraj sebe: Lijepo je što postojiš, što si došao!
3. Sjedi opušteno, diši mirno i očekuj val zdravlja koji će doći!
4. Mirno i pozorno slušaj što govori hagioasistent.
5. Otkrij što od toga tebe posebno pogađa i raduje.
6. Kad hagioasistent završi, prepusti se miru i tišini. Sada zdravlje ulazi u čitavo tvoje biće, duh te preplavljuje.
7. Ostani sabran dok god osjećaš da se događa proces ozdravljanja.
8. Kada sve to prođe, sjeti se što je bilo, što te je iznutra ozdravljalo, davalo povjerenje, zapiši si to u bilježnicu.
9. Neka svatko izrekne svoje dojmove ( osluškuj druge hgpacijente) .
10. Kad dođeš na red, sjeti se da svaka tvoja riječ ohrabruje i druge, a time činiš dobro i
sebi, ti si dobar!
11. Kad odlaziš iz skupine, sjeti se da si bio među ljudima koji su ozdravljali, da si bio s
hagioasistentom koji nosi duhovno zdravlje, da si ušao u područje duha, dobrote,
ljubavi, povjerenja. Ušao si u zdravlje, umrežen si u mrežu dobrote, ljubavi, zdravlja i
vjeruj da će sve biti dobro!
12. Odlazeći kući ponavljaj: Bit će dobro!
8
Dobrota – duhovno zdravlje br.1

Dobrota čovjeka vodi u bitak, a bitak je postojanje. Dok si god u dobru, dok misliš, govoriš, činiš dobro, ti si u postojanju, ti si cjelovit i zdrav kao osoba. Kao takav čvrsto stojiš na tlu, imaš svoje dostojanstvo a tvoje dostojanstvo je tvoja snaga i moć vladanja čitavim tvojim bićem.Ona te uzdiže na duhovnu razinu a tu si vječan i neuništiv. Dobrota je dakle bit samog čovjekovog postojanja.
Ostati u dobroti, znači uvijek sebe gledati kao projekt, gledati u ono što možeš biti u budućnosti .
Ti nisi ono što sada jesi, nego ono što možeš biti! Svojim duhom ti nadilaziš sebe samoga, a to razvija tvoju osobnost. Ako imaš viziju, ideal i u to gledaš, aktivira se tvoja osobnost, aktiviraju se sve tvoje duhovne snage i ti to ostvaruješ.
Kad si u dobroti, tvoja osobnost preživljava sve životne situacije, jer ona je tvoja bezgraničnost. Ako si na strani dobra nikada ne možeš biti poražen. Na racionalnoj razini nešto može i izgledati kao poraz, no svijest o tome da je dobro jače od zla, da dobro ima zadnju riječ, dat će ti sigurnost da si na čvrstom tlu. Dobro uvijek pobjeđuje, jer dobro je bitak, postojanje, a zlo je samo manjak postojanja.
Odluči se gledati samo u dobro, imati samo pozitivne i dobre misli, govoriti samo riječi nade, zdravlja i vjere u dobro, jer time si u bitku. Kad unatoč svemu misliš dobro, ti si neuništiv i vječan, kad misliš i govoriš negativno, ti sebe ubijaš.
U svakoj tvojoj stanici je duhovna dimenzija, svaka stanica u sebi ima svijest i odluku. Biti okrenut dobru, znači upisivati to dobro u svaku svoju stanicu. Duhovna dimenzija je tvoja moćna snaga koju i tvoje tijelo sluša.
Neuroznanosti danas govore da svaka dobra misao, riječ , djelo, izgrađuje stanice tvoga mozga i cijelog organizma, da čak bolesne stanice regenerira. Nasuprot tome, svaka tvoja negativna misao, riječ i djelo razara tvoje čitavo biće.
Kad se okreneš dobru, na strani si bitka, Stvoritelja, tada s Njim surađuješ.
Kad jednom uđeš u dobrotu, liječiš svoju osobnost koliko god ona bila ponižena. Kad si u dobroti, tada si povezan sa svojim Stvoriteljem, tada imaš osobu, jer On ti daje osobnost.

U dobroti, tebe nitko ne može pogaziti. To da si čovjek, to je samo znak da si izašao iz srca svoga Stvoritelja. Njegov duh je u tebi, Njegova riječ, osobnost koju ti je On dao. To nitko od ljudi ne može pogaziti. Kad god pogledaš u ljude, mislit ćeš da za njih ništa ne vrijediš.
Tada se samo sjeti od koga ti dolaziš? Kome ti pripadaš, čiji si ?
Budi pravedan, čestit budi zagledan u dobro, zagledaj se u cvijet, zvjezdano nebo, zelenu travu…tada si u bitku, tada je uz tebe Stvoritelj, jer On je sve postojanje. Kad ljubiš dobrotu, tada si neuništiv i vječan.
Dobrota, ljubav, ljepota, istina, to je tvoj Stvoritelj. On je apsolutna dobrota i ljubav zato te On nikada ne može ne voljeti ili manje voljeti. Tu dobrotu uvijek imaš, i uvijek možeš u njoj uživati. Uđi zato u tu dobrotu i prihvati je. Prihvati da je On bezuvjetno dobar. Nikada te ne osuđuje. Njemu nisu važni tvoji grijesi, već samo pokajanje , spoznaja da si pogriješio , da ti je žao i odluka da to želiš ispraviti. On ti se uvijek raduje i čeka te raširenih ruku. K Njemu se uvijek smiješ vratiti .
Traži zato svoj izvor. Traži tu misao koja je baš tebe osmislila.
Tko je to baš tebe iz nepostojanja uveo u postojanje i darovao tvojim roditeljima ? Komu si ti toliko dragocjen i vrijedan?



9
Traži u sebi te odgovore! Stavi sebe ispred sebe i zagledaj se u sebe. Moraš naći načina da se susretneš sam sa sobom, jer u svakodnevnoj trci čovjek sebe izgubi pa postaje rastresen, nesiguran, nezadovoljan, uplašen, bolestan. Nauči se u sabranosti tražiti odgovore na temeljna pitanja svoga života i postojanja uopće. Tako se uzdižeš na duhovnu razinu, tada su u tebi okupljene sve tvoje snage ( duhovne, tjelesne, psihičke ).




Vježba:
- Dobrota je vlastitost bitka, ulazak u postojanje, u samog Stvoritelja.
- On , koji je sama dobrota i ljubav, baš mene je pozvao u život. Ja sam Njegova
misao. On je dao originalnost mojoj osobi. Ja sam Njegov original! Ja sam Njegova
dragocjenost. Njemu sam neizmjerno vrijedan.
- Kad sam u dobroti , tada sam jedno s Tobom, tada Ti radiš za mene.
- Okrećem se toj dobroti koja mi daje sigurnost, duhovnu snagu koja nadilazi sve
moje strahove, moje boli, sve moje patnje.
- U Tebi Stvoritelju nalazim smisao i razlog svoga postojanja.Ti svako zlo možeš
okrenuti na dobro. Ti me opravdavaš i popravljaš ono što je u meni razoreno mojim
okretanjem od Tebe, od Tvoje dobrote. Vjerujem da je tako i želim ustrajati
u tome. Ako ja i ne znam kako je to moguće, vjerujem da Ti znaš i činiš to za mene.
- Odlučujem se misliti, govoriti i činiti samo dobro jer to me vodi k Tebi,
to me vodi u zdravlje, to me čini čovjekom.
- Ja vjerujem: bit će dobro ! U svaku moju stanicu se upisuje zdravlje, moje
stanice se već regeneriraju. Ja već ozdravljam, jer moje tijelo i psiha slušaju moj
duh, a moj duh vidi dalje , on već vidi zdravlje.




Istina – duhovno zdravlje br.2

Istina je što i postojanje, što i život. To je sama egzistencija osobe, a ona je ono po čemu ti jesi u svijetu.
Bez života osoba ne postoji, ona je tek mogućnost života.
Sve na tebi ovisi o tom životu. Život je ono temeljno što tebe stavlja u postojanje, a osoba je ono bitno po čemu si ti to što jesi. Biti duhovno bolestan, znači da si se ti promijenio, da ti više nisi ti. Kad sebe izgubiš, to je najgore. Kad svoju osobnost promijeniš, kada počneš imitirati druge, tada više tebe nema. To je znak da nemaš svoje kreativnosti. Ljepota života je u tome da ti raspolažeš sobom, a to možeš samo dok si mudar. Biti mudar, biti hrabar, znači svoju vlastitu egzistenciju živjeti do kraja.
I onda kada te u životu zadese neke teške situacije, kada patnja preplavi čitavo tvoje biće, istina će te održati. Ona će ti dati snagu da izdržiš, da podigneš glavu i pogled usmjeriš ispred sebe, jer život je uvijek ispred nas. Ne dopusti da te tuga i žalost slome do kraja jer time ubijaš sebe, svoju osobu, razaraš svoje tijelo i svoju psihu, gubiš svoju egzistenciju i živiš samo na psihofizičkoj razini koja ti je razorena i silno patiš. Izgubio si sebe, život prolazi pored tebe, a ti si ipak tu.


10
Shvati da si ovdje na zemlji samo u prolazu. Tek u vječnosti ćeš živjeti, ali ovdje si zato da se vidi kakav si. A to kakav si, pokazuje tvoj život, jer on je tvoja osobnost, tvoje '' ja''. Život je tvoja duhovna vrednota, zato čovjek smrću ne gubi život, jer njegova duša i njegov duh, žive vječno. Zato nije najvažnije podrediti sve tome da sačuvaš ovozemaljski život, da što dulje živimo. Koliko god se trudili sačuvati ovaj život, on se sačuvati ne može. I zato se čovjek može ovdje na zemlji svega odreći, a da upravo tada živi. Može izgubiti zemaljski život i upravo tada imati život vječni. Smrt nije kraj života, odricanje nije gubitak užitaka, zadovoljstva i radosti.

To je istina koja čovjeka uvodi u život, a ona se može spoznati jedino srcem. Dok si god na racionalnoj razini, ne spoznaješ istinu, jer ako je za tebe istina samo ono što vidiš, onda ti ne znaš što je riječ, misao, svijest, jer ih ne vidiš.
Samo svojim duhom, svojom intuitivnom spoznajom , umom, možeš doseći istinu, jer istinu čitaš iznutra.
Istina- to je slaganje uma i stvarnosti.
U životu se ništa ne događa slučajno. Sigurno imaš iskustva u tome da te istina oslobodila neke krivice , da te oslobodila neke zarobljenosti i izvela na pravi put.
Neka to bude argument tvojoj racionalnoj spoznaji da zajedno s tvojom intuitivnom spoznajom, zadobiješ cjelovitu spoznaju. Tek kad um i razum zajedno prihvate spoznaju, tada si u istini, tada čitavim svojim bićem živiš istinu koja te oslobađa svih ovozemaljskih zabluda.
Kad god si u istini, ti si vrhunski čovjek, jer te istina čini cjelovitim i zdravim, dok te laž ponižava, izbacuje iz postojanja , ubija život u tebi.

U istini si samo dok se držiš prirodnog- moralnog zakona koji je Stvoritelj stavio u svijet i u tebe.
Kad god shvatiš da si pogriješio i to požališ, u istini si, ti imaš život, jer istina te uvodi u život.
Kad ne prihvaćaš istinu, ostaješ mrtav, izbačen si iz postojanja, života, jer istina je stvarnost a laž je nestvarnost.
Samo zakonitost bitka, transcendentali mogu te osloboditi duhovne smrti i uvesti u dobrotu i istinu, samo tako postaješ dobar, istinit, jedinstven, čovjekoljubiv.
Lijepo je biti čovjek, ali čovjek si samo onda kada si na duhovnoj razini, je tada si u istini.
Tek tada možeš istinu iskusiti , dotaknuti je, jer iskustvo je duhovna stvarnost. Tek duh ti daje istinu, on je tvoja vrhunska sposobnost, a tu sposobnost daje ti vjera. Čovjek živi od vjere, ona je tkivo njegova života.
Rastresenost te spušta na psihofizičku razinu a tada nisi sposoban prepoznati istinu.
Istinit postaješ tako da ulaziš u sabranost, i da u sabranosti biraš istinu.
Uđi u istinu. Posvijesti si da ti postojiš i da si vječan! Istina je u tebi, ona ti daje život!
Kad si u istini, onda si u bitku, u postojanju, a tada si cjelovit i zdrav!
Vježba:
- Ja prihvaćam svoj život, zahvaljujem Stvoritelju za dar života.
- Moje srce mi govori da ovdje nisam slučajno. Netko je imao plan za moje postojanje.
- Ovdje sam u prolazu, ali moj cilj je život vječni.
- Ja sam duhovna duša,a ona nadilazi moje male ljudske horizonte. To me uvodi u život.
- Ja želim živjeti istinu i paliti svjetlo te istine na svakom koraku.
- Ja vjerujem da me samo okrenutost dobru, ljubavi, ljepoti, može održati u istini.
- Prihvaćam biti dobar, istinit, čovjekoljubiv, jer to me čini vrhunskim čovjekom.
- Kad sam u istini , ja nadilazim svoje ljudske slabosti, zato prihvaćam istinu koja je sam
život.
- Vjerujem da će me istina održati uspravnim i dostojanstvenim i u najtežim životnim
situacijama 11




Jedinstvo – duhovno zdravlje br.3

Bitak je jedan, u sebi sabran ( osoba i život ). Ljudski život ne postoji bez osobe i ne postoji osoba, bez života.
Osoba je dobrota, a život je Istina.
U povijesti čovječanstva rastavljeni su osoba od života , ali time što čovjek nije dirnuo u drvo života, nego samo u drvo spoznaje dobra i zla, dakle u savjest, ostao je još kao osoba . Još je ostao povezan sa Stvoriteljem, iako je time u čovjeku ranjen život.
Kad čovjek u sebi razdvoji osobu od života, to je smrt, jer je čovjek u sebi razdijeljen.
Dok se čovjek drži dobra, on je cjelovit i dobra osoba, ali dok se drži istine, on ima život.
Čovjek ima život samo kad se drži zajedništva, kad je cjelovit.
Kada uđeš u dobrotu, prihvatiš istinu života, tada si ušao u jedinstvo. Kada se istina i dobrota slože , to je jedinstvo, tada si cjelovit.

Sjeti se da si ti uvijek tijelo i duhovna duša. To je uvijek jedno i neodvojivo. Ti si stoga uvijek cjelovit, pa i onda kada umreš. Tvoje tijelo ide s tobom u vječnost, u grobu ostaju samo grubi ostaci materije tijela.
Nauči se u sabranosti okretati bitku, dobru, kako bi postao cjelovit , jer samo tako ulaziš u jedinstvo i imaš život.




Vježba:
- Dobrota i istina daju mi život.
- Odlučujem svaki dan ulaziti u dobrotu kako bi mogao prihvatiti istinu i ući u
jedinstvo koje me čini cjelovitim.
- Želim biti cjelovit, jer tada su u meni okupljene sve moje snage, duhovne, tjelesne
i psihičke, tada sam neuništiv, vječan, tada imam život.
- Samo kad sam cjelovit, kad su moja duhovna duša i tijelo u skladu, sposoban sam nadvladati
svaku slabost, svaku bolest.


Čistoća savjesti – duhovno zdravlje br. 4

Čovjek je pozvan živjeti po prirodnom – moralnom zakonu.
Savjest je glas bitka. Zato je ranjena savjest, glas ranjene osobe, osobe pogažena dostojanstva.
Kad si dobar, kad si u dobru, liječiš savjest.
Savjest traži da se osoba i život sjedine, kako bi prestala bol duše koja nastaje onda kada boli savjest.
Savjest čuva čovjekovu egzistenciju od zla.
Izvor dobrote je u čovjekovu biću, u savjesti, u njegovom drugovanju sa Stvoriteljem, i u tome je zapravo zdravlje. Tek slušajući savjest, postaješ potpuno miran.
Zato kad izliječiš svoju osobu, koja u sebi okuplja: savjest, kreativnost, smisao, tada se oslobađaš depresije , agresivnosti, krivnje, ovisnosti.
12
Savjest skuplja sve tvoje rastresene snage i čini tvoj život smislenim, jer je savjest i čovjekova svijest o transcendentalima. Ona čovjeka upozorava da je za njegov opstanak bitno tražiti istinu, biti dobar, ljubiti sebe , svoga Stvoritelja i sve ljude. Savjest od nas traži da činimo dobro, ali isto tako traži da ispravimo zlo, koje činimo.

Savjest je dakle središte, čuvarica tvoga života, tvoja prijateljica, koja te čuva od zla i vodi prema dobru. Ona te oslobađa od zla, grijeha i rana. Tko sluša savjest, taj sluša Stvoritelja,
živi po prirodnom moralnom zakonu , poštuje Stvoritelja i s Njim surađuje.
Ne slušati savjest , raditi protiv savjesti, znači savjest ranjavati i tako joj donositi najveću bol. To je najdublji krik čovjekove duše. Ranjena savjest ubija čovjeka u njegovom temelju.
To znači da je naš duh zdrav samo dok živimo prema moralnim vrijednostima, dok činimo dobro i tražimo istinu.
Naprotiv, dok radimo protivno savjesti, omalovažavamo vrednote, činimo zlo, mrzimo ljude, protivimo se sebi samima, ranjavamo svoju savjest, u konfliktu smo, naš duh postaje bolestan. Tako čovjek gubi život i temelje svoga postojanja.
Zato registriraj što se u tebi događa kada slušaš svoju savjest i živiš po njezinim upozorenjima, ili kada radiš protivno ?
Čovjek koji živi po savjesti zdrav je i kreativan, živi u miru sa svim ljudima, radostan je , jer spoznaje i živi istinu.
Čistoća tvoje savjesti ovisi o i tvojim odlukama, zato postani svjestan da je savjest u tebi sveti prostor kojim te ona vodi kroz život. Nemoj od nje bježati, jer od nje se ne može pobjeći. Možeš je samo prihvatiti, vrednovati i tada će biti lijepa i čista.
Nauči se surađivati sa svojom savješću. Slušaj njezin glas u sebi. Ona će te voditi pravim putem, putem mira koji će ti dati sigurnost. Samo čista savjest održava čovjeka sigurnim, čvrstim i duhovno zdravim čovjekom.
Da bi se čovjek održao duhovno zdravim, čovjek mora imati pred sobom viziju onoga što dobiva time što ulazi u slobodu od grijeha i zla.Mora biti svjestan da postaje cjelovit, stabilan, zdrav. Samo gledajući taj projekt kojim želi ostvariti to dobro u koje ulazi, čovjek može izaći iz svoje depresije, krivnje, ovisnosti, agresivnosti.
Ako samo misliš kako iz toga moraš izaći, onda si stalno na to fiksiran i ne možeš iz te zarobljenosti van. Moraš uvijek gledati dalje, gledati u ono dobro koje dobivaš, ići za tim projektom i tada ćeš sigurno uspjeti. Naravno da ti za to treba čvrsta odluka i vježba.
Izlaz u slobodu omogućuje ti čistoća savjesti, zato moraš svoju savjest slušati.
Kad učiniš nešto dobro, savjest te blagoslivlja, ali ako govoriš negativno, mrziš, činiš zlo, ona te optužuje. Razveseli svoju savjest. Kad si za nešto što si učinio zlo, spreman reći :žao mi je , savjest ti kaže: bravo! Kada još učiniš drugome neko dobro, savjest te hvali, postaješ sretan, zdrav, dragocjen. Tada se u tebi cijeli organizam pokreće.
Ako te savjest optužuje, odluči se pokajat.Ako nosiš neke krivice, ovdje ih moraš opravdati, ovdje priznati.Patnje se možeš osloboditi samo ovdje , prije svoje fizičke smrti, jer ti slobodu nosiš vječno u sebi, ovdje ti treba sloboda. Sve ti mogu oduzeti, ali o tebi ne odlučuju fizičke okolnosti, nego tvoja duša. Hoćeš li biti zdrav ili bolestan, to ti odlučuješ.Ti odlučuješ da li ćeš biti radostan, pošten, human, ili ne.
Budi odvažan i hrabar, to će te ozdraviti i učiniti vrhunskim čovjekom!

Vježba:

- Savjest je čuvarica moga života.
- Prihvaćam slušati svoju savjest kako bi sačuvao život.
- Želim mir koji mi može dati samo čista savjest.
13
- Odlučujem se za dobrotu, istinu , ljubav, kako bi sačuvao savjest i tako drugovao
sa svojim Stvoriteljem, koji je moja snaga za izlaz iz svake životne situacije.
- Želim biti duhovno zdrav i slobodan od bilo koje zarobljenosti.
- Ja već vidim pred sobom projekt, vidim ono što dobivam ako postanem slobodan, ja želim
ići za tim projektom i ostvariti ga. ( Stvori pred sobom svoj projekt i odluči ga ostvariti! )
- Ja mogu biti slobodan, ja to hoću i vjerujem da ću to postići!



Prava spoznaja intelekta – duhovno zdravlje br. 5

Intelekt je glas života.
Istinu ne možemo spoznati razumom, nego intelektom. Intelekt vidi cjelovito, zato je istina uvijek u umu, a ne u razumu.
Istina je život i zato ona čovjeka oslobađa. Svako suprotstavljanje temeljnoj istini, onome što je bitak i tko je čovjek, rezultira frustracijama i tako razara čovjeka, a time i njegovu pravu spoznaju.
Čovjek umom spoznaje i ima vizije te spoznaje, a razumom zahvaća detalje i slaže ih u jednu cjelinu. Umom čovjek stvara projekte, a razumom ih ostvaruje u materijalnom svijetu. Tako se um i razum kao spoznaje upotpunjuju i tek uvažavajući i jednu i drugu spoznaju, čovjek ima cjelovitu spoznaju, a samo u cjelovitoj spoznaji vidi istinu.

To su činjenice koje govore da je čovjek kompleksno biće jer ima i psihofizičku i duhovnu stvarnost.
Intelekt je čovjekova viša spoznaja, oslobođena psihofizičkog dijela. Ipak, on ima cjelovitu spoznaju samo onda kada se izražava pojmovima razuma. Zato čovjek razumom pokušava ući u stvarnost duhovne spoznaje, razumjeti ju i prepoznati na ljudskoj razini.
Intuitivna spoznaja je unutarnje očitavanje čovjekove stvarnosti, s toga se razum mora podvrgnuti spoznaji intuicije, kao izvornoj spoznaji.
Prava spoznaja intelekta moguća je samo čovjeku čiji intelekt je zdrav, a zdrav je onda kada je njegova spoznaja utemeljena na bitku, odnosno kada je čovjek povezan s bitkom kao apsolutnim duhom. Tada čovjek u potpunosti upoznaje stvarnost, istinu svoga postojanja i u mogućnosti je razvijati se dalje u intelektualnoj spoznaji.

Čovjek se je danas sveo samo na racionalnu spoznaju koja je na psihofizičkoj razini i koja ga izbacuje iz istinske stvarnosti. Samo racionalnom spoznajom čovjek ne vidi dalje, jer je zanemario svoj duh, nije u mogućnosti vjerovati da sve može biti drugačije, bolje, nije u mogućnosti , nadati se, nije u mogućnosti vjerovati.
Postani svjestan da imaš duhovnu spoznaju koja vidi dalje, jer ako se ograničiš samo na racionalnu spoznaju, postat ćeš očajnik, zapast ćeš u depresiju i sebe ćeš razoriti.
Tvoja prava spoznaja, spoznaja intelekta, zna da dobro uvijek pobjeđuje, da dobrotom nadilaziš svaku patnju, jer dobrota je tvoj Stvoritelj. Kad si s Njim povezan ti si kao On, ti si svemoćan.
Činjenice dobivaju konačni smisao samo kad u razumsku spoznaju uključiš i intelekt.
Intelekt ti pruža istinu a samo istina te može učiniti sretnim, zato intelekt treba razvijati.
Najbolje ćeš ga razvijati razmišljanjem, čitanjem mudrih, filozofskih i teoloških knjiga, čitanjem znanstvenih knjiga koje obogaćuju čovjekovu spoznaju o njemu samome.
Intelekt ćeš razvijati time da svom razumu prezentiraš sve te spoznaje koje si usvojio, kako bi on dobio argumente za zajedničko funkcioniranje uma i razuma u cjelovitoj spoznaji stvarnosti. 14
Ipak , intelekt ćeš najviše razviti ako ga povežeš s intelektom svoga Stvoritelja. To će te učiniti zdravim, odvažnim i pozitivno prkosnim čovjekom.
U tome se treba vježbati. Treba izreći razumski ono što čovjek spoznaje duhom. To će razviti tvoju duhovnu dimenziju, a time ćeš postati mudar čovjek.
Neka tvoj ideal bude upravo to: biti mudar! Mudrost te uzdiže na duhovnu razinu. Jedino tada ćeš spoznati temeljne zakonitosti svoga postojanja, biti dobar i istinit.




Vježba:

- Ja unatoč opipljivim , racionalnim argumentima znam da sve može biti drugačije, da sve
može biti dobro. Iako imam razumske dokaze da nisam zdrav, ja znam da je moj duh moja
najjača snaga, i moj um to zna, ja to intuitivno spoznajem, i znam da mogu ozdraviti.
- Ja želim gledati samo u zdravlje, to je projekt i ako idem za njim , ja znam da se on može
ostvariti.
- Odlučujem se biti samo na strani dobra jer ono uvijek pobjeđuje,želim iz svake
situacije izaći kao pobjednik.
- Ja imam nadu i znam da me ona vodi k dobru, to je činjenica koju želim dati svome razumu
kao istinu koja će razjasniti sve moje dileme.
- Već gledam u zdravlje, to je projekt koji moj duh ostvaruje. Ja mogu biti zdrav, ja želim
zdravlje.
- Vjerujem, bit će dobro!



Ljubav iskrena srca – duhovno zdravlje br. 6

Srce je organ ljubavi, a ljubav je prostor istine, dobrote i jedinstva.
Ljubav je sigurnost da postoji neko mjesto gdje ćeš pobijediti sve neuspjehe, sve bolesti i sve smrti.
Ljubav ostvaruje sve čovjekove čežnje i vizije, zato je ona čovjekova vrhunska potreba za kojom je on spreman ići.
Ljubav je osoba kojoj smijem pokazati sve što je u mojoj naravi, mogu ostvariti sve što je dobro, a ne moram glumiti, mogu biti prirodan, baš onakav kakav jesam. Ljubav je netko tko uživa kad ja ostvarujem svoju originalnost, pa makar bio i potpuno drugačiji od svih. Ljubav je netko kome smijem sve reći a da se ne uvrijedi. Ljubav je netko pokraj koga ja smijem biti slab, grešan, netko tko me nikada neće osuditi. Ljubav je netko kraj koga se ne moram bojati svojih sjenovitih strana života, duše i tijela.
Ljubav je netko za koga znam da će i poslije smrti biti uz mene . Netko tko je vječito prisutan, uvijek ga mogu nazvati i sve mu reći, On je uvijek tu, On je u meni.
Ljubav je netko kraj koga mogu disati punim plućima. I kad me svi osude, prezru, On će biti na mojoj strani. Ljubav, to je nešto što čovjek ne može naučiti pokraj ljudi. U ljudima čovjek ne može pronaći ljubav. Čovjek ima stotinu različitih osjećaja, interesa, ali ne i ljubavi.
Dijete čezne za ljubavlju, a onda se razočara u roditeljima, braći, sestrama. Čovjek se uvijek može razočarati u ljubavi čovjeka.
Ali ima jedna ljubav koja nikada ne manjka, uvijek je na mojoj strani, uvijek čeka na mene.

15
Ima Netko tko me stalno zaštićuje, Netko tko je uz mene i u životu i u smrti, u bolesti i zdravlju, u uspjehu i neuspjehu. Netko tko nadilazi sve ljude i zato u svakom čovjeku postoji samo iskra te ljubavi i želje da se ta iskra rasplamsa. U čovjeku postoji klica ljubavi, kao vječnog dobra. Ljubav je sam bitak, Stvoritelj a čovjek je odraz Njega, Njegova slika, a ljubav je samo jedna. Kada uđeš u tu ljubav, sve si našao.
Čovjek nikada ne može biti ljubav, već samo odraz, bljesak te vječne Ljubavi.
Ljubav nisi ti, kao što ti nisi sunce , ali dopusti da te sunce obasja, dopusti da te ljubav zahvati, tada će ona preko tebe dodirivati i one pored tebe i oni će je u tebi prepoznati.
Srce je organ ljubavi i zato ga treba osposobiti za prihvaćanje ljubavi. Čovjek koji je ranjena srca ne može ljubiti, ali se može osposobiti da prihvati ljubav.
Ljubav je spoznaja da si ti nekome dragocjen. Ako još do sada nisi sam sebe prihvatio kao dragocjenost, ako nisi shvatio da si ti zamisao, djelo tvoga Stvoritelja, da si ti darovan sam sebi, da ti imaš jedino sebe i da si neizmjerno važan, jer te tvoj Stvoritelj takvim učinio, onda toga sada postani svjestan.
Ako to ne prihvatiš kao činjenicu, onda ćeš izgubiti sebe, svoju egzistenciju, a kad sebe izgubiš, što ti sve drugo vrijedi? Kad prihvatiš sebe, onda si prihvatio i ljubav Stvoritelja kojom te On bezuvjetno ljubi.
Budi kao dijete koje stalno traži ljubav. Traži je i shvatit ćeš da je tu, da ti se daje. Ona je tvoja snaga , tvoja sigurnost, s njom nadvladavaš sve svoje patnje. Ako se okreneš ljubavi, shvatit ćeš da je ona sunce koje te stalno obasjava. Ta Ljubav je tvoja sigurnost u svim tvojim stanjima, u svim tvojim životnim situacijama.
Bez spoznaje takve ljubavi, čovjek ne bi imao snagu u borbi za bolji svijet, za zdravlje, za život.
Ljubav je spoznaja da je i tebi netko dragocjen, da u toj osobi vidiš svoj život, ostvarenje sebe i ispunjenje svih svoji čežnji. Zato je ljubav čovjekova vrhunska potreba, za koju je spreman sve žrtvovati.
Ljubav je vrhunsko dobro, duhovna stvarnost. Ona zato nije isto što i sviđanje, zaljubljenost.
Prava i istinska ljubav je vječna, ili je nema, jer je tada samo neki interes.
Čovjek je silno potreban ljubavi i zato kad je ne prima, u njemu se rađaju velike patnje, besmisao, depresije. Zato je za čovjeka najvažnije iskustvo da bude voljen i prihvaćen. Tek kad je čovjek voljen, sposoban je i sam voljeti.
Čovjek treba najprije ljubiti samoga sebe, a to znači da mora postati svjestan da ima samo sebe, da je on projekt svoga Stvoritelja, da je sam sebi darovan i ako izgubi sebe, izgubio je sve. Da bi sačuvao sebe , moraš potražiti svoga Stvoritelja i postati svjestan Njegove bezuvjetne ljubavi koju On ima za tebe. Okupan u toj ljubavi, postat ćeš sposoban ljubiti i druge, jer ćeš tada shvatiti da te sa Stvoriteljem može povezati samo ljubav prema bližnjemu.
Ljubav je s toga vrhunski lijek, vrhunsko zdravlje . Bez ljubavi nema života.
Osposobi se prihvatiti ljubav , kako bi je mogao darivati drugima. Samo okrenutost dobroti, ljubavi, istini, pomoći će ti da budeš ispunjen ljubavlju, da ona ispuni tvoje srce i učini te čovjekom sposobnim ljubiti drugoga, a time ćeš sebe uvesti u radost, sigurnost, zdravlje.

Vježba:

- Ja znam da postoji jedna ljubav koja je uvijek na mojoj strani, koja uvijek čeka na mene.
- Ja sam zaštićen od svih strahova, od svake nesigurnosti.
- Ja vjerujem da je ta ljubav bila uz mene u svim životnim situacijama. I onda kad mi je bilo
najteže, ta ljubav me obavijala i davala snagu da izdržim.
- Ta ljubav me nikada ne napušta. Ona je sa mnom u životu i smrti, u bolesti i zdravlju, u
uspjehu i neuspjehu.
16
- Želim kao dijete stalno tu ljubav tražiti, biti je potpuno svjestan i tako naći smisao svog
života.
- Želim da me ta ljubav osposobi da ljubim sebe , kako bih mogao prihvaćati i ljubiti druge,
jer zajedništvo u ljubavi iscjeljuje i mene i one pored mene.
- Prepuštam se toj ljubavi, osjećam sigurnost, jakost. Želim da tu istinu u sebe upiše svaka
moja stanica.



Povjerenje i vjera – duhovno zdravlje br. 7


Povjerenje osposobljava čovjekovo srce za prihvaćanje ljubavi.
Da bi čovjek mogao povjerovati u nešto, on mora imati razumske argumente za to.
Vjera i povjerenje se rađaju iz uvjerljive spoznaje da je čovjek ljubljen, da od druge osobe može očekivati ljubav.
Slobodna volja i srce idu zajedno
U srcu se sve odražava. Ako je srce čisto, sve je čisto, ali ako je ono prepuno straha, tjeskobe, grižnje savjesti, muke, cijeli je čovjek zamračen.
Ako je čovjekovo srce čisto, ono je u stanju prihvatiti dobrotu, istinu, jedinstvo, povjerenje, ljubav, čistoću..
Vjera ti daje povjerenje da si nekome dragocjen, da te netko cijeni i poštuje. Vjera je spoznaja duha koja povjerenje pretvara u sigurnost.
Tek vjerom čovjek spoznaje što je pravo u ljudima , a spoznaje i apsolutnu dobrotu, Stvoritelja i uz Njega prianja.
Vjera je svjetlo, unutarnja snaga, duhovna sigurnost čovjeka da se neće prevariti u onome u što vjeruje.
Čovjek je satkan od vjere i povjerenja. Svaki tren njegova života ispunjen je vjerom. Bez nje se ne bi mogao pomaknuti s mjesta. Što god čovjek radi, kud god se uputi, potrebna mu je vjera da će uspjeti. Ona nije samo nešto na što se u životu oslanjamo, nego je ona i snaga kojom možemo pobijediti zlo i doći do dobra.
Vjera je stoga projekt. Ona je izlaz iz bolesti, iz svakog zla. U vjeri se čovjek oslanja na Stvoritelja i vjeruje mu.
Vjera je tkivo tvoga bića. Ti živiš koliko vjeruješ, ti si zdrav, ukoliko vjeruješ u zdravlje. To znači da bez vjere čovjek uopće ne postoji. Vjera, to je zapravo čitav čovjek. Vjera je zato uvjerenje s argumentima. Za vjeru moram imati dobre dokaze, argumente. U prazno se ne može vjerovati.
Vjera, to su unutarnje oči kojima vidiš ono što je u duhu. Vjera je zato aktivnost, koračanje za onim u što vjerujem.
Bez vjere u čovjeku se rađa nesigurnost, strah, nepovjerenje. Čovjek s vjerom, u svakoj životnoj situaciji gleda dalje , gleda u dobro, u zdravlje, pa mu se događa samo dobro. Ako čovjek ne vjeruje u dobro, on se priklanja zlu i na neki način očekuje zlo. Zato čovjek živi samo ono u što vjeruje. Samo to određuje njegov život.
Nikad se ne fiksiraj na zlo, na negativno, na bolest. Uvijek imaj ispred sebe viziju dobra i ono će se ostvariti. Vjera je sigurnost da će se ono u što vjeruješ i ostvariti.
Vjera nije samo vjerski sadržaj neke religije, sadržaj za koji želimo da nam se ostvari, nego je vjera čovjekova duhovna funkcija. Ona je sposobnost da čovjek ide za svojim ciljevima koje mu sadržaj vjere pokazuje. Ona je nutarnji čin, čovjekova spoznaja da je voljen. Ona je povjerenje i predanje nekomu. Vjera je čovjekova vizija da može biti drugačiji .
17
Vjera je unutarnja snaga koja čovjeku daje sigurnost da ide za svojim ciljevima i ostvari svoje čežnje.
Vježbaj se u tome da tu snagu razvijaš. U to me će ti pomoći ako se s pouzdanjem osloniš na svoga Stvoritelja i vjeruješ mu.
Vjerovati svome Stvoritelju, znači biti spreman svoju egzistenciju staviti potpuno u Njegovu providnost.
Vjera te oslobađa i čini novim,kreativnim, radosnim, spokojnim i vječnim čovjekom.
Čitav naš život kreće se oko vjere, jer ona je čovjekova bit, tkivo njegova bića.
Nevjera je zato čovjekov najveći problem:

- manjak vjere u zdravlje je bolest
- manjak vjere u dobro jest ulazak u prostore nesigurnosti, nepovjerenja, zla
- manjak vjere u Stvoritelja je ispadanje iz svoga središta, ispadanje iz bitka, pad samo na psihofizičku, ograničenu razinu svoga postojanja, a to je izlaženje iz postojanja. Čovjek tada ostaje sam , bez smisla i nade. On takav, nema budućnosti.

Sve zlo u svijetu dolazi samo od nevjere!
Čovjek čuje, slaže se s tim da je to tako, ali onda praktično ne provede i sve se svede samo na teoretsko vjerovanje.

Vjera traži najprije: - spoznaju, zatim
- odluku, i onda
- ići činiti

Vjera je uzimanje onoga u što vjeruješ, imanje onoga u što vjeruješ. Kad vjeruješ, već dobivaš, jer ulaziš u tu stvarnost.

Bolesti duha nastaju kad čovjek ne vjeruje u dobro, jer dobrota je nešto što treba uzeti. Ako je Stvoritelj sama dobrota, onda ja samo sa dobrotom ulazim u Njega, onda sam ja samo sa dobrotom s Njim i onda je On ta snaga vjere, ta sigurnost, to povjerenje koje u mene ulazi. Tada sam duhovno zdrav!
Zlo je manjak dobra i ako ja negativno mislim, govorim, činim, ako sam korumpiran, nemoralan, nečovječan, ja se okrećem zlu, gubim vjeru, jer u zlo se ne može vjerovati i na taj način u mene ulazi strah, nepovjerenje, nesigurnost, što rezultira duhovnom patnjom.

Vježbe:
- Ja znam da sam ljubljeno biće.
- Želim da moje srce bude čisto kako bi moglo prihvatiti dobrotu, istinu, jedinstvo,
povjerenje, ljubav.
- Znam da postoji Netko kome sam ja dragocjen, čije sam ja djelo.
- Vjerujem da mi okrenutost dobru jača vjeru koja mi daje snagu za pobjedu dobra nad zlom.
- Ja vjerujem da me ta snaga ozdravlja, da ću unatoč svemu, funkcionirati, nositi se
sa svakom životnom situacijom.
- Vjerujem da se u mom životu sve može okrenuti na dobro, ako ja ne znam kako , moj
Stvoritelj zna, a ja Njemu vjerujem.
- Ja postajem svjestan moje duhovne snage, moje unutarnje sposobnosti i sigurnosti.
- Ja vidim ispred sebe projekt i vjerujem da ću ga ostvariti.
- Spokojan sam i radostan, jer se s pouzdanjem i sigurnošću predajem providnosti
moga Stvoritelja.
18

Vrline i kreposti – duhovno zdravlje br.8

Vrline i kreposti su čvrste i trajne sposobnosti, čovjekova življenja i djelovanja.
Navike čovjeka određuju, one su njegova sudbina. Tri do četiri puta nešto uzmeš, učiniš, i to postaje tvoja navika. Dobre navike su vrline , one su suprotnost porocima, izlaz iz raznih ovisnosti, ulazak u slobodu. One su oslobođenje tvoje slobode. I njih možeš postići samo vježbom. Kada stekneš dobre navike, to su kreposti.
Zato se vježbaj činiti dobro, izgovarati pozitivne riječi i postat ćeš drugačiji, bolji, postat ćeš zdrav.
Želiš li imati izgrađene krjeposti i vrline, a ne poroke, moraš imati zdrav karakter. Karakter je tvoja snaga za dobro i plemenito, snaga za ispravno odlučivanje..
Karakteran čovjek vjeran je istini i ustrajan u ljubavi. On ne može biti ovisnik, jer je karakter moć za pobjedu nad porocima. Njemu je moguće izvući se iz depresije, jer ne vjeruje neuspjehu i negativnostima, a s druge srane on je kao takav u prijateljstvu sa Stvoriteljem.
Da bi čovjek bio karakter, mora se stalno uzdizati na duhovnu razinu, a to znači staviti duh ispred sebe, ispred svoje psihofizičke dimenzije koja te može odvući u razne zarobljenosti.
Sve što je na psihofizičkoj razini, sve materijalno, ograničeno, prolazno, oslabljuje tvoj karakter, zato ga uvijek treba hraniti novim idejama i ciljevima, uvijek novom odlukom za dobro.
Postaneš li čovjek zdravog karaktera, stajat ćeš čvrsto na tlu. Ljudi će ti vjerovati, poštivati te i htjeti biti s tobom prijatelji.
Razmisli! Mogu li se ljudi na tebe osloniti, vjerovati da su kraj tebe sigurni, da ćeš ih uvijek razumjeti i pomoći im, da ih nećeš osuđivati ?
Da bi to postigao, da bi bio karakter, moraš se u tome vježbati. Vježba je tvoj stalni razvoj.
Stalno novi ideali, novi ciljevi, bit će tvoji motivi za hod u tom smjeru.
Vrlo je važno vježbati se i u odricanju. Odreći se pa makar i sitnih stvari donijet će ti silno zadovoljstvo, jer ćeš spoznati da vladaš sobom. To će te ojačati da snagom svoga duha nadjačaš i svaku drugu situaciju, bolest, patnju. To je znak da gospodariš svojim tijelom , da te sitni užici i zadovoljstva ne mogu zarobiti i oslabiti tvoj karakter.
Smiješ ti naravno uživati i u tjelesnim užicima, ali to uživanje mora biti produhovljeno i obogaćeno vječnim i neprolaznim vrjednotama kako bi bilo potpuno.
Život vrijedi samo onda kada ga upotrijebiš za velike stvari, a velika je stvar, biti karakter.

Izvrtanjem sustava vrijednosti u suvremenom društvu, gaženjem vrjednota, želi se prikazati da je korumpiranost snalažljivost, da je dobro osmišljena prijevara dobitak, da je mudro obogatiti se na nepošten način, na brzinu, bez truda…a sve to se negativno odražava na čovjekov karakter. Tada čovjek postaje nehuman, nepošten, nepravedan. To je bolestan karakter!
Čovjek bolesnog karaktera pati na duhovnoj razini. On se ne može susresti sa sobom, bježi od sebe, traži svoju unutarnju slobodu, mir, ali je ne može naći, jer ona nije na razini onoga čemu se takav čovjek predao i čemu robuje.
Zato imaj hrabrosti okrenuti se onom što je vrijedno i neprolazno. Imaj hrabrosti biti čovjek, izgrađenog karaktera.

Vježba:

- Želim donijeti odluku za dobro, vježbati se samo u dobrim stvarima i biti krepostan.
- Ja znam da moj duh nadilazi sve moje psihofizičke slabosti i da je on snaga koja me
može osloboditi bilo koje zarobljenosti.
19
- Moj duh je jači od svake ovisnosti i on me uvodi u slobodu.
- Odlučujem se hraniti moj karakter uvijek novim idejama i ciljevima, uvijek novim
odlukama za dobro.
- Želim se vježbati u odricanju, makar u sitnim stvarima, kako bi gospodario svojim tijelom.
- Kada ovladam sobom, kada budem karakteran, moći ću nadvladati svaku , pa i
najtežu životnu situaciju, svaku bolest i patnju.
- Ja želim'' biti'' , a ne samo '' imati '' !



Smisao života i osobe – duhovno zdravlje br. 9

Bit duha je vizija, projekt, jer duh transcendira, nadilazi tebe i dok god misliš na ono što jesi, ti si samo na razini psihe i tijela, ti stojiš na mjestu, ti se ne razvijaš. Jer ti nisi ono što si sada, nego ono što možeš biti. Smisao života je vizija, cilj, odluka, ostvarenje čežnji, vjera u uspjeh života, susret s Transcendentnim.
Čovjek je projekt, on je u realnosti žir čiji smisao je postati hrast.
Ti si pustinja, ali tvoj smisao je postati vrt, ti si grješan, ali tvoj smisao je postati svet, ti si bolestan, ali tvoj smisao je biti zdrav.
Kad kažeš: Ja sam samo čovjek, to je laž! To u tebi može govoriti samo onaj ranjeni čovjek.
Kad te nešto boli i kad misliš : kako ću ? , ti si samo na razini psihe i tijela, ti sebe ubijaš. Izdigni se iznad te razine , usmjeri pogled dalje, imaj viziju zdravlja,viziju uspjeha, viziju života. Ono u što gledaš, za tim ideš, to živiš.
Razmisli o svojim talentima. Koja je tvoja životna zadaća, koje su tvoje sposobnosti, koji su tvoji talenti?
Ako ne razvijaš svoje talente, tvoj život nema smisla. Ti stojiš na istom, stagniraš.
Život je zadaća, i tko je ne izvrši, frustriran je i nesretan, a kao takav postaje bolestan, depresivan, očajan.
Tražiti smisao, znači ići za dobrim, gledati u dobro, radovati se, jer time gledaš u cilj života. To je snaga kojom pobjeđuješ sve bolesti i smrti, sve strahove i neuspjehe, sve nesreće i sva suprotstavljanja.
Ako ne gledaš cilj ispred sebe, nisi motiviran da ideš dalje . Postaješ jadan, slab i nemaš kamo poći.
Zato ne dopusti da te razore nesreće, bolesti, nesuglasice, prijetnje, vlastiti grijesi, krivice, nego uvijek gledaj naprijed i znaj da je patnja samo mali fragment vremena i da iz svake patnje postoji izlaz.
Zato su dugovječni i zdravi ljudi samo oni koji su u stanju biti genijalni, puni optimizma, koji su u stanju govoriti: '' bit će dobro '', '' proći će ''. To oslanjanje na dobro i uspjeh, snaga je egzistencije , to je božanska snaga. Zato smisao života nalaze samo oni koji se ne boje i koji vjeruju u dobro.
Vjerujući u snagu duha, čovjek postaje snažan, vjerujući u zdravlje, ozdravlja.
To je osmišljen život, samo takav život ima smisla.
Čim pomisliš da nećeš uspjeti, čim ogovaraš, čim misliš negativno, u sebi stvaraš prostor zla.
Nauči se govoriti: '' bit će dobro'', '' ja vjerujem da će biti dobro'', '' ja znam da moj duh nadilazi mene i da me može izvući iz svake patnje''. '' Moje stanice slušaju moj duh, zato vjerujući u zdravlje, ja već upisujem zdravlje u svoje stanice , ja već ozdravljam''.


20
Tražiti smisao znači tražiti temelje, stati na te temelje, na postojanje, na bitak, na ono apsolutno, neograničeno, na ono što se ničim ne može uništiti.
Smisao ne može čovjek naći u sebi jer je ograničen, jer umire. Zato je bitak, Stvoritelj, jedini put u smisao . On je temeljna funkcija svakog čovjeka. Jedino sa svojim Stvoriteljem možeš razriješiti sve svoje dileme i nedoumice, dobiti odgovore na temeljna pitanja života i postojanja. Samo od Stvoritelja svijeta sve možeš saznati. A Njega možeš spoznati samo svojim mirom, svojom duhovnom spoznajom. Smisao je dakle Stvoritelj, a ne ljudi. Tek kad čovjek pronađe Stvoriteljevu misao, Njegov projekt o sebi, tada tek zna tko je. Tek smisao čovjeku govori da ide prema punini života. Živjeti život u punini, znači donositi plodove života.
Svaki dan se od tebe nešto očekuje. Po tome što činiš, što iza sebe ostavljaš, ljudi će te pamtiti.

Ljudi koji su aktivni koji stalno nešto novo rade, nemaju vremena ostarjeti, jer vrijeme od čovjeka traži rad i samo rad. Najsretniji ljudi su oni koji će iza sebe ostaviti velika djela, a ne oni koji se trude samo oko materijalnog i prolaznog.
Duh nema vremena, on je iznad prostora i vremena, zato duh uživa samo kad radi.
Odmarati se, ne znači ništa ne raditi, nego raditi nešto drugo, nešto novo.
Veličina čovjeka je imati snage vjerovati u svoj razvoj, a za rad i razvoj, za djelovanje, potrebna je hrabrost.
Samo hrabrost, odluka za ulaganje u sebe dat će smisao tvom životu.


Vježba:

- Ja vjerujem da moj život ima smisla.
- Želim uvijek ispred sebe imati viziju, projekt i ići za njim. ( Gledaj ispred sebe projekt)
- Ja sam žir, ali želim postati hrast, pustinja sam ali želim postati vrt, tužan sam, ali želim biti
radostan, bolestan sam, ali želim biti zdrav.
- Želim gledati u dobro, jer znam da ću imati ono u što gledam i u što vjerujem.
- Ja hoću razvijati svoje talente, prihvaćam sve svoje sposobnosti i želim ih razvijati kako bi
moj život bio plodonosan.
- Želim uvijek gledati ispred sebe i ići dalje.
- Odlučujem se za rad , za razvoj, želim iza sebe ostaviti nešto dobro
po čemu će me se svi sjećati.


Kajanje i praštanje –duhovno zdravlje br. 10


Bol, patnja, uvreda, grižnja savjesti.. prijeđu u pamćenje , tamo se ugnijezde i stalno te podsjećaju na ta bolna stanja. Ljudi pokušavaju zaboraviti na zlo koje su počinili ili koje im je počinjeno, ali onda kada su slabi, sve se pojavi u njihovom sjećanju. Pamćenje je gomilanje ili loših ili dobrih stvari, sadržaja, a sjećanje je uzimanje dobrih ili loših sadržaja iz tog arhiva. Zato je pamćenje najveći prostor duhovnih rana.
Sjećanje je najveći razlog zašto čovjek govori negativno. Sve u pamćenje nagomilane negativnosti kroz sjećanje izlaze i traže od čovjeka da ih izrekne. Tako čovjek postaje negativan i umnaža svoje zlo .

21
Zato se nikada bolest, zlo, ne smiju analizirati, jer se time upada u još teže stanje. Uvijek je važno samo gledati izlaz iz tog stanja, ne vračati se unazad, ne gledati u prošlost, nego se okrenuti budućnosti. Gledati što dobroga sada možeš učiniti da bi sebe oslobodio uvreda, boli koje te razaraju.
Kajanje oslobađa čovjeka zla koje je on učinio sebi i drugome, a praštanje ga oslobađa mržnje u koju je upao onda kada je njemu netko drugi nanio zlo. Praštanjem čovjek sebe oslobađa zla koje je netko uvredom u njega ubacio. Zato za kajanje i praštanje kažemo da su duhovni antibiotici koji ubijaju mržnju, osvetoljubivost, srdžbu, bijes, ogovaranje, svađu, nepravdu, zloću, depresiju, agresivnost, suicid, osjećaj krivnje.
Ovo duhovno zdravlje čovjek može primjenjivati tek onda kada je ušao u slobodu, dobrotu, ljubav, povjerenje, istinu, ljepotu, jedinstvo. Tek kada čovjek ovlada sobom, kada se izgradio u smjeru dobra postao slobodan od svake zarobljenosti, može praštati, može se kajati.
Kajanje čovjeka oslobađa od njegovih krivica, a praštanje ga oslobađa od ljudi koji su njega povrijedili.
To je najdublji lijek. Po njemu se čovjek više nikoga ne boji , on više nema neprijatelja.
Ljudi krivo misle kada smatraju da opraštanjem spašavaju onoga koji im je nanio zlo. Opraštanjem se čovjek ne okreće zločincu, nego sebi. Zlo koje mu je netko nanio, a on ga prihvaća, razara njega samoga. To je kao aktivirana bomba koju si ti prihvatio, i ona će te raznijeti. Praštanjem, ti vraćaš tu bombu njemu i oslobađaš se zla koje je u tebi bilo prisutno i držalo te u vlasti toga zla.
Praštanjem mi ne odobravamo čin zla, nego ga se oslobađamo, izlazimo iz prostora zla.
B.H. Lipton, dr. biologije kaže da mi u stanicama imamo '' embrio stanice '' koje nadomještaju one bolesne, mrtve stanice, koje su nepraštanjem bile u nama razorene.1 Opraštanjem, okretanjem dobru i vjerom u dobro, mi dakle aktiviramo '' embrio stanice '' koje tada ozdravljaju bolesne stanice i na taj način ih regeneriraju.
Svaka naša stanica ima u sebi i duhovnu dimenziju a čovjekova duhovna dimenzija stvara projekte koje prima svaka stanica. Ta duhovna stvarnost čovjeka prenosi se na njegovo tijelo i psihu i tako čovjeka čini cjelovitim.
Vježba:
- Ne želim analizirati i fiksirati se na zlo, na bolest, na negativan govor, jer tako zlo umnažam.
- Želim imati projekt kojim gledam dalje, okrećem se budućnosti.
- Žao mi je za sve zlo koje sam u svojoj slabosti počinio i vjerujem da me to pokajanje
oslobađa moje krivice
- Neću se osvećivati, srditi, ogovarati, jer znam da to razara moje stanice.
- Želim oprostiti svima koji su me povrijedili, jer tako sebe oslobađam zarobljenosti zla,
što me čini sposobnim da činim dobra djela, a ona me izvlače iz svake patnje.
Opraštati treba u duhu.
To znači da u sabranosti izgovoriš ime onoga kome opraštaš i kažeš:

1. - Opraštam ti jer ne želim da me to zlo razor
- Razumijem da si i ti možda duboko ranjen i da je to možda način da sebe opravdaš,
jer si slab.
- Ne boj se neću ti vračati istom mjerom, jer se želim opredijeliti ta dobro, za ljubav,
za ono što me ozdravlja i čini vrhunskim.
2 - Oprosti i ti meni, jer ni ja nisam uvijek bio kako treba ( nitko nije bez grijeha )
3 - Lijepo je što postojiš!
4 - Zahvaljivati za tu osobu koja ti je na neki način dala priliku da ti postaneš drugačiji,
bolji, da ojačaš svoj duh, ovladaš sobom, svojom bolešću. Baš sve je za neko dobro!

1. B. H. LIPTON, Biologija vjerovanja, TELE disk, 2007. 22

Kreativnost, rad, djelovanje – duhovno zdravlje br. 11

Svaki čovjek pozvan je u život sa svrhom i ciljem. Svatko ima svoju životnu zadaću, svoje sposobnosti, talente koje je potrebno razvijati.
Rad i kreativnost umnažaju talente, odnose besmisao, frustracije, zavisti, krivnje, ovisnosti, suicid.
Suicid uvijek dolazi od besmislena života. Imaš od čega živjeti, ali nemaš za što živjeti. To su patnje koje ranjavaju i slabe čovjekov duh.

Važno je aktivirati se na području otkrivanja svojih talenata, imati viziju što bi mogao biti, raditi, vidjeti sebe kao projekt.
Uvijek treba nešto raditi, makar činiti neke male korake u tome, jer čim hoćeš raditi, tvoj mozak se aktivira, sve tvoje stanice se aktiviraju i ti se razvijaš. Dok se tvoje tijelo odmara kad miruje, duh se odmara kad je aktivan.
Ako se zaustaviš i ostaneš na mjestu, ne vidiš dalje, tvoje stanice se ne razvijaju, postaješ sam sebi beskoristan, bolestan. Zato čovjek uvijek ozdravi kad pronađe svoje talente i počne ih razvijati.
Kreativnost je sam čovjek, njegovo stvaralaštvo, stvaranje novih oblika , vizija, jer bit čovjekova života je stalni razvoj.
To je čovjeku moguće jer je on bezgraničan u svojoj duhovnosti, on nije ono što jest, nego što može biti i zato u svom razvoju nikada ne smije stati.
Čovjek je smješten u vrijeme i prostor, što ga na neki način ograničava. Ali čovjek stalno ulazi u nove prostore i nova vremena koji nezaustavljivo jure i ako čovjek miruje, vrijeme ga pregazi. Ako čovjek ne napreduje, ne mijenja se , ne stvara stalno nešto novo, on je izgubio samoga sebe i ostaje na istom. Takav čovjek nema ideala i gubi smisao.
Ako želiš da ti život bude ispunjen, da se raduješ svakom novom danu hodaj u korak s vremenom. Ali vrijeme je kao prosjak. Ono stalno od tebe nešto traži. Ako staneš, vrijeme će otići a ti ćeš ostati.
Ići u korak s vremenom ne znači slušati svaki dan sve moguće vijesti, čitati svu štampu i komentirati događaje. Obzirom na ono što nam danas mediji govore, mogli bi smo slobodno reći da je to gubljenje vremena. Koliko li nam vremena oduzmu ti isprazni razgovori, koliko li negativnosti unesemo u svoje stanice, a negativne misli i riječi su razarajuće. Poslije takvih razgovora čovjek osjeća umor i tugu.
Odluči se zato za kreativnost. U svemu traži nešto novo, gledaj dalje, stvaraj nove vizije.
Čovjek može biti kreativan u sebi i u svijetu. I onda kada mu je onemogućen razvoj u svijetu, on uvijek može raditi na sebi, sebe razvijati, uvijek biti savršeniji i bolji.
I kada čovjeka uhvati nemoć da išta u svom životu učini, kada ga zahvati strah, bolest, on uvijek može raditi na sebi, prihvatiti sve situacije kao izazov za nove ideale i ciljeve. Čovjek uvijek može biti bolji, može ljude oko sebe s ljubavlju prihvaćati, može im biti pokazatelj istinskih životnih vrjednota. Uvijek može doprinositi boljitku drugih, pa i čitavog čovječanstva.
Čovjek se nikada ne može umoriti od razvoja, jer njegov odmor nije u tome da miruje. Život nije statika, nego dinamika, koja ga svestrano razvija.
Svaka pa i najteža životna situacija, izazov je za razvoj. Tek tada potrebno je sve svoje snage uprijeti u okretanje dobru i u njega vjerovati.
Nemoj se nikada zaustavljati i koncentrirati na događajima koji te obeshrabruju , jer ćeš se utopiti u moru negativnih misli koje će te razarati i bacati u očaj.
23
Uvijek postoji izlaz, uvijek možeš svoje duhovne snage usmjeriti na stvaranje novih projekata i vizija, uvijek možeš gledati dalje.
Vježbaj se u tome, usvoji to kao svoj način življenja. Samo stvaralaštvo je put u život, put koji će ojačati tvoju vjeru u stvaranju novih projekata za bolju i smisleniju budućnost.
Zato pronađi danas svoj talent. Zašto se u tvom životu isplati živjeti? Pronađi u životu nešto za što se ne isplati samo živjeti, nego čak i umrijeti. Ima li nešto u tvom životu tako vrijedno, tako dragocjeno? Pronađi to! To je tvoj talent, tvoja vrhunska sposobnost, ono za što si se ti sposoban angažirati do krajnjih granica. To je ono što si zapravo ti! To su vrhunske sposobnosti u tebi, po kojima imaš u sebi intelektualnu sposobnost. Po njoj imaš osjetljivu savjest, srce toplo za druge, imaš želju da u sebi izgrađuješ vrline, da budeš drugačiji čovjek.
Da li vjeruješ da se možeš unutra neizmjerno razvijati. Samo čovjek koji ima za što živjeti, on živi. Pronađi to za što ćeš živjeti, jer ako živiš samo za posao, za jelo, onda si bezvrijedan. Pronađi ono u čemu ćeš biti temeljit, vrhunski. Ako znaš '' zašto'', onda je lako podnijeti svaki '' kako''.Čim imaš cilj, više ništa ti nije teško


Vježba :
- Ja vjerujem da sam u život pozvan sa svrhom i ciljem.
- Znam da ovdje imam svoju zadaću i želim je ostvariti.
- Želim iskapati i razvijati svoje talente, stvarati vizije i nove projekte za svoj razvoj. Već
vidim te projekte! Svim srcem ih želim ostvariti.
- Odlučujem se za stvaralaštvo i kreativnost, jer me to čini inteligentnim i duhovno zdravim.
- Ne dopuštam da me bolest i bilo što drugo obeshrabre u razvoju. Moj duh se odmara kad je
aktivan,dopuštam da me on vodi u nove izazove osobnog razvoja i razvoja u svijetu.
- Ja želim svojim radom i razvojem obogaćivati čovječanstvo.
- Ne želim se zaustavljati na negativnostima, na onome što me obeshrabruje i plaši
. Želim stalo gledati ispred sebe i ići naprijed.




Sabranost – duhovno zdravlje br. 12

Čovjekovo središte je njegova duhovna duša. Ona drži na okupu sve njegove sposobnosti, sve energije i sve snage.
Kad čovjek nije u mogućnosti sabrati se, on je rastresen, tada nije koncentriran na ono što treba raditi.

Rastresen čovjek nikada nije tamo gdje jest, on ne zna što se događa novoga u znanosti, u prirodi. Zato što je rastresen, čovjek ne vidi oko sebe, pa tako o mnogim stvarima ništa ne zna.
Čovjek može biti rastresen i na duhovnoj razini. Brzo zaboravlja ono što je važno za ispravan život, ne uočava moralne vrjednote, zaboravlja čovjeka ispred sebe.
Kad je čovjek rastresen , razaraju se stanice njegova mozga. Bit zla je razaranje života, a život je duh. Čovjekov Stvoritelj je duh, pa se tako razara i njegov odnos sa Stvoriteljem. Rastresen čovjek '' ispao je iz svoga središta '' , kažu autori knjige '' SQ Duhovna inteligencija'' , Zohar i Marshall.2

24
Čovjekova sudbina je – činiti dobro, a to može samo onda kad je sabran. Sabrati se, znači početi razmišljati, težiti mudrosti.
Kad čovjek počne razmišljati on se rastaje od onoga što ima, i gleda dalje. Tek tada je sposoban iščekivati nešto novo, bolje.
Na duhovnoj razini čovjek je uvijek sposoban biti nov, drugačiji, bolji.
Sabrati se znači početi razmišljati tako da se rastaješ od onoga što imaš i gledaš dalje, gledaš ono novo što dobivaš.
Sabrati se znači biti cjelovit, okupiti sve svoje znanje, odluke, biti u jednom. Zato biti sabran, znači imati budućnost.
Sabrati se, to je temelj, to je život. Biti sabran, znači biti osoba, a ti si ono što je tvoja osoba.
Kad si sabran, prošlost i budućnost je u jednom, ti si novi čovjek. Tako popravljaš prošlost i odlaziš u budućnost.
U sabranosti čovjek raspolaže svojom memorijom, svojim arhivom. Tada je svestran, ne zaustavljaju ga i ne vežu stvari. Biti sabran, znači biti ono što jesi, vrhunski, izgrađivati sebe, biti u središtu svoga bića, postojanja. Sabrati se znači sve svoje sposobnosti skupiti u sebi kako bi postao potpuno preobražen, drugačiji, inteligentniji, sposoban, pun energije, radosti, biti duhovno zdrav.
Kad si sabran, uvijek si svjestan za što živiš, jer znaš kamo ideš.
Sabranost je bit duha, bit života i zdravlja. Zato se je potrebno cijeli život vježbati se u sabranosti.
Sabirati se uči vježbajući.



Vježba:

Svaki dan odvoji 20- tak minuta za vježbu sabranosti.
Pronađi sebe, okupi čitavog sebe, tijelo i dušu, da osjetiš mir i opuštenost.
Pokušaj zatim u sabranosti upijati čitavim bićem istinu o sebi, riječi koje će te učiniti
zdravom osobom.
- Ja sam jedinstven , ja sam original moga Stvoritelja.
- U meni je Njegov duh, a to je moja najjača snaga.
- Moj duh nadilazi mene i sve moje psihofizičke slabosti.
- Moja duhovna duša je moje središte, ona okuplja sve moje snage, ona je moja osoba, moje
'' JA''. Osjećam se cjelovito. To sam ja, čitav, sa svim svojim sposobnostima.
- Ja želim misliti samo dobro, imati zdrav govor, činiti dobra djela jer to razvija moju
osobnost.
- Moje stanice se obnavljaju, postajem sabran, cjelovit, zdrav, jer sam okrenut dobroti.
- Ostavljam svoju prošlost i okrećem se budućnosti.
- Odlučujem se vježbati sabranost jer mi ona pomaže da raspolažem svim svojim
sposobnostima.






2 D. ZOHAR I MARSCHALL, SQ, Duhovna inteligencija , suštinska inteligencija, VBZ, Zagreb, 2002.

25
Zdrava misao – duhovno zdravlje br.13



Sve ono što zrači dobrotom: istina, dobrota, cjelovitost, ljepota, jest zdrava misao.
Moramo razlikovati: - misao uma, intelekta, kao sveobuhvatnu misao
- misao s razine razuma, kao ograničenu misao


U razumsku spoznaju uvijek je potrebno uključiti i intelekt koji vidi cjelinu. Tek tada vidiš da je stvarnost drugačija, da dobro unatoč svemu postoji. Time ulaziš u stanje sigurnosti i povjerenja te možeš imati zdravu misao.
Neuroznanstvenici poput dr. D. Amena kažu da čovjek koji živi u negativnosti, koji je okrenut negativnosti, koji je depresivan, jednostavno ne može imati dobru, zdravu misao. Misao izlazi iz srca, iz duše, i zato, kada si okrenut od dobra, kada si duhovno ranjen, ti si pun negativnosti, to je tvoj život, to si ti, tvoja misao tada ne može biti zdrava. Tvoje misli su tada razarajuće, pa zbog toga silno patiš.

Sjeti se da nema bezizlaznih situacija, svojom intelektualnom spoznajom uvijek vidiš dalje i zato se ne zaustavljaj samo na racionalnoj spoznaji, nego te dvije spoznaje ujedini i tada ćeš vidjeti cjelinu.
Duh nema vremena, on je iznad vremena i čim misliš dobro, ti si vrhunski i vječan.



Vježba:

- Unatoč svemu , postoji dobro, ono je jače od zla i ima zadnju riječ.
- Želim se u potpunosti osloniti na to dobro, jer me ono uvodi u sigurnost života.
- Kada sam okrenut negativnosti, mislim i izgovaram samo negativne misli, kada sam u
depresiji, jednostavno ne mogu imati zdravu misao, kažu neuroznanstvenici.
- Želim izbjegavati negativne misli jer one me razaraju, okrećem se samo
na stranu dobra, koje me izgrađuje i čini vrhunskim čovjekom.
- Ja vjerujem da se sve može okrenuti na dobro. Bitak je samo dobrota , ljubav, ljepota.
a ja sam biće u bitku.





Zdrava riječ - duhovno zdravlje br. 14


Čovjekove riječi izlaze iz srca . Iz srca proizlaze temeljne sposobnosti čovjeka i zato ono uvijek mora biti čisto. To je jako važno zbog riječi koje čovjek izgovara, jer one su odraz čovjekove nutrine, odraz čistog i zdravog srca.
I kad sluša drugoga, čovjek sluša srcem. Zato je čovjek spreman slušati i spoznati istinu samo čistim srcem.
26
Ako je tvoje srce ispunjeno samo negativnim doživljajima, tjeskobama, strahovima, prijetnjama i nekim zlim slutnjama, onda je razoreno tvoje središte, pa tako vrlo lako možeš ući u samo sažaljenje i depresiju. S druge pak strane čovjek može fizički i psihički patiti, a imati mir i radost u srcu.
Svako odricanje od zla i prianjanje uz dobro, jest obrat koji okreće dobru, ljubavi i daje zdravlje temelju čovjekova bića.
Čovjek zdrav u temelju svoga bića može izgovarati zdrave riječi, jer mu je srce napunjeno ljubavlju, dobrotom, povjerenjem, istinom.
Okreni se prema dobru. Počni izgovarati zdrave riječi, govoriti i vjerovati u dobro.

Kad učiniš obrat u tom smjeru, tvoje srce bit će zdravo, jer će njegove odluke biti usmjerene samo k dobru.
Tvoje riječi su odlučujuće za tvoje zdravlje. Zdrav si samo onda kada izgovaraš dobre riječi, riječi ohrabrenja i sigurnosti, riječi vjere.
Zadaj si zadatak da ćeš se vježbati u tome da izgovaraš samo zdrave, dobre, pozitivne riječi. Shvatit ćeš koliko te to oplemenjuje, jača, postaješ sasvim nov, zdrav čovjek, kojemu se događaju samo dobre stvari. Dobro umnažamo dobrim, a zlim umnažamo zlo.
Riječi tvoje će te spasiti ili osuditi. O riječima koje izgovaraš, ovisi tvoje zdravlje, tvoja snaga i tvoj mir.

Vježba:

- Riječi koje izgovaram odraz su moje nutrine, one izlaze iz moga srca i zato su
odlučujuće za moj život.
- Ja želim biti na strani dobra, istine, ljubavi, jer to čisti moje srce i hrani ga kako bi
i odluke moga srca mogle biti dobre.
- Unatoč mojim osjećajima, ja želim izgovarati samo pozitivne riječi, riječi zdravlja.
- Ono što govorim prima svaka stanica moga tijela i upisuje ih u sebe, pa to postaje moja
stvarnost.
- Ja vjerujem u dobro, s ljubavlju prihvaćam moje srce, jer ono je moje središte.
- Ja sam svjestan da moj govor ima stvaralačku snagu, zato želim izgovarati samo zdrave
riječi koje donose zdravlje, mir, blagostanje. One su moj blagoslov.
- Moje izgovorene riječi mogu popraviti ono što je u mom srcu zlo i nastaniti u njega ljubav,
dobrotu i pozitivne misli. Želim da se to u meni ostvari!
- Ja sam svjestan da su izgovorene riječi odlučujuće za moj život one me oživljuju ili ubijaju.
- Riječi koje izgovaram drugima ulaze i u mene. Ako su pozitivne, dobre, riječi ljubavi, one
me obogaćuju, ozdravljaju i čine vrhunskim čovjekom.
- Odlučujem se izgovarati samo dobre i zdrave riječi.



Moralno djelo – duhovno zdravlje br. 15


Dobro djelo briše čovjekovu krivnju, oslobađa ga od straha, frustracija, ovisnosti, depresije.
Zato je jako važno znati da je izlaz iz patnje bilo koje vrste samo taj da ideš činiti. Nikad se ne zaustavljaj na patnji, nego gledaj preko nje, učini neko dobro djelo, bilo što dobro. To je izlaz iz patnje, jer time popunjavaš u sebi ono što u tvojoj ranjenoj duši nedostaje. Time se rješavaš krivice koju ti nameće ranjena savjest , ulaziš u bitak u postojanje i postaješ sretan.
27
Kad učiniš dobro djelo, kada si u stanju opraštati ti se oslobađaš zla.
Najgluplja stvar koju čovjek može učiniti je da ne oprašta, jer je tada zarobljen zlom koje njega razara, jer je uveden u mržnju i zlo. Praštanje nije dobro djelo, ono te samo čini sposobnim da možeš činiti dobra djela.
Dobra djela brišu krivnju, oslobađaju te straha, ovisnosti, depresije.
Kada činiš dobra djela i pri tome još iskapaš svoje talente, tada ulaziš u duhovnu stvarnost koja ti donosi snagu duha, uvode te u bitak, u život, u zdravlje.

Sve što je u skladu s etikom, moralom, savješću, je duhovni lijek. Sve te to uvodi u bitak. Čim uđeš u dobrotu, istinu , ljubav, postaješ jedno u sebi, postaješ cjelovit. Ako si još u stanju i opraštati, ušao si u život i zadobio zdravlje.
To je božanska, temeljna logika.


Vježba:

- Dobra i moralna djela uvode me u bitak, u postojanje.
- Dobra djela brišu moje krivnje, oslobađaju me straha, depresije, raznih ovisnosti, ona
me izvlače iz patnje.
- Dobro djelo nadomješta ono što mojoj ranjenoj duši nedostaje.
- Dobro djelo znači ne fiksirati se na bolest i patnju, nego ići činiti, a to znači ići dalje,
razvijati se, pronalaziti smisao.
- Dobro djelo uvest će me u bitak, u dobrotu, istinu, ljubav. Tada postajem cjelovit i zdrav.
- Odlučujem se činiti dobra i moralna djela . Želim biti vrhunski čovjek!



Dostojanstvo – duhovno zdravlje br. 16


Čovjek je prije svega osoba , i zato je najvažnije njegovo osobno zdravlje, vrednota osobe, zdravlje njegove osobnosti.
Čovjek je zdrav samo onda kada to zdravlje proizlazi od njegove suradnje sa Stvoriteljem, kad mu On sam donosi to zdravlje.
Zdravlje je odraz tvoje svijesti u kojoj ti sam Stvoritelj govori da si Njegov miljenik, jer si Njegova slika, da si Njegovo dijete po moralnosti, po tome što si stvaratelj, da si po hrabrosti u patnji, Njegov pobjednik.
Stvoritelj uživa kad si takav, kad unatoč svemu, ostaješ na nogama, kad si čvrst, hrabar, odvažan. Život je u tebi, tvoj Stvoritelj uživa , jer si mu dragocjen i zato ti samo On može vratiti tvoje pogaženo dostojanstvo. Zato si u krivu ako misliš da ćeš svoje pogaženo dostojanstvo vratiti bogaćenjem kako bi pokazao da puno imaš i da si zato vrijedan. Isto tako nećeš vratiti svoje dostojanstvo trčeći samo za nekom karijerom.
Ljudi će te uvijek prosuđivati i osuđivati, oni prosuđuju iz svoje ograničene spoznaje, možda ponekad sa neke interesne pozicije, stoga se ne oslanjaj na čovjeka, ne očekuj da ti on vrati tvoje dostojanstvo, jer on stvari vidi potpuno drugačije. Ljudi će te možda nekada jako povrijediti, pogaziti u potpunosti tvoje dostojanstvo, no čovjek može i iz svoje povrijeđenosti isto tako drugima nanositi bol. Svaki čovjek koji je spreman drugoga povrijediti, on je u stvari patnik. To može biti osveta za zlo koje je njemu netko nanio, i to može biti samo vapaj njegove duše.
28
Ako danas shvatiš da si izašao iz srca Svemogućeg Stvoritelja, da je Njegov duh , Njegova Riječ, kod tebe, da ti je On darovao tvoju osobnost, shvatit ćeš da te ljudi ne mogu povrijediti. Kad god pogledaš u ljude, mislit ćeš da za njih ništa ne vrijediš, ali tada se sjeti od koga dolaziš, čiji si ti? Tko ti je darovao život? Budi zato na Njegovoj strani, budi pravedan, dobar, čestit i tada si vrhunsko biće, tada si dostojanstven i Stvoritelj je uz tebe. On je oduvijek, i ti si uz Njega, neuništiv.
Postani danas toga svjestan. Ta motivacija dovest će te do unutarnje odluke da više ne lutaš, da se ne rastresaš. To će te promijeniti.
Podsjeti se da svaka tvoja stanica ima i duhovnu dimenziju, svaka tvoja stanica ima u sebi svijest i odluku. Zato je jako važno da ta istina uđe u svaku tvoju stanicu i ispuni je.
Imaj hrabrosti uvijek biti dostojanstven, jer to će tvoju osobnost učiniti vrhunskom, a tvoja osobnost, to si TI!
A tko si zapravo ti? Otkrij svoju vlastitu osobnost. Što to znači kad kažeš: to sam ja!
Ti nosiš čitavo svoje tijelo, nosiš i svoje emocije, nosiš svoju tugu i svoju radost. Tko si ti? Ti nosiš i svoju savjest, svoju odgovornost i svoju slobodu. Otkrij samoga sebe. Ti si središte svega što u tebi jest.Ti imaš samo sebe. Nitko ne može postati ti, niti ti možeš postati netko drugi.
Nitko ne može odlučiti da li ćeš ti biti dobar ili zao, zdrav ili bolestan. Samo ti odlučuješ o sebi. I sa svojim Stvoriteljem si spojen samo ti. Ti si sebi jako važan i zato pokušaj zavoljeti sebe.
Vrijeme leti, prostori se mijenjaju, tvoje tijelo se mijenja, sve se u tebi mijenja, samo ti si uvijek ti. Shvati da si neizreciv i da si netko koga treba čuvati. Sebi si vrijedan samo ti. Sve može propasti, samo ti nikada ne smiješ propasti. Možeš imati ne znam kolika materijalna dobra, ali ti si sretan samo onda kada si ti, kada sebe voliš, kad je tvoja savjest čista, kad su tvoje emocije sretne. Nemoj biti ovisan o stvarima, o vremenu, o prostoru, o godinama, o ljudima, o ljudskim obzirima i mišljenjima. Ti sve to nadilaziš!
Ti nisi ni tijelo, ni tvoj izgled, tvoje raspoloženje, tvoj posao, uspjeh i neuspjeh, ne ti si iznad svega. Kad te svi prezru i osude, ti si ti. Ti si sebi sudac , sve od tebe zavisi. Ako sebe voliš, svi će te voljeti. Ako sebe voliš, voljet će te i tvoj Stvoritelj, jer On te je stvorio i želi da budeš vječan. Ti si slobodan, sloboda je u tebi i zato se možeš sada prihvatiti ili odbaciti. Ubiti sebe fizički, to ne znači nestati, ali sebe odbaciti, to je duhovno samoubojstvo. Tvoja sudbina je u tvojim rukama, sve je u tvojoj odluci. Sve je za vremena, samo ti si vječan. Sve ostaje: sva tvoja bogatstva . Ali tvoja ljubav, tvoje praštanje, tvoja dobra djela ostaju i to je tvoja svemoćnost. To ti daje dostojanstvo, to te čini vrhunskim čovjekom.


Vježba:

- Ja sam stvoren na sliku svoga Stvoritelja.
- Mene nitko ne može pogaziti, jer je u meni Njegova snaga.
- Ja sam Njegovo dijete, ja sam vrhunski čovjek i mogu sve.
- Dostojanstvo osobe je moje '' JA ''. Ono upravlja čitavim mojim bićem.
- Ja znam da sam vrijedan, vrijedan sam mome Stvoritelju, a to me čini dostojanstvenim
- Želim biti zdrav, biti svjestan da sam miljenik moga Stvoritelja, da sam Njegova slika,
Njegovo dijete
- Moralnost, djela stvaranja, hrabrost u patnji, učinit će me pobjednikom nad patnjom.
- Unatoč svim kušnjama, želim ''ostati na nogama''.
- Svaka moja stanica ima u sebi i duhovnu dimenziju, ima u sebi svijest i odluku ,
zato želim da ta istina uđe u svaku moju stanicu.
29

Nada – duhovno zdravlje br. 17

Nada je u čovjeku vrhunski duh, motivacija, energija, snaga za ostvarenje tvojih vizija.
Nada je sigurnost vjere i povjerenja da će se ostvariti ono što je dobro.
Vjera je projekt , u vjeri već sebe gledaš zdravog ,a s nadom ideš u ostvarenje tog projekta, u ostvarenje zdravlja.
Kada si bolestan, poražen na bilo koji način, i pristaneš to biti, tada si u svakom pogledu gubitnik, slab si i riječi tvoje vjere su slabe.
Kada počneš gledati unatrag, stalno se vračaš na ono što je prošlo, živiš u prošlosti, ne razvijaš se, stagniraš. Tako nastaju depresije, ovisnosti, suicid, jer razmišljaš i govoriš negativno , tada razaraš i ono malo dobra koje postoji.

Budi svjestan da po vjeri dobivaš to što tražiš, budi svjestan da su jako važne tvoje zdrave misli i izgovorene riječi. One te uvode u nadu, a nada je sigurnost ostvarenja svega.
Izgovaraj s vjerom: Ja sam zdrav ! Ne dopusti da te racionalna razina uvjeri kako je to obmana. Budi realan , shvati da su zdrave riječi snažne kao Božje. Zašto ne prihvatiš da je On ta snaga u tebi, da po Njegovom duhu koji je u tebi izlaziš iz bolesti i svake druge teške situacije. Sve u tvom životu postaje drugačije kada povjeruješ u ono što govoriš.
Nada se temelji na intuitivnoj spoznaji da postoji dobro i da se ono ničim ne da uništiti. Zato je nada odbacivanje svake negativnosti, ona je uvijek sigurnost da ćeš uspjeti, da ćeš ostvariti ono što želiš.
Temeljni zakon prirode i čitavog čovječanstva je samo dobro, a ne zlo, vječnost, a ne smrt. Samo onaj koji gleda i poštuje taj temeljni zakon, uspjet će.
Svijet je pun negativnosti i beznađa, i zato kad si u svijetu, uvijek postoji mogućnost da te svijet odvuče na drugu stranu, u negativnost, beznađe. Ali u krizi si samo onda kada se nisi u stanju nadati, kada se vraćaš unazad, analiziraš teške i bolne situacije i kada se na njih fiksiraš.
Nikad se nemoj tim negativnostima boriti na način da ih tjeraš od sebe, nego ih jednostavno ignoriraj, idi dalje, naprijed, misli, gledaj i govori pozitivno, imaj nadu.
Nada je čišćenje tvoga organizma i motivacija kako bi mogao odbaciti svaku negativnost. Nada je stoga samo jedno: Ja ću uspjeti! Uspjet ćeš ne zato što si pametniji, nego samo zato što postoji Stvoritelj, koji sve vodi. Sklopi s Njim savez i uvijek ćeš imati hrabrosti započinjati nešto novo. Uvijek je vrijeme za novi početak, zato nikada nemoj imati vremena biti umoran, star, bolestan. Samo se sjeti da si stvoren za uspjeh, za vječnost.

Nada je nešto što ne moraš negdje tražiti, ona je u tebi, samo je važno kuda gledaš.
Zato uzgoji u sebi nadu! Kako?
Pogledaj oko sebe, svu prirodu, čitav svemir. Upijaj u sebe sve to dobro, tu ljepotu. Gledaj sunce, mjesec, zvijezde… gledaj cijelu stvarnost i dobrotu koja je posvuda razlivena. Zagledaj se u sve to, razmišljaj. Svuda je prisutan uspjeh, zdravlje. Upij to u sebe.
Promatraj zatim duhom sebe. Imaš tijelo, psihu, duhovnu dušu koja je neuništiva. Ona je u svakoj tvojoj stanici i daje joj ono dobro dobiveno od Stvoritelja. Kad tvoja duhovna duša vjeruje u dobro u zdravlje, kad je zdrava, to poprima i svaka tvoja stanica. Tada čitavo tvoje biće radi na tome da budeš cjelovit, zdrav.
Misli na to da je duh u tebi svemoćan i zato ga tvoja psihofizička dimenzija sluša.
Neće biti lako prodrijeti kroz depresiju, kroz more negativnosti, nepovjerenja i strahova koji su se u tebi nagomilali, ali probaj, vježbaj. Vježbom ćeš se otisnuti od obale, otisnuti od onoga u što si do sada gledao i zbog čega nisi uspio izići na pučinu.
30
Vježbaj, izgrađuj se i govori: Ja mogu! Ja hoću! Ja vjerujem da ima nade! Bit će dobro!
Učini to i ako ti se učini da je to banalno. Ustraj, jer samo tako ćeš doći do cilja.
Jedino tako ćeš uzgojiti nadu. Ne zaboravi da je ona nešto što u tebi čeka da je razviješ.
Ne idi nikuda bez nade! Stavi je u sve svoje misli, svoje riječi u čitavog sebe i uživat ćeš!



Vježba:

- Nada je sigurnost da ću uspjeti, ona mi pomaže da odbacim sve negativnosti koje
me zarobljavaju.
- U nadu me uvode samo zdrave misli i riječi. Želim izgovarati samo zdrave riječi.
- Temeljni zakon prirode i čitavog čovječanstva je samo dobro, a ne zlo, samo vječnost
a ne smrt, zato želim poštivati samo taj zakon.
- Nada je moja motivacija da odbacim svaku negativnost, da budem ispunjen samo dobrotom.
- Nada je u meni , ona je samo jedno: Uspjet ću!
- Odlučujem biti čovjek nade!



Odricanje – duhovno zdravlje br. 18

Ovim duhovnim lijekom oslobađamo svoju slobodu, odričemo se svega što nas uvlači u zlo. Odricanje je bit čovjekova života, to je ono kada možeš reći: Ja sam gospodar u svome tijelu, a ne nagoni, ne glad i žeđ, ne bolest, ja sam gospodar!
Odricanje je zapravo uzimanje slobode, oslobađanje od vezanosti uz vremenito, psihofizičko dobro, koje ne da umu i duhu da se vine u nove spoznaje i moralne vrjednote. Time uzimaš sudbinu u svoje ruke.
Post, disciplina u radu, ustajanju i lijeganju, u molitvi i učenju, daju ti slobodu da raspolažeš svojim sposobnostima, vraćaju ti dostojanstvo.
Čovjek je uvijek napastovan u smislu da je odricanje teško , pa ga izbjegava. Zato se u odricanju treba vježbati. Ako nisi navikao odreći se, ako se nisi oslobodio svih navezanosti, onda ne možeš ići naprijed, jer si već mrtav.
Odricanje ti pomaže da te užitak ne zarobi. Nemoj biti rob bilo čega, jer time gaziš sve zakone koje Stvoritelj traži da poštuješ, kako bi bio čovjek.
U odricanju ćeš biti izložen raznim strahovima ( ako postiš, bojat ćeš se da te ne zaboli glava,
da oslabiš )
Ako postaneš rob strahova, bit ćeš mrtav.
Kako se oslobodit strahova te vrste?
Prihvati ono čega se bojiš, prihvati baš za inat, ne daj se zavesti, tada će strah nestati, tada ćeš ući u slobodu. ( U logoterapiji V. E. Frankla, je to paradoksalna intencija )3 , u Evanđelju pak,
uvjet da budeš s Isusom.
Psihofizička, materijalna razina ne smije imati prvo mjesto u tvom životu, nego duhovna
( savjest, intelekt, slobodna volja…)
Tek kada izdržiš sve probleme oko odricanja, tada oni nestaju, tada si ih savladao. Tada si snažan, jer po odricanju dolazi neizmjerna snaga duha. Tako postaješ vrhunski čovjek.
Tvoja sloboda postaje slobodna !

3 V.E.FRANKL, Patnja zbog besmislena života, UPT, Đakovo,1998.
31
Vježba:

- Želim se vezati samo uz vječna i neprolazna dobra, odricati se vezanosti na ovozemaljsko
prolazno dobro.
- Već vidim kako ulazim u slobodu i postajem gospodar svoga tijela. Uzimam svoju sudbinu
svoje ruke.
- Moj duh jača, a on je moj najveći potencijal za razvoj, za zdravlje.
- Ja sam slobodan. Mogu prihvatiti svako odricanje, post, disciplinu u radu, u ustajanju
i lijeganju, u učenju i molitvi. Osposobljen sam da raspolažem svim svojim sposobnostima i
vraća mi dostojanstvo.
- Ne želim biti rob bilo čega, jer samo tako sam čovjek!
- Ne želim da me išta zavede, da se uplašim nečega odreći, moj duh je iznad mene, iznad
mojih slabosti, baš želim u tome ustrajati.
- Vjerujem da ću odricanjem zadobiti veliku duhovnu snagu!




Vježbe koje stvaraju u čovjeku dobre i moralne navike – duhovno zdravlje br. 19


Stvarati dobre i moralne navike, važan je duhovni lijek. Navike nastaju tako da čovjek jednu te istu stvar ponovi više puta, i tako ona već postaje određena navika.
Navike upravljaju čovjekom, jer se upisuju u njegove gene i postaju dio ljudske stvarnosti.
Tako danas i istraživanja prirodnih znanosti poput biologije, genetike, a osobito medicine
( neuroznanosti), govore o važnosti ljudskih navika u procesu ostvarenja zdravlja i nadilaženja teških životnih situacija.
Stanični biolog Dr.B.H. Lipton svojim dugogodišnjim istraživanjem čvrsto stoji na stanovištu da našim životima ne upravljaju geni, nego naša vjerovanja. Naša pozitivna i negativna vjerovanja utječu ne samo na naše zdravlje, nego i na svaki drugi aspekt čovjekova života.
Taj '' učinak vjerovanja'' Lipton naziva '' placebo učinak ''.Njegova iskustva su da '' placebo'' ima začuđujuće rezultate u liječenju različitih bolesti, tako da istraživanja pokazuju da čak 60% izlječenja možemo zahvaliti '' placebo efektu ''.
No, svakako treba imati na umu da istu moć ima i '' nocebo efekt''- moć negativnih vjerovanja.
Naša vjerovanja kaže dr. B.H. Lipton, mijenjaju naše viđenje svijeta, a naša biologija se prilagođava tim vjerovanjima. Iz toga proizlazi da moramo biti svjesni toga koliko su naša vjerovanja moćna za ulazak u vlastitu slobodu.4
Svijest je najveći pobjednik nad podsvjesnim i nesvjesnim reakcijama.
Mi se dakle opredjeljujemo sami, hoćemo li živjeti život straha i tjeskobe, ili život ljubavi, zadovoljstva i radosti, život zdravlja ili život bolesti. Izbor je naš!
Dr. D. Amen, kalifornijski neuropsijatar, govori o tome da su otkrivena područja mozga koja stimuliranjem pojačavaju duhovno iskustvo, a 1997. godine otkriveno je da u mozgu postoji
'' Božji modul'' , '' živčano središte'' koje čovjeka povezuje s Bogom i duhovnošću.5
Proučavajući i snimajući mozak kod depresivnih osoba i osoba koje stalno misle, rade i govore negativno, dr. D. Amen uviđa promjene na mozgu. Kod tih osoba mozak je na neki način oštećen, razoren.
Kada su se te iste osobe okrenule dobru, molitvi, pozitivnom razmišljanju i govoru, ponovno im je snimao mozak i ustanovio da su se stanice mozga obnovile, regenerirale, pa je taj isti mozak, postao zdrav.
32
Medicinski antropolog dr. A. Jores naglašava da sudbina čovjeka ne ovisi jedino od njegova nasljeđa, nego bar u jednoj mjeri i od njegove okoline u djetinjstvu, te da sudbonosne bolesti vuku korijene iz ranog djetinjstva. Te bolesti u kojima je u čovjeku zahvaćeno ono po čemu je čovjek, čovjek, dr. A. Jores naziva '' specifično ljudskim bolestima '' i kaže da su 70% ljudskih bolesti baš '' specifično '' ljudske bolesti. Nemaju ih životinje, nego samo ljudi , što znači da su uzrokovane duhovnom razinom.
Dr. A. Jores je došao do spoznaje da je na području medicinske antropologije pitanje duhovnosti .6
Bitno za ostvarenje čovjekova zdravlja.
E. Fromm, marksistički psiholog pak govori da je humanistička savjest spoznaja samog sebe i znanje o najvišem cilju. Čovjek ide prema tome cilju kada je u skladu sa svojim bitkom, te kada se trudi oko kreposti i vrlina, što su čovjekove dobre navike.7
Autori knjige pod naslovom '' SQ '' – duhovna inteligencija, D. Zohar i I. Marshall, definiraju duh kao ''pokretački ili životni princip'' koji fizičkom organizmu udahnjuje život.
Dokaz da su ljudi duhovna bića izvode iz činjenice da'' oni mogu postavljati egzistencijalna pitanja , te da traže smisao i vrijednost onoga što rade i zašto žive.'' Oni smatraju da čovjek ima i duhovnu inteligenciju SQ, i da baš ona '' čovjeku daje smisao za moralno, da se nosimo s problemom dobra i zla, da sanjamo, težimo, izdignemo se iznad blata''.8


Sa stajališta vjere, oni pokazuju '' da je Bog središte i izvorište čovjekova duha i svega postojanja''.
F.Collins,jedan od najvažnijih istraživača na području ljudske genetike, objavio je 2000. godine da je otkrivena tajna ljudskog genoma. To otkriće ispunilo ga je strahopoštovanjem, jer je otkrio'' najčudesniji od svih jezika'', jezik koji je do tada znao samo Bog, '' Božji jezik ''.
Collins smatra da se moral čovjeka temelji na njegovom vjerovanju, a ne na dokazu.9

Iz svega ovoga što su i prirodne znanosti otkrile postaje nam jasno da je Stvoritelj sve stvoreno podredio čovjeku i stavio ga u središte svega. Na čovjeku je samo da se opredijeli. Može stvarati u sebi dobre navike po kojima će uživati slobodu u kojoj je neuništiv, jer u čovjekovoj slobodi i njegovoj odluci, stoji sve, njegov spas i njegova propast, njegova veličina i njegova bijeda.
Samo kao duhovan, čovjek je superioran. Njegov moral, dobre i moralne navike , čine ga čovjekom. Čovjek može biti fizički i psihički zdrav, ali ako je nemoralan, on vegetira, on je duhovno mrtav, a to znači cjelovito mrtav.
Donesi danas odluku za dobro, za vježbe u kojima ćeš se opredjeljivati samo za dobrotu, ljubav, ljepotu, istinu. Odluči činiti dobra djela, biti moralan, pošten, čovjekoljubiv, jer samo to te drži u bitku, u postojanju. Samo tako postaješ duhovan, a kad se držiš zakonitosti duha onda si cjelovit, istinit, dobar, odgovoran, kreativan, slobodan, zdrav.


4. B.H.LIPTON,, Biologija vjerovanja, TELEdisk, 2007.
5.D.G. AMEN, Liječenje hargwarea duše, VBZ, Zagreb, 2001.
6. A. JORES, Čovjek i njegova bolest,Oko 3 u jutro,. Zagreb, 1998.
7. E. FROMM, Antomija ljudske destruktivnosti, Zagreb,1989.
8. D. ZOHHAR I MARSCHALL, SQ, Duhovna inteligencija, suštinska inteligencija, VBZ, Zagreb, 2002.
9. F. COLLINS, Božji jezik, Bioteka Indigo, 2008.


33
Vježba:

- I biološke znanosti mi potvrđuju da je važno biti na strani dobrote, istine, ljubavi.
- Stvorene navike se upisuju u mene i zato me samo dobre navike čine zdravim.
- Ja vjerujem da se mogu nositi sa svakom bolešću, da unatoč bolesti mogu funkcionirati, jer
moj duh je moja najjača snaga, a moje tijelo sluša moj duh.
- Vjerujem da je dobro jače od zla, da je zdravlje jače od bolesti.
- Ja se opredjeljujem za život bez straha i tjeskobe, za život ljubavi, zadovoljstva, radosti, za
život zdravlja, za pobjedu dobra nad zlom. Želim pred sobom imati samo projekt zdravlja.
- Ja se već vidim zdravim!


Govoriti: ja mogu, ja hoću, ja ću uspjeti! – duhovno zdravlje br. 20

Jako je važno stvoriti naviku izgovaranja ovih riječi. Čovjek ne smije govoriti riječi ograničenja, jer to je na tjelesnoj razini. Zato ove riječi ne izgovarati kao sugestiju, nego kao uvjerenje.
Mogu, jer moj duh nema granica.
Hoću, dakle za to treba tvoja volja, tvoja odluka. Kad odlučiš, uspjet ćeš. Kad kažeš : hoću!
tada aktiviraš sve svoje stanice i sve moći duše, jer duh je neograničen.
Uspjet ću! – to je projekt vjere, to je kreativnost duha ( kao '' placebo efekt'' )
Čim se odlučiš: hoću! , i vjeruješ da ćeš uspjeti, jača tvoja duhovna snaga, ulaziš u
'' placebo'' i sposoban si činiti velika djela, sposoban si ozdraviti. Potrebna ti je samo čvrsta i ustrajna vjera, da stanje postignuto '' placebo efektom'', zadržiš kao trajno.
Izgovaraj te riječi uvijek kad si u nekoj naizgled bezizlaznoj situaciji, kada te slama bolest, kada si nemoćan i obeshrabren. Izgovaraj ih s uvjerenjem da ćeš uspjeti i shvatit ćeš njihovu moć.
Sve što izgovaraš ulazi u tvoje stanice, one se aktiviraju i to provode u djelo, jer u svakoj tvojoj stanici je svijest i odluka.


Sjećati se, misliti i govoriti važne rečenice duhovno zdravlje br. 21

- Ja neizmjerno nadilazim sebe samoga
- Ja sam ono što mogu biti, a ne ono što sam sada
- Za let si dušo stvorena ( T. Ujević )
- Čovječe ne idi malen ispod zvijezda ( A. Šimić )
- Ja sam projekt i želim se razvijati
- Ja sam žir koji se želi razviti u hrast ( T. Ivančić )

Ako sve ovo zanemariš, postat ćeš frustriran, jer ako se ne razvijaš, ti si duhovno mrtav, jer ostaješ ono što si bio jučer, a jučer je prošlo, toga više nema, prema tome, nema ni tebe.
Ljudi koji stalno žive u prošlosti, koji iz svojih arhiva pamćenja vade samo one bolne i teške trenutke, njih već nema, oni su odavno već mrtvi.
Samo ljudi koji su projekt, koji imaju vizije, koji stalno žele činiti nešto novo, su genijalni ljudi.
U duhu stalno vidiš dalje, imaš stalno nove i nove spoznaje. Tko nije spreman slijediti duh, taj se spustio na psihofizičku razinu, taj samo vegetira. To su ljudi koji silno pate, jer samo kad dopustiš svom duhu da se razvija, da te mijenja, postaješ ono što trebaš biti. Postaješ – čovjek.
34


Svjedočiti – duhovno zdravlje br. 22

Uvijek je važno svjedočiti s uvjerenjem, jer svjedočanstva potiču ljude na to da je moguće izaći iz svake naizgled bezizlazne situacije. U hagioterapiji nema beznadnih slučajeva. Uvijek je moguće učiniti novi početak, uvijek je moguće podvući crtu i krenuti iznova. Uvijek se možeš opredijeliti za ono što te čini hrabrim, čvrstim, sigurnim, zdravim.

Uvijek svjedoči drugima kako je moguće postati drugačiji bolji. Nemoj to činiti tako da se hvališ kako si to uspio, nego to svjedoči s ljubavlju prema onome kojemu to govoriš, kako bi on shvatio da je to moguće svima koji se za to opredijele, da je to moguće i njemu.
Svjedočiti ne znači o sebi govoriti, nego svoje stavove i životna opredjeljenja živjeti tako da te svi o njima pitaju.








Ozdraviti sliku Boga – duhovno zdravlje br. 23

Ljudi najčešće o Bogu imaju krivu predodžbu, krivu sliku. Religijski Bog najčešće je neki strogi sudac koji nas stalno opominje, stalno od nas nešto traži, onaj kojega se trebamo bojati.
Filozofska slika Boga je prihvatljiva za svakog čovjeka. U filozofiji, Bog je bitak, a bitak je postojanje, egzistencija, nešto objektivno što svi prepoznaju. Bitak je oduvijek, on je duhovan, i Bog je duh.
Svaki čovjek svjestan je Boga već od začeća, jer ga svojim intelektom intuicijski prepoznaje. Duh koji je čovjek primio od svoga Stvoritelja je transparentan, on je svijest i samosvijest i čovjek ne može ne biti Boga svjestan. Boga zato poznaju svi ljudi bez razlike i mnogi ga štuju samo moralno-etičkim životom. Religioznost nije uvjet za poznavanje Boga.
Bog otkriven u filozofiji kao bitak je : samo jedan, dobar, istinit i lijep. Kao takav, On je čovjekovo temeljno iskustvo i svijest, On je izvor zdravlja čovjekova duha i neiscrpivi izvor nade u svim ljudskim patnjama.

Kao apsolutna dobrota i ljubav, Bog nikada ne može čovjeka manje ljubiti ili ga ne ljubiti. Njegova jedina želja za čovjeka je samo da mu on vjeruje, da se uvijek oslanja na Njega da vjeruje da je Bog jedino mjesto, jedino utočište u koje se čovjek uvijek može vratiti.
S Bogom čovjek može preživjeti sve smrti, ispraviti sve krivnje, sve grijehe, naći mir, smisao i uvijek imati mogućnost novog početka.
Bog je Stvoritelj čovjeka, On uživa u praštanju, On čovjeka ne sudi nego ga spašava, jer ga bezuvjetno ljubi.
Bog je zato temeljna funkcija čovjeka, On je jamstvo da oslonjen na Njega nikad nisi ugrožen.
On je mogućnost tvojih vizija i ostvarenja tvojih čežnji. Samo s Njim možeš vratiti pogaženo dostojanstvo svoje osobe, sve ispraviti, vratiti izgubljeno, zadobiti pravdu, biti kreativan, ući u slobodu.
35
Samo oslonjen na Boga možeš pobijediti sve svoje strahove, nepovjerenja, nesigurnosti, oslobodit se poroka, ozdraviti od najtežih bolesti.
Čovjek je stoga sudbinski vezan za Boga, on Boga traži jer je Bog svrha i smisao čovjeka , Bog je konačni smisao svega.
Sv. Augustin je to izrekao ovako: '' Za sebe si nas stvorio Bože i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi''.

Bog pruža čovjeku mogućnost da bude božansko biće, da smije Boga zvati Ocem, prijateljem, da smije Bogu govorit '' TI''.

Vježba:

- Moj Bog bitak, je jedan ( u sebi sabran ), apsolutna dobrota, istina, ljepota, ljubav.
- On je moj Stvoritelj, Otac nebeski.
- On je izvor zdravlja moga duha i neiscrpivi izvor nade u svim mojim patnjama.
- On je jedino utočište u koje se uvijek mogu vratiti.
- Samo s Njim , ja mogu preživjeti sve smrti, ispraviti sve krivnje, sve grijehe, naći mir, smisao i uvijek imati mogućnost novog početka.
- Moj Stvoritelj je meni jamstvo da oslonjen na Njega mogu pobijediti sve strahove, nepovjerenja, nesigurnosti, oslobodit se poroka, ozdraviti od najtežih bolesti.
- Samo On može vratiti pogaženo dostojanstvo moje osobe, samo Njemu sam neizmjerno važan i dragocjen.
- Stvoritelju moj, vjerujem Ti, u Tebe se uzdam. U Tebi je moj mir, moje zdravlje, moja radost!

Ozdraviti sliku čovjeka – duhovno zdravlje br. 24

Iako su antropologija, medicina i druge znanosti učinile velike korake u istraživanju čovjeka, on je još uvijek sam sebi ostao velika nepoznanica.
Dok se na rezultate prirodnih znanosti vežu mnoge ideologije koje čovjeka žele protumačiti samo kao prirodno biće, kao životinju koja je na višem biološkom stadiju života, Sveto pismo istodobno objavljuje da je čovjek vrhunsko dobro i da sam Bog dolazi za njega umrijeti da ga spasi. Čovjek je na Božju sliku stvoren i stoga sposoban za vrhunska djela. ( Biblija otkriva pravu sliku čovjeka )

Ali čovjek je sposoban biti čovjek tek onda kada je sposoban upitati se : tko sam, od kuda sam, čiji sam i kuda idem?
Čovjekova drama započinje onda kada na to pitanje nema odgovora, kada jednostavno živi kao produkt raznih ideologija i politike, kada nema vlastitog stava u spoznaji istine o vlastitom životu i postojanju.
Zato je čovjekovu stvarnost potrebno temeljito istražiti.
Čovjek je kompleksno biće. On je tijelom vezan za zemlju, a duhom pripada nebu. On nije niti čisti anđeo, a nije niti životinja. Kod stvaranja čovjeka, duh je zahvatio materiju, tako je došlo do sinteze duha i materije i nastalo nešto treće, a to je čovjek kao živo biće koje je tijelo ako ga gledamo odozdo i koje je duh, ako ga gledamo odozgo.
Čovjek nije samo duh i nije samo materija, tijelo. On je uvijek nešto živo, njegov duh uvijek prožima tijelo. Čovjek nije duša i tijelo, nego on jest duša i jest tijelo. On je spoj jednog i drugog i kao takav je kruna Stvoriteljeva stvaranja. Čovjek je duhovna duša.
36
Hagioterapijska antropologija proučava čovjeka s aspekta njegove duhovne duše, koja je središte čovjeka i ishodište svega što čovjek jest.

U čovjekovoj duhovnoj duši nalazi se njegova osoba, ono što on jest, njegovo JA, a ono u sebi okuplja njegovu savjest, intelekt, srce, slobodu, karakter, religioznost, spolnost, kreativnost….
Čovjekova osoba je u svakoj stanici čovjekova tijela i gdje god dotaknemo tijelo, svugdje osjećamo sebe u svojoj osobnosti i svime što ona u sebi okuplja. Zato je za cjelovito čovjekovo zdravlje bitna i tjelesna i duhovna komponenta.
Čovjekova duhovna duša može biti izranjena a kao takva uzrokuje gotovo 70% psihofizičkih bolesti, govori dr. A. Jores, medicinski antropolog. 10
Utjecaj čovjekove duhovne dimenzije na njegovo tijelo i psihu, pomaže razumijevanju
'' placebo efekta '' i'' nocebo efekta''.
'' Placebo'' utječe na čovjekovo ozdravljenje, dok je ''nocebo efekt'' razorni utjecaj trauma i ranjenosti duhovne dimenzije na čovjekovo psihofizičko zdravlje.
Tako biolog dr. B. Lipton kaže da čovjek 60% biva izliječen vjerom u zdravlje, '' placebo efektom'', ali isto toliko razoren, bolestan '' nocebo efektom'', u koliko vjeruje u bolest.'11
Čovjekove misli, riječi i odluke , odlučujuće su za čovjekovo zdravlje, naglašava neuropsihijatar, dr. D. Amen. 12
Iz toga je vidljivo da je duhovno zdravlje čovjeka temeljni uvjet za svako drugo zdravlje. Duhovno zdravlje jest zdravlje čovjekove duhovne duše. Tu se radi o zdravlju duha . Svojim duhom čovjek neizmjerno nadilazi sebe samoga, on je uvijek projekt s neizmjernim mogućnostima razvoja.

Zato je čovjek uvijek slobodan i duhovno zdrav onda kada je dobar, istinit, moralan i etičan, pošten, čovjekoljubiv, kada živi u ljubavi s drugim ljudima, kada misli , govori i djeluje pozitivno.
Zlo, mržnja , laž, i negativnosti su ono što čovjeka razara, to je manjak onoga dobra koje ga izgrađuje i zato je to stanje čovjekovo vlastito uništenje.
Hagioterapija pomaže čovjeku da učini obrat od zla prema dobru, od laži prema istini, od mržnje u ljubav , od rastresenosti u sabranost, od negativnosti u pozitivnost, a to je jedini način da ozdravimo duhovnu dušu, da se pobijedi zlo i postane duhovno, a time i cjelovito zdrav.
Vježba:
- Ja sam stvoren na sliku svoga Stvoritelja, kruna Njegova stvaranja i zato sam sposoban za vrhunska djela.
- Znam čiji sam , od kuda dolazim i kuda teče rijeka moga života.
- Ja sam osoba, jedinstvena i originalna, neponovljiva.
- U svakoj mojoj stanici nalazi se moja osoba i njezina odluka. Zato je najvažnije hoću li se odlučiti za dobro ili protiv njega. Ja se želim opredijeliti samo za dobro.
- Moj duh nadilazi mene , ja duhom mogu biti ne ono što sam sada, nego što želim biti.
- Ja sam stoga uvijek projekt s neizmjernim mogućnostima razvoja.
- Ja želim biti zdrav i znam da to mojom duhovnom snagom mogu ostvariti.

10 A. JORES, Čovjek i njegova bolest, Oko 3 u jutro, Zagreb, 1998.
11 B.H.LIPTON, Biologija vjerovanja TELEdisk, 2007.
12 D.G.AMEN, Liječenje hardwaera duše, VBZ, Zagreb, 2001.



37
Spoznaja duhovne dimenzije i njezine zakonitosti – duhovno zdravlje br. 25


Kognitivna spoznaja:

Čovjek mora postati svjestan da je za njegovo cjelovito zdravlje odlučujuća duhovna dimenzija, ona po čemu je čovjek, specifično čovjek. Zato kad čovjek pati na duhovnoj razini, pati čitav čovjek, jer on je oduhovljeno tijelo ili otjelovljen duh. Čovjek je uvijek cjelina duha i tijela.
Ranjenosti duhovne duše su čovjekove patnje koje mu oduzimaju sve njegove snage, bacaju u očaj i besmisao, a one se kao takve reflektiraju i na čovjekovoj psihičkoj i tjelesnoj razini.
Najveće čovjekove patnje su u ponižavanju njegove osobnosti, ranjavanju savjesti, razoren karakter, gubitak središta svoga bića, očaj, besmisao, ovisnosti, krivice , odbačenost, korupcija, nečovječnost, ateizam..
Hagioterapija je istinska komunikacija koja vraća čovjeka njegovim korijenima, njegovom Stvoritelju, komunikaciji s Njim, drugim ljudima i samim sobom.
Na taj način čovjek upoznaje sebe, svoje vlastito biće, postaje svoj.
Hagioterapija diže čovjeka na duhovnu razinu, a tada postaje sposoban ozdravljati svoju ranjenu duhovnu dušu iz koje tada proizlazi: stabilnost, jakost, hrabrost, sloboda, sve ono što ga čini sretnim zadovoljnim, sigurnim, čovjekom koji ima smisao, koji je sposoban razvijati
svoje talente, sve ono što ga čini vrhunskim čovjekom.

Hagioterapija čini čovjeka novim, boljim. Osposobljava ga da nikada ne prianja uz zlo, uz negativno i sve ono što se protivi dobru, jer ga to razara i uništava
Ona ga usmjerava na dobro, na bitak koji je apsolutno dobro, ljubav, ljepota, istina. Samo zagledan u te stvarnosti čovjek je sposoban biti čovjek sa svim onim što mu je njegov Stvoritelj namijenjeno kao dioniku božanske ljubavi.
Za prihvaćanje hagioterapije kao načina ozdravljanja čovjekove duhovne duše, potrebna je čvrsta odluka i vjera da samo poštivanjem zakonitosti duha, čovjek može izići iz svake patnje, osloboditi se svake krivice, svake bolesti duha i na taj način postati cjelovito zdrav.





Vježba:

- Za moje cjelovito zdravlje odlučujuća je moja duhovna dimenzija.
- Ranjenost i patnja moje duhovne duše može se odraziti i na mojoj psihofizičkoj razini.
- Moj duh koji nadilazi moje psihofizičke snage sposoban je ozdraviti moju ranjenu duhovnu dušu i dati mi jakost, stabilnost, slobodu, učinit me sretnim, zadovoljnim, sigurnim, čovjekom koji ima smisao, koji je sposoban razvijati svoje talente i tako me učiniti vrhunskim čovjekom.
- Odlučujem se biti na strani dobrote, ljubavi , istine, sačuvati svoju duhovnu dušu i tako
biti cjelovito zdrav čovjek.




38
Aksiološka spoznaja

Dok kognitivna spoznaja osvješćuje čovjeka kako bi mu postalo jasno da ga njegove negativnosti, njegova okrenutost od dobra, od bitka izbacuje iz postojanja , razara i čini duhovno bolesnim, aksiološka spoznaja traži od čovjeka odluku.
Čovjeku je moguće postati zdrav samo u koliko je spreman na obraćenje. Nema drugog puta u ozdravljenje osim u okretanju dobru, vrlinama , kajanju i praštanju.

Potrebno je iz mraka , gledati u svijetlo, ali ne samo gledati u dobro, ne samo gledati u svjetlo, nego biti dobrota, biti to svjetlo.
Da bi čovjek na sebi mogao učiniti obrat, on mora znati kako funkcionira njegova spoznaja.
Čovjek najprije vidi neku viziju a onda je pretvara u ideju i plan. Vizija je početak njegovog spoznajnog procesa.
On zatim viziju izgovara ili o njoj pravi nacrt, pa tako ona postaje vidljiva. No,time još nije ostvarena. Tek kada je čovjek spreman izraziti svoju viziju s čvrstim uvjerenjem, tada pokreće svoj duhovni mehanizam , i njegova duhovna duša kreće u ostvarivanje tog projekta.
Čovjek dakle u sebi najprije ima misao koju izriče riječima, a onda je njegov duh ostvaruje.
U svemu tome veliku ulogu ima vjera u ostvarenje toga cilja, jer sve stanice slušaju čovjekov duh i po njemu ostvaruju njegove zamisli. Čovjekova vjera mora biti okrenuta samo u dobro, u pozitivno, tek tada se ostvaruje zamišljeno i izrečeno.
Zato kažemo da je u hagioterapiji temeljni put u duhovno zdravlje: misao, riječ, djelo.
Tek kada čovjekova duhovna duša postane zdrava, ona je sposobna razoriti zlo i uspostaviti dobro.
Iz ovoga možemo zaključiti da za čovjekov opstanak bitna moralno – etička zakonitost.
Svaka nemoralna odluka i nakana, svaka negativna misao, riječ i djelo, razara stanice mozga, naglašava dr.D. Amen.
Nasuprot tome, svaka pozitivna misao, svako moralno djelo poštena nakana, čovjekoljubivost
regenerira stanice mozga kao i razorene predjele čovjekove duhovne duše, i njegova tijela.
Svaka stanica prožeta je duhovnom dimenzijom i reagira na njegove spoznaje i odluke. Zato je duhovna dimenzija čovjeka odlučujuća za njegovo zdravlje , za njegovo stvaralačko djelovanje kao i za njegovo normalno funkcioniranje.

Vježba:

- Ja želim biti okrenut dobroti, vrlinama, kajanju i praštanju, jer to me uvodi u postojanje, u život, ozdravlja me.
- Kad je moja duhovna duša zdrava, ona je sposobna razoriti zlo i uspostaviti dobro.
- Odlučujem se biti moralan , pošten, čovjekoljubiv, jer to regenerira stanice moga mozga , razorene predjele moje duhovne duše i moga tijela i uspostavlja u meni dobro.



Interpersonalnost

Čovjek je zdrav samo u koliko je sposoban uspostaviti zdrave odnose s drugim ljudima, a to je jedino moguće onda kada čovjek može druge razumjeti, prihvatiti, drugima opraštati.
Grijeh razara čovjekovu duhovnu dušu, a time i njegovu psihu i tijelo, jer je čovjek uvijek cjelina.
39
Razoren čovjek je duhovno bolestan, njegov duh je okrenut od dobra, od postojanja. Čovjek bolesnog duha nije u stanju uspostaviti zdrave međuljudske odnose, jer zlo još umnaža zlo. Tek obratom na dobro, ljubav, opraštanje, čovjek se okreće od zla, umnaža dobro, i tada dobro pobjeđuje. Samo čovjek zdravog duha u stanju je pokrenuti duh drugoga da se promijeni. Nikakvom, pa ni najboljom ljudskom namjerom, nikakvim uvjeravanjem, željom da drugi shvati svoju zabludu i da se mijenja, čovjek nije u stanju drugoga mijenjati i tako biti u zdravim interpersonalnim odnosima s drugima.
Tek kada shvatiš da svojim snagama ništa ne možeš učiniti, kada shvatiš da te dobrota, ljubav, istina samog bitka, čine jakim, čine te donositeljem dobrote i ljubavi koja je zapravo duhovna snaga. Ona mijenja druge, jer umnaža dobro, a dobro uvijek ima zadnju riječ, dobro uvijek pobjeđuje.

Samo u koliko si spreman shvatiti drugoga sa žaljenjem, jer je zao, samo u koliko si spreman razumjeti da je slab oduprijeti se zlu, ako si spreman opraštati drugome, ti se oslobađaš zla koje ti drugi nanosi, izlaziš iz područja zla i ulaziš u slobodu, a kao takav postaješ snažan , ohrabren, postaješ duhovno zdrav.
Opraštati drugome nikako ne znači ugađati nekome, biti poražen. Ni tvoj Stvoritelj to ne traži zato da te porazi, nego je tako jedino moguće sebe osloboditi ropstva zla, razarajuće snage zla. Opraštati, znači sebe ljubiti, ne dopustiti da te zlo uništi, da razori stanice tvoga mozga i čitavog tvoga bića.
Ali da čovjek može sebe ljubiti, potrebno je naučiti sebi oprostiti, jer upravo taj čin daje smisao svemu, to je jedina mogućnost da preživiš i uspiješ u životu.
Čovjek je najčešće sobom nezadovoljan. Često ima na sebi krivicu koje se nije u stanju osloboditi, uvijek mu se čini da su drugi oko njega bolji, sposobniji. To je čovjekova duboka intima i on nikako ne želi da ju netko razotkrije, zato često traži negativnosti na drugome, kako bi zaštitio sebe.
To nikako nije način da postaneš čestit čovjek koji će uspjeti u obitelji, u braku, na poslu,
i tako ozdraviti i sačuvati svoj život.
Čovjek ima samo sebe i zato je sam sebi jedina šansa i perspektiva. Zato je za život neophodno opraštati, najprije sebi, a onda i drugima.
Opraštanje sebi i drugima liječi tvoju duhovnu dušu, a zdravlje duha je uvjet za svako drugo zdravlje.

Vježbe:

- Ja znam da samo duhovnom snagom mogu prihvaćati druge, razumjeti ih i tako uspostavljati zdrave međuljudske odnose.
- Svjestan sam da me dobrota, ljubav, istina samog bitka čine jakim, čine donositeljem dobrote i ljubavi i daju duhovnu snagu kojom mogu mijenjati druge, jer umnažam dobro.
- Želim opraštati i sebi i drugima, jer tako sebe izbavljam iz ropstva zla, sebe uvodim u slobodu, a time pomažem i drugima.







40
Religioznost

Religioznost je sposobnost čovjeka da traži Onoga koji je izvor svega i da želi s Njim komunicirati.
Stvoritelj, Bog, je najveća čovjekova čežnja, jer Ga čovjek spoznaje u svojoj savjesti, svojim intelektom, i zna da samo s Njim pobjeđuje svako zlo.
Religioznost čovjeku pomaže da u sebi što bolje učvrsti sliku Boga i traži motive koji ga k Njemu privlače.
Da bi čovjek išao u pravom smjeru, da bi svojom religioznošću dobio ispravnu sliku o Bogu, potrebno mu je stalno razmišljanje i istraživanje.

Istraživanjem čovjekove duhovne dimenzije došlo se do spoznaje da je nemoguće poznavanje duhovne razine, duha, a da se pri tome ne otkrije Bog. Jer, Bog je bitak, postojanje, On je dobrota, ljubav, a baš svaki čovjek prepoznaje postojanje, ljubav, dobrotu, ljepotu.
Bitak, postojanje, egzistencija je oduvijek i ne može prestati biti. Bitak je duhovan, i Bog je duh.
Duh je čovjekova svijest i samosvijest, on je transparentan i transcendentan i zato čovjek ne može ne biti svjestan Boga. Ta svijest, spoznaja nije teoretska, nego stvarna, objektivna, intuitivna, jasna spoznaja. Zato dijete od začeća, intuitivno spoznaje Boga kao svoga Stvoritelja.
Čovjek Boga spoznaje svjesno i samosvjesno. Zato je svaki svjesni ateist, podsvjesni vjernik, kaže V. Frankl, kada govori o '' Bogu podsvijesti''.13
Neuroznanstvenik, D. Amen, govori da se čovjek rodi sa sposobnošću poznavanja Boga, jer u mozgu postoji '' modul Bog'', ili '' točka Bog''.14
Bog je slobodno možemo reći: stvarnost koju poznaju svi ljudi bez razlike.
Čovjek ne mora biti religiozan da bi poznavao Boga i da bi bio s Njim. Onaj tko ide putem dobra, istine , ljubavi i ljepote , doživljava Boga kao središte svoje egzistencije i svoje osobnosti.

Bog je i funkcija čovjekove duhovne duše koja otkriva neposrednost Božje blizine na duhovnoj razini. Čovjek Boga poznaje i zato ga traži. Zato se tom stvarnošću jedino može ozdravljati čovjekova duhovna duša.
Radi se tu o znanstvenom pristupu Bogu koji je kao bitak u svima izvor svega, bez obzira na čovjekovu pripadnost religiji. Boga poznaju svi i mogu ga štovati svojim moralno-etičkim životom. Da Bog postoji ljudi potvrđuju svojim životnim iskustvima u susretu s Njim.

Vježba:

- Moja intuitivna, duhovna spoznaja, svjesna je Stvoritelja.
- Ja znam da jedino povezan s Njim mogu zadobiti zdravlje duha i svako drugo zdravlje.







13 V.E.FRANKL, Bog podsvijesti, Oko 3 u jutro, Zagreb, 1980.
14. D.G.AMEN, Liječenje hardwarea duše, VBZ, Zagreb, 2001.
41





Zahvaljivanje – duhovno zdravlje br. 26

Zahvaljivanje svome Stvoritelju, vrlo je važno.
Zahvaljivati je potrebno za sve, za sebe , kao i za druge, pa i za one koji nam čine nepravdu, za bolesti, kao i za sve teške ili lijepe životne situacije.
Zašto? Čini nam se da to nije ljudska logika. I nije! To je zakonitost duha!
Kada zahvaljuješ za nešto, onda to na neki način prihvaćaš, ne buniš se, ne mrmljaš, a time ulaziš u dobrotu, u bitak. A samo povezan s bitkom ti si sposoban nadvladati sve životne situacije i biti vječan.
Zahvaljivati znači ne fiksirati se i misliti samo na bolest, na negativnost, na patnju, nego je prigrliti, a samo tako možeš gledati preko patnje u dobro, u zdravlje. Kada za patnju zahvaljuješ, to je znak da se s pouzdanjem i vjerom predaješ svome Stvoritelju. Ako ti i ne znaš zašto ti se nešto događa, On sigurno zna. A On je sama dobrota i ljubav i za tebe želi samo dobro.
Zahvaljivanjem zapravo vjeruješ da će se sve okrenuti na dobro, a ono što vjeruješ, to i primaš, jer čovjekom upravljaju njegova vjerovanja.

Kada si sposoban za sve zahvaljivati, tada umnažaš vjeru, vjera umnaža duh, a duh te čini zdravim. U tebi na taj način nestaje ono što je mračno, što te tjera da misliš na negativnosti , na ono što te razara, oduzima ti snagu, inteligenciju i život.
Put u život i sretnu budućnost je put zahvaljivanja. Živjet ćemo samo ako smo spremni za sve zahvaljivati, a ne mrmljati, prigovarati , ako smo se spremni izdignuti iznad slabosti, iznad zla koje nas zarobljava i oduzima nam slobodu.
Zahvaljivanje čovjeka izvlači iz raznih ovisnosti, oslobađa ga mržnje i pomaže mu da se ostvari u punini.
Zahvaljivanje čovjeka diže na duhovnu razinu gdje se susreće sa svojim Stvoriteljem koji mu daje nadu koja nikad ne umire i koji ga osposobljava da uvijek može iz zla prelaziti u dobro, iz bolesti u zdravlje, iz smrti u život.
Zahvaljivati, znači sačuvati sebe od zla, mržnje i samorazaranja. Zahvaljivati znači živjeti i biti zdrav.

Vježba:

- Zahvaljujem mome Stvoritelju za dar života, za Njegovu bezuvjetnu ljubav i dobrotu.
- Zahvaljujem mu za sve trenutke moga života, i za one teške, jer oni su me potaknuli da tražim Njega, da otkrivam nove spoznaje koje me usmjeravaju na pravi put života.
- Zahvaljujem za sve one koje mi je stavio na moj životni put, jer samo preko njih mogu sebe izgrađivati.
- Zahvaljujem za sve moje bolesti, muke i patnje, jer one su mi sigurno dane za neko moje dobro koje ću vjerujući mome Stvoritelju sigurno prepoznati.
- Zahvaljujem za sve moje slabosti, jer samo kad sam slab , kad se ne mogu osloniti na svoje snage, tražim Njega koji mi daje nadu koja nikad ne umire.

.
42






KAKO PRIHVATITI ELEMENTE HAGIOTERAPIJE KAO SVOJ ŽIVOTNI STAV,
SVOJU SVAKODNEVICU ?



Zauzeti određeni stav, znači prihvatiti određene smjernice.
Imati životni stav, znači svoj život usmjeriti na nešto što smatram najvrednijim.

Uzeti elemente hagioterapije kao svoj životni stav, znači vjerovati da zakonitosti duhovne dimenzije imaju najvažniju ulogu u čovjekovom životu, da ih zato želim poštivat u svakom trenutku moga života, da hagioterapiju želim živjeti kako bi zakonitost duha, postala moja svakodnevica, jer duh je taj koji me čini slabim ili jakim, zdravim ili bolesnim, radosnim ili tužnim….



1. Kad ulaziš u novi dan!

Čim se probudiš, shvati da si ušao u bitak, u dobrotu.

Govori u sebi: ovaj dan će biti uspješan! Vjerujem da hoće!

Dok jedeš, uzimaš hranu koja izgrađuje tvoje tijelo, a dobre misli, izgovorene dobre riječi, hrane tvoju dušu. Odluči izgovarati samo dobre riječi. Tada se samo sjeti: svaka tvoja stanica se time izgrađuje i ozdravlja, regenerira se, postaješ zdrav. Odluči biti zdrav!

Dok razgovaraš s ljudima sjeti se da postoji bitak. Od njega zrači samo dobro. I to dobro ulazi u tebe i izgrađuje tvoje stanice.

Ako radiš neki posao, razmišljaj: I u meni netko čini posao zdravlja, u meni oživljavaju moje stanice. Ja ozdravljam!

Ako si u prirodi, u šetnji, gledaj oko sebe ljepotu prirode. Dopusti da te pomiluje cvijet. Gledaj pticu u letu, gledaj stablo kako raste, i ti ćeš izrasti, tvoj duh nema granica.
Ispuni čitavo svoje biće tom ljepotom.

Kad se voziš automobilom, razmišljaj: Vozim se prema jednom cilju! Gdje je tvoje odredište?





43
2. Kad si u svijetu , u društvu, na radnom mjestu!


Sjeti se da je u svakom čovjeku prisutno i dobro i zlo, ali je dobro jače

Iz ljudi će izlazit toliko dobra, koliko ti svojim ključem otvoriš vrata dobra, koliko ti izgovoriš pozitivnih i dobrih riječi..

Kad drugi pričaju negativne doživljaje, ti odmah u sebi suprotstavi dobre, pozitivne lijekove:
- svjetlo je jače od tame
- život je jači od smrti
- pravda je jača od korupcije

Ako netko pripovijeda o strahu, ti se odmah podsjeti:
- kamo god ideš, s tobom je svemogući Stvoritelj, ljubav, Netko tko uživa kada si ti hrabar,
odvažan, zdrav.
- možeš izgovarati:
- dobro je jače od zla
- dobro neizmjerno nadilazi svaki strah

Na kraju govori: - ja vjerujem da će unatoč svemu biti dobro!
- baš sve će biti dobro!

Ponavljaj to u sebi dok ne osjetiš da strah u tebi malakše, a povjerenje i hrabrost raste.

Odlazeći iz društva: podsjeti se da si napravio veliki posao. Ostao si uspravan, a drugome si pomogao da ne podlegne strahu.
Pohvali sebe, sad si vječan!

3. Kada si sam u sobi i obuzimaju te teške misli !

Kroz prozor vidiš ljude. Tako ti vidiš i svoga Stvoritelja. On je tu, On je uvijek pored tebe!
Uživaj u toj Njegovoj prisutnosti koja ti daje sigurnost .

Ako je prozor otvoren, cijela priroda ulazi u tvoju sobu i ozdravlja tvoje misli, ozdravlja sve tvoje stanice, čitavog tebe. Ti si dio te prirode, osjeti kako te ona miluje.

Ako čuješ glasove izvana, osjećaš da nisi zatvoren u sebe, nego te preplavljuje život od ljudi koji prolaze. Ti s ljudima i prirodom činiš cjelinu. Uživaj u tom zajedništvu!

Kad sjedneš u svoju sobu, sjeti se da je Netko ispred tebe, nisi sam On te drži u naručju kao što drži cijeli svemir. Budi u Njegovom naručju spokojan i siguran!

Kad otvoriš radio, čuješ glasove ljudi kojih tu nema, a oni su živi. Otvori tako svoju savjest i osluškuj glas bitka, života i zdravlja. U tebe ulazi zdravlje, ulazi život !

Osluškuj Nekoga tko ti govori kroz tvoje misli, osjećaje , a onda doživi kako se milijarde stanica u tebi trude da ti bude dobro. Prihvati to dobro, to zdravlje i zahvaljuj !
44

4. Kada ideš na spavanje

Nađi vremena za sabranost, sakupi čitavog sebe , sve svoje snage. Osjeti da je tu tvoje tijelo, tvoje emocije, čitav ti. Ti nisi ni tijelo, ni tvoje emocije ni duh. Ti si iznad svega toga. Uroni sada u tu stvarnost.

Zahvali za protekli dan. Zahvali za svaku situaciju, i za onu tešku. Čim počneš zahvaljivati u tebi nastaje olakšanje, kao da tu tešku i bolnu stvarnost na neki način prihvaćaš i ona se preobražava, postaje manje bolna. Time nadilaziš svako teško stanje i okrećeš se dobru.

Ostavi protekli dan iza sebe, ne analiziraj događaje, pogotovo ne one negativne i teške, jer oni te vraćaju unatrag, razaraju te i ostaješ fiksiran na svoju patnju.

Tebi je sada potreban odmor, sve tvoje stanice očekuju tvoju odluku. Odluči se za pozitivno razmišljanje. Dobro je bit samog postojanja. Dobro ima zadnju riječ, ono je vječno, a zlo je samo epizoda života.

Uhvati se za to dobro, gledaj u zdravlje, ono se sada upisuje u sve tvoje stanice i one se regeneriraju..

Ni sada nisi sam, tvoj Stvoritelj je tu, pored tebe, ne boj se, prepusti se toj sigurnosti ostavi sve svoje muke, sve svoje strahove, nesigurnosti, svoje bolove. Sve u tebi se smiruje, sve može biti dobro, sve će biti dobro.

Osjeti kako te zahvaća taj mir, kako te napuštaju svi strahovi, kako jenjavaju u tebi svi tvoji bolovi.

Prepusti se mirno snu, sutra je novi dan!




















45

VI POSREDOVANJE DUHOVNOG ZDRAVLJA PREMA SIMPTOMIMA
PATNJE


1. OSJEĆAJ KRIVNJE


Gotovo svaki čovjek u sebi nosu određenu dozu krivnje. Razlozi mogu biti: osobna krivnja
( pogažena savjest ) ili bol, rane, koje nam zadaju drugi ( pogaženo dostojanstvo osobe, nedostatak ljubavi . ...). Često su to i lažne krivice. I jedne i druge čovjeka obeshrabruju, čine ga ne povjerljivim, rastresenim, očajnim. Takva stanja mogu kod čovjeka uzrokovati i bezbroj psihosomatskih bolesti, pa tako čovjek može postati i psihički i fizički bolestan.
Zato je jako važno osloboditi se krivnje i postati slobodan.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Upoznati svoju duhovnu dimenziju: kognitivna i aksiološka spoznaja ( Duhovno zdravlje br.25 )
2. Ući u bitak i prihvatiti njegovu zakonitost ( Duhovno zdravlje br. 1 )
3. Spoznati istinu svoga života i postojanja ( Duhovno zdravlje br. 2)
4. Postati svjestan svoje savjesti kao izvora dobrote u čovjekovu biću ( Duhovno zdravlje br.4 )
5. Ući u slobodu i sigurnost svojim pokajanjem i opraštanjem ( Duhovno zdravlje br. 10 )
6. Donijeti odluku za život sa svrhom i ciljem, razvijati svoju kreativnost i umnažati talente ( Duhovno zdravlje br. 11 )
7. Dobro djelo briše krivnju ( Duhovno zdravlje br. 15 )
8. Bit čovjekove slobode od grijeha i ulazak u dobro, omogućuje vježba sabranosti
( Duhovno zdravlje br. 12 )




2. DEPRESIJA

Kada je čovjek zbog ranjenosti svoje duhovne duše, zbog teških životnih situacija ili neke teške bolesti okrenut samo negativnim mislima, kada više ne vjeruje da se išta u njegovu životu može pomaknuti, okrenuti na dobro, on zapada u stanje depresije. Ono u što gledaš, što vjeruješ, to se u tebi umnaža i to živiš. Čovjek u depresiji umnaža u sebi to teško stanje, jer je fiksiran samo na njega, jer ne vidi izlaza i nema nade.
U hagioterapiji nema bezizlaznih situacija, zato je čovjeku moguće izaći iz svoje depresije.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Čovjek je prije svega osoba i zato je najvažnije dostojanstvo njegove osobe ( Duhovno
zravlje br. 16 )
2. Kad si u dobroti, tvoja osobnost preživljava sve životne situacije ( Duhovno zdravlje br. 1)
3. Ljubav je sigurnost da postoji neko mjesto gdje si siguran da ćeš pobijediti sve
neuspjehe,sve bolesti i sve smrti ( Duhovno zdravlje br.6 )
46
4. Kajanje i praštanje su duhovni antibiotici koji jačaju duhovnu dušu ( Duhovno zdravlje br. 10 )
5. Bit duha je vizija, projekt, stalni razvoj ( Duhovno zdravlje br.9 )
6. Čovjekov razvoj omogućuje rad i kreativnost ( Duhovno zdravlje br.11 )
7. Sabranost je temelj čovjekova života ( Duhovno zdravlje br. 12 )
8. Nada je vrhunska motivacija za ostvarenje tvojih vizija ( Duhovno zdravlje br.17 )
9. Govoriti : ja mogu, ja hoću, ja ću uspjeti ( Duhovno zdravlje br.20 )
10. Zahvaljivanjem se okrećem od negativnosti ( Duhovno zdravlje br.26 )



3. PONIŽENOST

Kada se u čovjeku sustavno gazi dostojanstvo njegove osobe, čovjek je ponižen, uvrijeđen, potišten, nesiguran i nepovjerljiv. Sve su to duboke rane u čovjekovoj duhovnoj duši , koje mu oduzimaju sve snage. Takav čovjek se povlači u sebe ili pak postaje agresivan, a sve to u njemu rađa duboku patnju.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Poštivanjem zakonitosti duhovne dimenzije čovjek postaje cjelovito zdrav ( Duhovno zdravlje br. 25 - kognitivna i aksiološka spoznaja, interpersonalnost )
2. Tvoja osobnost je od Stvoritelja, ljudi te ne mogu povrijediti ( Duhovno zdravlje br. 16 )
3. Dok si u dobroti, ti si u postojanju, povezan si sa svojim Stvoriteljem ( Duhovno zdravlje br. 1 )
4. Kada si sposoban na opraštanje, onda se više nikoga ne bojiš, više nemaš neprijatelja
( Duhovno zdravlje br. 10 )
5 Razvijaj talente kako bi tvoj život imao smisla ( Duhovno zdravlje br. 9 )
6 Sjećati se misliti i govoriti važne rečenice ( Duhovno zdravlje br. 21 )
7 Čovjekova sudbina je činiti dobro, a to može samo kad je sabran ( Duhovno zdravlje br.12)
8 Zahvaljivanje čovjeka diže na duhovnu razinu ( Duhovno zdravlje br. 26 )



4. BESMISAO , BEZNAĐE

Besmisao zahvaća čovjeka kada je njegova duhovna duša toliko ranjena da više ne vidi ni u čemu smisao svoga života, kada mu je sve isprazno i bezvrijedno. Sam se osjeća potpuno bezvrijednim i ništa ga ne zanima. Besmisao čovjeka razara, oduzima sve njegove snage i čini ga bolesnim na svim razinama.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1.Čovjek mora upoznati sebe, svoju duhovnu dušu, kako bi našao izlaz iz svoje patnje i našao
smisao. ( Duhovno zdravlje br. 25 - kognitivna i aksiološka spoznaja )
2. Vjera ti daje povjerenje da si dragocjen i vrijedan, da te netko cijeni i poštuje
( Duhovno zdravlje br.7 )
47
3. Ako si u dobroti, nikada ne možeš biti poražen ( Duhovno zdravlje br. 1 )
4. Kada pronađeš pravi i istinsku ljubav, sve si našao ( Duhovno zdravlje br.6 )
5. Kajanje i opraštanje uvode čovjeka u slobodu i zdravlje ( Duhovno zdravlje br.10 )
6. Tražiti smisao, znači ići za dobrim, gledati u dobro ( Duhovno zdravlje br. 9 )
7. Čovjek se nikada ne može umoriti od razvoja ( Duhovno zdravlje br.11 )
8. Stvoritelj uživa kad si dostojanstven, kad unatoč svemu, ostaješ na nogama
( Duhovno zdravlje br. 16 )
9. Govoriti: ja mogu, ja hoću, ja ću uspjeti ( Duhovno zdravlje br.20 )
10. Uvijek je vrijeme za bolji početak, imaj nadu ( Duhovno zdravlje br.17 )



5. MRMLJANJE I SAMOSAŽALJENJE


Mrmljanje i samosažaljenje su zapreka duhovnom zdravlju.
Čovjek koji stalno mrmlja okrenut je negativnosti, njegove stanice su ispunjene manjkom dobra i to ga razara.
U takvom stanju on prijeđe u samosažaljenje a time mu potpuno slabi duhovni imunitet. Samosažaljenje čovjeka može uvesti u stanje besmisla i depresije, jer može izazvati i mnoštvo psihosomatskih bolesti.



Posredovanje duhovnog zdravlja :


1. Čovjekovo središte, moć i sposobnost duhovne duše je njegova osobnost koja ima
svoje dostojanstvo a ona je vrednota same osobe ( Duhovno zdravlje br. 16)
2. Važno je stvarati dobre životne navike, okrenuti se vjerovanju u dobro i pozitivno
Duhovno zdravlje br.19)
3. Dobrota čovjeka uvodi u postojanje i jača duhovni imunitet ( Duhovno zdravlje br 1 )
4. Riječi koje čovjek izgovara odraz su njegove nutrine i zato je jako važno koje riječi čovjek izgovara ( Duhovno zdravlje br. 13 i br. 14 )
5. Kajanje i praštanje uvode čovjeka u slobodu ( Duhovno zdravlje br. 10)
6. Smisao životu daju rad i kreativnost ( Duhovno zdravlje br.11 )
7. Stvarati dobre i moralne navike, važan je duhovni lijek ( Duhovno zdravlje br. 19 )
8. Vjera je svjetlo, unutarnja snaga, duhovna sigurnost ( Duhovno zdravlje br. 7 )




6. AGRESIVNOST

Agresivnost je rezultat duboko potisnute duhovne patnje koja se u određenom vremenu javlja kao obrana ili kao upozorenje : I ja postojim! Najčešće nastaje zbog nedostatka ljubavi , zbog ponižavanja čovjekove osobnosti, bolesnog karaktera ili nekih drugih teških stanja. U svakom slučaju, agresivnost je vapaj za prihvaćanjem, razumijevanjem, povjerenjem, za ljubavlju. Ona je bol i vapaj čovjekove ranjene duše !
48




Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Spoznati istinu o sebi, o čovjeku ( Duhovno zdravlje br. 25 kognitivna i aksiološka
spoznaja )
2. Kad uđeš u slobodu liječiš svoju osobnost koliko god bila ponižena ( Duhovno zdravlje
br. 1 )
3. Ljubav ostvaruje sve čovjekove čežnje i vizije ( Duhovno zdravlje br. 6 )
4. Okreni se dobroti da vratiš dostojanstvo svoje osobe ( Duhovno zdravlje br. 16 )
5. Kajanje i praštanje oslobađaju čovjeka od krivica ( Duhovno zdravlje br. 10 )
6. Vrline i kreposti su čvrste i trajne duhovne sposobnosti ( Duhovno zdravlje br. 8 )
7. Dobro djelo briše čovjekovu krivnju ( Duhovno zdravlje br. 15 )
8. Tvoje misli i riječi su odlučujuće ( Duhovno zdravlje br. 13 i 14 )
9. Stvaralaštvo je put u život ( Duhovno zdravlje br. 11 )
1o. Uzgoji u sebi nadu ( Duhovno zdravlje br.17 )







7. STRAH

Strahovi su znak čovjekove slabosti na svim razinama. Ponajprije je to znak velike slabosti duha, a onda slabosti psihe i tijela.U stanju straha čovjek je u rastresenosti, a rastresenost je potpuna duhovna nemoć. U stanju straha čovjekovo tijelo je u grču, njegove psihičke sposobnosti su oslabljene. Takvo stanje može promijeniti cijelu čovjekovu fiziologiju. Zato je kod dugotrajnih strahova moguće zadobiti i mnoge psihofizičke bolesti.
Čovjek može imati strah od bilo čega, čak i od banalnih stvari, no stanja straha uvijek su teška za onoga tko ih u sebi nosi i zato je jako važno koristiti duhovne lijekove, jer jedino oni mogu takvog čovjeka uvesti u slobodu od zarobljenosti strahovima.


Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Samo zagledanost u Bitak oslobađa te strahova ( Duhovno zdravlje br. 1 )
2. Ljubav te uvodi u slobodu ( Duhovno zdravlje br.6 )
3. Vjera i povjerenje daju sigurnost ( Duhovno zdravlje br. 7 )
4. Biti sabran znači vladati svim svojim sposobnostima ( Duhovno zdravlje br12 )
5. Odluči se govoriti samo pozitivno ( Duhovno zdravlje br.2o i 21 )
6. Oprosti onima koji su ti zadali strah ( Duhovno zdravlje br. 10 )
7. Kreativnost će te oplemeniti i dati nove vizije ( Duhovno zdravlje br. 11 )
8. Zahvaljuj za sve, pa i teška stanja strah, jer zahvaljivanje je važan duhovni lijek
( Duhovno zdravlje br 26 )

49



8. OVISNOST

Ovisnost je patnja koja čovjeku oduzima moć raspolaganja slobodom. Gotovo svaki čovjek je u manjoj ili većoj mjeri ovisnik, pa makar i o nekim sitnim stvarima.
Ako je riječ o ovisnosti o drogi, alkoholu, nikotinu, onda ta ovisnost ima veliki odraz i na čovjekovoj psihofizičkoj razini, jer se spomenuti agensi ugrađuju i u čovjekovo tijelo, a razaraju i njegovu psihu.
Ovisnosti su patnje duhovne razine i iz njih je moguće izaći primjenom duhovnih lijekova.
Za to je potrebna čvrsta odluka koju je potrebno vježbom unijeti u stanice svoga bića.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Ti uvijek zaslužuješ biti ljubljen ( Duhovno zdravlje br.6 )
2. Ako si na strani dobra nikada ne možeš biti poražen ( Duhovno zdravlje br. 1 )
3. Budi čvrst, hrabar, odvažan, budi dostojanstven ( Duhovno zdravlje br.16 )
4. Navike upravljaju tobom ( Duhovno zdravlje br. 19 )
5. Savjest čuva tvoju egzistenciju od zla ( Duhovno zdravlje br. 4 )
6. Vježbom odricanja oslobađaš svoju slobodu ( Duhovno zdravlje br. 18 )
7. Oprosti onima koji su te ranili i zaveli na ovisnost ( Duhovno zdravlje br.1o )
8. Tražiti smisao,znači okrenuti se dobru ( Duhovno zdravlje br. 9 )
9. Uvijek postoji iz svega izlaz ( Duhovno zdravlje br. 11 )
10. Moralno djelo oslobađa te od ovisnosti ( Duhovno zdravlje br. 15 )
11 Čim odlučiš: Hoću i vjeruješ u to, uspjet ćeš ! ( Duhovno zdravlje br.20, 21 )
12. Zahvaljuj za izlaz u slobodu ( Duhovno zdravlje br.26 )



9. RASTRESENOST


Rastresenost je teška duhovna bolest čovjeka. U rastresenosti čovjek nikada nije tamo gdje jest. On stalno nekud juri, nikada se može susresti sa samim sobom, a jedino tako čovjek spoznaje sebe, svoje sposobnosti. Jedino sabran čovjek može razvijati sebe, svoje talente i tako naći svoj smisao. Rastresenost čovjeka čini zaboravljivim, nesigurnim, uplašenim.
Suvremeni čovjek je rastresen a u toj rastresenosti zaboravio je sebe i bit svoga postojanja.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Čovjek je čovjek tek onda kada je sposoban pitati se : Tko sam to ja ?( Duhovno zdravlje br. 24)
2. Temeljna spoznaja o čovjeku uvodi ga u sabranost ( Duhovno zdravlje br. 5 )
3. Uči u bitak, dobrotu, znači spoznati bit svoga postojanja ( Duhovno zdravlje br.1 )
4. Sabranost je bit duha, života, cjelovitosti ( Duhovno zdravlje br. 12 )
5. Dostojanstvo ti vrača zdravlje tvoje osobnosti ( Duhovno zdravlje br.16 )
6. Vjera i povjerenje uvode te u sabranost , u zdravlje ( Duhovno zdravlje br.7 )

50




10. UVRIJEĐENOST


Čovjek je u međuljudskim odnosima svakodnevno izložen kritikama, ponižavanju, prigovaranju. Ako te situacije prihvati kao uvredu, onda je prihvatio u stvari zlo koje je u toj uvredi prisutno, a to je za čovjeka razorno kao tempirana bomba. Prihvaćanjem uvrede čovjek postaje rob zla. Uvreda razara samo tebe i zato nemoj nikada pristati na to.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Ti si osoba , jedinstvena i originalna, ne daj se povrijediti ( Duhovno zdravlje br. 1 )
2. Tvoje dostojanstvo je snaga i moć vladanja čitavim bićem ( Duhovno zdravlje br. 16 )
3. Praštanjem se oslobađaš zarobljenosti zla ( Duhovno zdravlje br.10 )
4. Ne dopusti da te uvrijeđenost razara, pronađi svoj smisao ( Duhovno zdravlje br. 9 )
5. Aktiviraj se iskapajući svoje talente ( Duhovno zdravlje br. 11 )
6. Nikad ne gubi nadu ( Duhovno zdravlje br. 17 )








11. PRISLILNE MISLI


Prisilne misli dolaze kad je čovjek rastrese, duhovno slab. One mogu biti i pozitivne i negativne, ali su za čovjeka razarajuće, jer mu se nameću i odvode ga od onog životno važnog. Prisilne misli imaju svoju moć, zato se s njima čovjek ne može boriti , misliti kako da ih od sebe otjera, jer se tako na njih fiksira. Potrebno je zaokupiti se nečim drugim, gledati u dobro i pozitivno kako bi sile prisile oslabile i čovjek postao od njih slobodan.


Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Okreni se dobroti kako bi ojačao svoju osobnost ( Duhovno zdravlje br. 1 )
2. Zahvaljuj za prisilne misli da ih tako nadvladaš ( Duhovno zdravlje br.26)
3. Ulazak u sabranost vraća ti duhovnu snagu ( Duhovno zdravlje br. 12 )
4. Stvaraj u sebi dobre i moralne navike ( Duhovno zdravlje br. 19 )
5. Okreni se pozitivnom razmišljanju i govoru ( Duhovno zdravlje br. 13, 14 )
6. Moralno, dobro djelo, oslobađa te zarobljenosti ( Duhovno zdravlje br.15 )
7. Savjest je izvor dobrote u čovjeku ( Duhovno zdravlje br. 4 )


51



12. GRIŽNJA SAVJESTI



Grižnju savjest čovjek najčešće osjeća zbog objektivne krivice.( U nekim slučajevima to može biti i zbog lažne krivice )
Čovjek ne raspolaže savješću. On je može samo slušati ili ne slušati, ali od nje nikada ne može pobjeći. Ona čovjeka opominje ako radi protiv zakonitosti savjesti, pa tako u čovjeku nastaje konflikt, ranjenost savjesti.
Čistoću savjesti čovjek postiže onda kada se okrene dobroti, ljubavi, kada uspostavi kontakt sa svojim Stvoriteljem, jer On je kao Stvoritelj savjesti, ujedno i njezin jedini lijek. Samo u tom kontaktu savjest se smiruje, liječi se duh i nestaju simptomi.


Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Ozdraviti sliku Boga ( Stvoritelja ) kao izvora čovjekova zdravlja ( Duhovno zdravlje br. 23 )
2. Dobrota bitka oslobađa te svake patnje ( Duhovno zdravlje br.1 )
3. Savjest je čuvarica tvoga života, slušaj ju ( Duhovno zdravlje br. 4 )
4. Vjera i povjerenje su svjetlo unutarnja snaga za izlaz iz patnje ( Duhovno zdravlje br.7 )
5. Moralno djelo briše tvoju krivnju ( Duhovno zdravlje br.15 )
6. Dostojanstvo te čini vrhunskim čovjekom ( Duhovno zdravlje br. 16 )
7. odricanjem vježbaš vladati sobom ( Duhovno zdravlje br.18 )






13. DEVIJACIJE ( laž, prijevare, ideologije )

Devijacija je odmak od sebe samoga, od savjesti i središta svoga života.
Čovjekov intelekt zahtjeva da čovjek živi istinu, a izbjegava laž. Naša duhovna spoznaja, intelekta ne pristaje na neistinu. Ako se čovjek suprotstavi intelektu, on ubija intelekt, ubija istinu, a tako i mogućnost da istinu spozna.
Devijantni stavovi mogu biti etičke i moralne naravi, no čovjek i u svakodnevnim životnim situacijama može biti devijantan, pa tako poroke smatrati vrlinama, mržnju nečim pozitivnim, krađu određenom sposobnošću, rastavu braka nečim dobrim, preljub sasvim normalnim, ubijanje djeteta u utrobi pravom žene, eutanaziju kao sućutnu pomoć ….
Devijantan čovjek tako sve više upada u laži, pa i druge na to tjera. ( Tako nastaju ideološki režimi ).
Ako se čovjek podvrgne sudu intelekta i pokaje se , okrene se istini i počne je živjeti, ozdravlja svoj intelekt te postaje duhovno zdrav.

52


Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Čovjek umom spoznaje i ima vizije te spoznaje ( Duhovno zdravlje br.5 )
2. Istina je život, egzistencija ( Duhovno zdravlje br 2 )
3. Stvarati u sebi dobre navike, donosi duhovno zdravlje ( Duhovno zdravlje br. 19 )
4. Savjest je središte tvoga života ( Duhovno zdravlje br. 4 )
5. Moralno djelo čovjeka uvodi u dobrotu ( Duhovno zdravlje br.15 )
6. Dostojanstvo osobe ozdravlja tvoj bolesni intelekt ( Duhovno zdravlje br.16 )
7. Kajanje i praštanje ozdravlja svaku duhovnu patnju ( Duhovno zdravlje br. 10
8. Odricanje te uvodi u slobodu bilo koje zarobljenosti ( Duhovno zdravlje br 18 )
9. Povjerenje i vjera jačaju te u istini ( Duhovno zdravlje br.7 )


14. AGNOSTICIZAM I ATEIZAM


Agnostik ili ateist, naprosto je nemoguće biti. Ako razmotrimo filozofski pojam bitka, postojanja, egzistencije, kao apsolutno dobro, apsolutnu ljubav, ljepotu, onda možemo s pravom konstatirati da ne postoji čovjek koje ne zna za dobrotu, ljepotu, za ljubav. Baš svaki čovjek poznaje bitak što je sasvim logično jer je čovjek biće u tom bitku, u postojanju.
UNICEF –poručuje majkama da razgovaraju sa svojim bebama, jer bebe razumiju srcem. Čovjek je svoga Stvoritelja itekako svjestan još od začeća.
Agnostici i ateisti su samo ljudi koji ne žele prihvatiti sliku Stvoritelja kao sliku Boga koju im netko nameće i zato tvrde da Stvoritelja nema.
Ateisti religiju poistovjećuju s Bogom. Oni u stvari ne žele biti pripadnici religije, pa tako odbacuju i Stvoritelja.
Duhovnost i religioznost su dvije sasvim različite stvari. Svaki čovjek ima duhovnu dimenziju i kad se uspne na duhovnu razinu, a to je onda kada je pošten, moralan, čovjekoljubiv, on ne može ne susresti se sa svojim Stvoriteljem koji jest upravo ta moralnost, poštenje, ljubav.
Agnostici i ateisti kao i svi drugi ljudi mogu biti ranjeni u duhovnom području, a negiranje Stvoritelja kao temeljne istine , još više produbljuje te rane. Zato je i njima potrebno donijeti svjetlo, u mrak njihove duše, kako bi i njihova duhovna duša ozdravila.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Čovjek mora spoznati da su njegovi korijeni u Stvoritelju ( Duhovno zdravlje br. 25 –
kognitivna i aksiološka spoznaja ).
2. Ozdraviti sliku Stvoritelja ( Duhovno zdravlje br. 23)
3. Ozdraviti sliku čovjeka ( Duhovno zdravlje br.24 )
4. Istina je sama egzistencija osobe ( Duhovno zdravlje br.2 )
5. Intelekt vidi cjelovito ( Duhovno zdravlje br.5 )
6. Vrline i kreposti su tvoje trajne sposobnosti ( Duhovno zdravlje br.8 )
7. Kajanje i praštanje najdublji je lijek za sve patnje ( Duhovno zdravlje br.10)
8. Odricanjem uzimaš sudbinu u svoje ruke ( Duhovno zdravlje br. 18 )
9. Dobra djela te uvode u duhovnu stvarnost ( Duhovno zdravlje br.15 )

53


15. KRIVA RELIGIOZNOST


Religioznost i duhovnost su dvije različite stvarnosti. Religiozan čovjek ne mora biti i duhovan. On je često puta religiozan samo iz običaja, iz tradicije. Slika Stvoritelja sasvim mu je kriva. On s toga u nekim teškim životnim situacijama postaje očajnik koji ne vidi izlaza, jer nema pravu sliku života, čovjeka, Stvoritelja , pa nema ni odgovore na temeljna pitanja života i postojanja, bez kojih čovjek gubi vlastitu egzistenciju.
Traženjem svojih izvora, čovjek susreće svoga Stvoritelja, i tek kad ga upozna, sposoban je biti s Njim prijatelj, postati duhovan a time i duhovno zdrav.


Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Ozdraviti sliku svoga Stvoritelja ( Duhovno zdravlje br. 23 )
2. Ozdraviti sliku čovjeka ( Duhovno zdravlje br. 24 )
3. Bitak je dobrota, dok si u dobru, u postojanju si ( Duhovno zdravlje br.1 )
4. Vjera i povjerenje su duhovna sigurnost ( Duhovno zdravlje br.7 )
5. Čovjekov smisao je : biti projekt ( Duhovno zdravlje br.9 )
6. Kreativnost je čovjekovo stvaralaštvo ( Duhovno zdravlje br. 11 )
7. Sabranost drži na okupu sve tvoje sposobnosti ( Duhovno zdravlje br.12 )
8. Zdrava misao i zdrava riječ pomažu ti učiniti u životu obrat ( Duhovno zdravlje br.13, 14 )





16. POTIŠTENOST


Potištenost je duhovna patnja ranjenog duhovnog srca, a duhovno srce je središte događanja u čovjeku. Kada je srce izranjeno i napuni patnjom, čovjek je potišten, nesiguran, nepovjerljiv.
Da bi čovjekovo srce ozdravilo,ispunilo se povjerenjem, potrebno ga je intuitivno povezati sa Stvoriteljem, kako bi od Njega upijao istinu, dobrotu, ljubav. Na taj način , okrećući se prema dobru, čovjek liječi svoje ranjeno srce i postaje duhovno zdrav.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Ljubav liječi tvoje slomljeno srce ( Duhovno zdravlje br.6 )
2. Kad si u dobru liječiš čitavog sebe ( Duhovno zdravlje br.1 )
3. Dostojanstvo ozdravljuje tvoju osobnost i ranjeno srce ( Duhovno zdravlje br.16 )
4. Povjerenje i vjera osposobljavaju tvoje srce za prihvaćanje ljubavi ( Duhovno
zdravlje br 7 )
5. Moralno djelo donosi snagu duha ( Duhovno zdravlje br. 15)
6. Nada ti daje motivaciju ( Duhovno zdravlje br 17 )

54

17. NESIGURNOST I NEPOVJERENJE, BIJEG OD LJUDI


Nesigurnost i nepovjerenje su duhovne patnje koje najčešće imaju uzrok u nedostatku ljubavi.
Iz mnogih razloga neopravdanih, i opravdanih (zbog neznanja onih koji su ljubav trebali dati), čovjek nije primio dovoljno ljubavi, što njegov duh registrira još od začeća. Ta činjenica u čovjeku stvara konflikte koji se u čovjeku manifestiraju kao nesigurnost, nepovjerenje, bijeg od ljudi, izgubljenost, osvetoljubivost, agresivnost….
Spoznaja o istinskoj stvarnosti života mijenja čovjeka i vraća mu sigurnost i pouzdanje.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Kad si u bitku, nitko te ne može povrijediti ( Duhovno zdravlje br 1 )
2. Postani svjestan sebe kao osobe vrijedne poštovanja ( Duhovno zdravlje br. 16 )
3. Ljubav iskrena srca vraća ti sigurnost i povjerenja ( Duhovno zdravlje br. 6 )
4. Oprosti onima koji su te povrijedili ( Duhovno zdravlje br. 10 )
5. Smisao života te osposobljava za izlaz iz patnje ( Duhovno zdravlje br.9 )
6. Kreativnost te razvija ( Duhovno zdravlje br. 11 )
7. sabranost drži na okupu sve tvoje sposobnosti ( Duhovno zdravlje br. 12 )
8. Nada te vuče naprijed, ona je tvoja svemoć ( Duhovno zdravlje br.17 )


18. OVISNOST O POŽUDI


Čovjekova spolnost spoznaje se i na duhovnoj razini. Tek kada su erotika, seksualnost i ljubav u zajedništvu, ostvaruje se jedinstvo, neraskidiva veza muškarca i žene.
Kada se erotika i seksualnost odvoje od ljubavi, dolazi do zloupotrebe seksualnosti, pri čemu čovjek razara svoju spolnost, jer je dijeli od njezine iskonske namjene. Zbog toga u ljudima nastaju devijacije i perverzije koje se očituju u prostituciji, pornografiji, pedofiliji, homoseksualnosti, lezbijstvu i drugim ranjenostima spolnosti. Čovjek tako postaje rob svoje ranjene spolnosti. Svi ti simptomi imaju svoju pozadinu u duhovnom području čovjeka
( pogaženo ljudsko dostojanstvo, manjak ljubavi, neprihvaćanje, odbačenost.. ) i jedino ga duhovni lijekovi mogu osloboditi ovih zarobljenosti.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Upoznati samoga sebe, ozdravljajući sliku čovjeka ( Duhovno zdravlje br.24 )
2. Upoznati čovjeka kao duhovno biće ( Duhovno zdravlje br. 25 –kognitivna i aksiološka spoznaja )
3. Spoznati istinu svojom intelektualnom spoznajom ( Duhovno zdravlje br. 5 )
4. Vratiti dostojanstvo osobe ( Duhovno zdravlje br. 16 )
5. Ljubav je prostor istine, dobrote i jedinstva ( Duhovno zdravlje br 6 )
6. Oprostiti onima koji su te povrijedili ( Duhovno zdravlje br 10 )
7. Vrline i kreposti oslobađaju te svake zarobljenosti ( Duhovno zdravlje br.8 )
8. Kreativnost ti otvara vidike razvoja ( Duhovno zdravlje br. 11 )


55

19 SUICID

Život je čovjekova vrhunska vrednota i zato je suicid napad na život.
U pozadini suicida svakako je dugotrajna čovjekova patnja koja uzrokuje besmisao.
Suicid nikada za čovjeka nije rješenje, već samo umnožavanje muke.
Kako su uzroci takvog stanja u čovjekovom duhovnom području, jedino ih je i moguće liječiti na duhovnoj razini.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Ti si osoba s dostojanstvom ( Duhovno zdravlje br.16 )
2. Ulaskom u dobrotu, ulaziš u postojanje ( Duhovno zdravlje br.1 )
3. Moralno djelo briše krivnju ( Duhovno zdravlje br. 15 )
4. Oprosti onima koji su te povrijedili ( Duhovno zdravlje br. 10 )
5. Smisao ti vraća život ( Duhovno zdravlje br. 9 )
6. Ako imaš cilj, uvijek postoji izlaz ( Duhovno zdravlje br 11 )
7. Nada nikad ne umire ( Duhovno zdravlje br. 17 )






20. OVISNOST O MAGIJI

Magijsko okultne prakse su opasne jer odvode čovjeka od njegove istinske stvarnosti.
Bavljenje ezoterijskim praksama , magijom, okultnim praksama ( čaranje, vračanje, čitanje sudbine iz dlana, karata, zvijezda ), nastaju devijacije i bolesti. Ljudi koji ulaze u te prakse doživljavaju poremećaj u duhovnom organizmu. Vrlo često imaju i teške psihičke poremećaje.
Činjenica je da ljudi traže pomoć za svoje patnje, ali ih ne znaju tražiti na pravom mjestu. Najvažnije ih je usmjeriti na pravi put života.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Spoznati čovjeka kao duhovno biće ( Duhovno zdravlje br. 25 – kognitivna i aksiološka spoznaja )
2. Ozdravi u sebi sliku svoga Stvoritelja ( Duhovno zdravlje br. 23 )
3. Vježbaj dobre i moralne navike ( Duhovno zdravlje br.19 )
4. Istina će te osloboditi ( Duhovno zdravlje br 2 )
5. Uđi u dobrotu i ljubav , tu je život ( Duhovno zdravlje br, 1 )
6. Tvoje dostojanstvo je tvoja snaga ( Duhovno zdravlje br. 16 )
7. Moralno djelo oslobađa te krivice ( Duhovno zdravlje br. 15 )
8. Oprosti onima koji su te zaveli ( Duhovno zdravlje br. 10 )
9. Smisao će te izvesti na pravi put ( Duhovno zdravlje br. 9 )
10. Kreativnost i rad ti daju nove vizije ( Duhovno zdravlje br. 11 )


56
21. PTSP


Posttraumatska stresna stanja kao i mnogi drugi uzroci ugrožavaju zdravlje duhovne duše. Duhovna duša oboli kada čovjeka drugi vrijeđaju, ponižavaju, kada čovjek doživi neuspjeh, kada ga shrva bilo koja bolest, kad ga obuzme besmisao i nema povjerenja odlučiti se i vjerovati u dobro.
Izlaz iz ovih stanja kao i svih drugih duhovnih patnji je sagledati sebe i svoj životni put u jednom sasvim novom svjetlu. Okrenuti se sebi, svojoj duhovnoj snazi koja je jedino moguća izvući te iz svake patnje.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Dobrota te uvodi u postojanje ( Duhovno zdravlje br.1 )
2. Ti uvijek možeš imati svoje dostojanstvo ( Duhovno zdravlje br.16 )
3. Čistoća savjesti daje ti mir ( Duhovno zdravlje br.4 )
4. Moralno djelo oslobađa te krivnje ( Duhovno zdravlje br.15 )
5. Opraštanje te uvodi u slobodu ( Duhovno zdravlje br.10 )
6. Vjera i povjerenje te jačaju ( Duhovno zdravlje br.7 )
7. Kreativnost i rad te oplemenjuju ( Duhovno zdravlje br. 11 )
8. Vježbaj se u dobrim i moralnim navikama ( Duhovno zdravlje br.19 )
9. odluči se za zdrave misli i riječi koje izgrađuju ( Duhovno zdravlje br. 13, 14 )
10. Zahvaljuj za sve svoje životne situacije ( Duhovno zdravlje br.26 )

22. RAZVOD BRAKA

Razvodi brakova danas su sve učestalija pojava. Suvremena liberalna društva smatraju to potpuno ispravnim i čak poželjnim činom. Zašto bi se ljudi '' trpjeli'' kad to ne moraju ?
Tako je suvremeni čovjek u stalnoj potrazi za srećom, za smislom, za ljubavlju. A život na zemlji nije bajka. Ni jedan čovjek nije samo dobar, ni samo loš, u svima je pomiješano dobro i zlo i nikada ne možeš ni u jednom čovjeku naći samo dobro. Jer čovjeka formiraju navike, vjerovanja, okolnosti u kojima živi, i tako se on stalno mijenja. Ako je okrenut negativnostima, mržnji, stječe loše navike, postat će zao. U koliko je okrenut dobru, istini , ljubavi bit će krepostan i dobar.
Svaka zajednica bit će zdrava ako pojedinci u njoj shvate da samo mijenjajući sebe , mogu mijenjati druge.
Koliko god razvod braka izgledao jednostavan i prihvatljiv, iza toga stoje velike patnje kako za djecu, tako i za supružnike.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Svaka osoba ima svoje dostojanstvo koje treba poštivati ( Duhovno zdravlje br. 16 )
2. Dok god si u dobru, zdrav si i cjelovit ( Duhovno zdravlje br.1 )
3. Ljubiti je nešto uzvišeno, puno više od voljeti ( Duhovno zdravlje br. 6 )
4. Oprostiti znači ulaziti u slobodu ( Duhovno zdravlje br.10 )
5. Zahvaljivati za bračnog druga i svaku životnu situaciju ( Duhovno zdravlje br.26 )
6. Govoriti samo zdrave i dobre riječi ( Duhovno zdravlje br. 14 )
7. Čovjeku koji je duhovni bolesnik, ovisnik, treba pomoć duha ( Duhovno zdravlje br.24
57

23. NEZASITNA POTREBA ZA LJUBAVLJU

Ljubav je duhovna snaga koja za čovjeka znači spas i život. Ona je sigurnost koja ga osposobljava da bude zdrav, da čvrsto stoji na tlu, jer ljubav mu daje pouzdanje da može ostati uspravan. Samo čovjek koji je ljubljen ima potrebnu sigurnost, zato nema mjere do koje čovjeka treba ljubiti. Ljubav je stoga temelj na kojemu čovjek može sebe izgrađivati. Ljubav čovjeka čini cjelovitim, a time i zdravim.
Kad sagledamo te činjenice, onda nam je jasno što se događa s čovjekom koji iz bilo kojih razloga nije primio potrebnu ljubav još od ranog djetinjstva, pa čak i od začeća. To su otvorene rane koje u čovjeku stvaraju nezasitnu potrebu za ljubavlju i nježnošću.
Ljubav nije na razini emocija, ona je duhovna kategorija i zato ju je uzalud tražiti u osjećajima ljudi jer su osjećaji njegova psihofizička razina. To nije ljubav koju čovjek može do kraja iskusiti, jer ona je cjelina čija snaga je samo u Stvoritelju, bitku, koji je apsolutna ljubav. Zato je čovjekova najveća mudrost upravo u povezanosti s bitkom, kako bi se zaodjenuo Njegovom ljubavlju. Samo ta ljubav čovjeku može nadoknaditi nedostatak ljubavi i ispuniti njegovo nezasitno srce za nježnošću.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Čovjek se uvijek može razočarati u ljubavi čovjeka ( Duhovno zdravlje br.6 )
2. Dobrota čovjeka vodi u bitak ( Duhovno zdravlje br. 1 )
3. Važno je oprostiti svima ( Duhovno zdravlje br. 10 )
4. Sve je za vremena samo ti i tvoje dostojanstvo su vječni ( Duhovno zdravlje br. 16 )
5. U sabranosti ćeš postati novi čovjek ( Duhovno zdravlje br. 12 )
6. Uvijek postoji izlaz ( Duhovno zdravlje br 11 )





24. PATNJE SILOVANIH OSOBA

Silovane osobe, posebno silovana djeca, nose u sebi teške duhovne patnje. Oni su doživjeli nešto što je duboko povrijedilo njihovo dostojanstvo, njihovu najdublju intimu, njihovu osobu koja je sam izvor čovjekova života i postojanja uopće. Te patnje čovjeka čine nesposobnim za normalan život, za brak, za iskrenu i otvorenu komunikaciju s ljudima jer su razoreni u temelju svoga bića. Oni su nesigurni, nepovjerljivi, sami sebi bezvrijedni i čeznu za tim da im netko vrati nevinost života.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Samo Stvoritelj može vratiti dostojanstvo tvoje osobe ( Duhovno zdravlje br. 16 )
2. On ti daje osobnost ( Duhovno zdravlje br. 1 )
3. Ima jedna ljubav koja nikada ne nedostaje ( Duhovno zdravlje br. 6
4. Praštanjem oslobađaš sebe ( Duhovno zdravlje br. 10 )
5. Tražiti smisao znači ići za dobrim ( Duhovno zdravlje br. 9 )
6. Nikada se ne zaustavljaj na teškim događajima ( Duhovno zdravlje br. 11 )
7. Uzgoji u sebi nadu ( Duhovno zdravlje br. 17 )
58





25. OZDRAVITI SVOJU SLIKU BOGA

Čovjek je danas suočen sa bezbrojnim spoznajama , neodlučan je i nesiguran. Traži, moli ali mu molitve nisu uslišane, pa ostaje razočaran. Ne zna što da čini. Gdje je Bog i kako mu prići. Mnogi se pak od Boga skrivaju jer u sebi nose sliku Boga kao strogog sudca koji samo od njih nešto traži i osuđuje ih za neučinjeno. Boje ga se i najradije bi Ga zanijekali. Sve to se protivi čovjekovoj dubokoj spoznaji i čežnji za Bogom kojega čovjek poznaje od začeća i zato je negacija Boga, čovjekova najveća muka i patnja.


Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Bog je čovjekovo temeljno iskustvo i svijest ( Duhovno zdravlje br. 23 )
2. Dobrota, ljubav, ljepota, to je tvoj Bog ( Duhovno zdravlje br. 1 )
3. Srcem spoznaj istinu ( Duhovno zdravlje br. 2 )
4. Čista savjest čini tvoj život smislenim ( Duhovno zdravlje br. 4 )
5. Božja ljubav je tvoje vrhunsko dobro ( Duhovno zdravlje br. 6 )
6. Bog je jedini put u smisao ( Duhovno zdravlje br 9 )



26. ŽALOVANJE

Gubitak svojih najbližih, mnogi prihvate kao tešku životnu tragediju iz koje kao da više nikada nemaju pravo izaći. Prepuste se žalovanju, fiksiraju se samo na to stanje tuge i za njih jednostavno ne postoji budućnost. Ponekad imaju i osjećaje neke krivnje što dodatno otežava njihovu patnju.
Oni koji su ostali živjeti pored njih, u takvim situacijama se najčešće smatraju suvišnima, odbačenima, neprihvaćenima, pa tako i njihov život više nema smisla.
Žalovanje je prirodna i normalna reakcija ljudi koja nastaje nakon određene životne tragedije, no za sve postoji određeno vrijeme , pa tako i za to. Ono nikako ne može ići u beskonačnost, jer time ugrožavamo život sebi i svima oko sebe, a tim stanjem svakako štetimo i pokojniku koji se na taj način ne može se smiriti. Zato je jako važno biti realan, shvatiti da se pokojnik preselio u vječnost, da se oslobodio svih ovozemaljskih patnji, da ga moramo otpustiti iz svoga srca kako bi mogao uživati spokoj i nastaviti svoj razvoj u duhovnom svijetu u koji je prešao.
Mi moramo nastaviti živjeti svjesni da ćemo se i mi jednog dana , kada za to dođe vrijeme, preseliti u vječnost, no do tada čovjek treba biti odgovoran kako za sebe, tako i za one oko sebe. Život je dar koji treba poštivati . Nitko nije ovdje slučajno. Svakoga je Stvoritelj pozvao u život sa svrhom i ciljem. Zato je na taj poziv potrebno dati svoj odgovor, i proživjeti ovaj život najbolje što možeš. Okreni se životu, dobroti, ljubavi, zdravlju, tako će tvoj život unatoč svemu biti ispunjen i plodonosan . Kao takav pomoći ćeš i bližnjima da svoj život usmjere u pravom smjeru, a pokojniku ćeš osigurati spokoj.

59

Posredovanje duhovnog zdravlja:

1. Istina će te osloboditi pretjeranog žalovanja ( Duhovno zdravlje br. 2 )
2. Kad uđeš u dobrotu, liječiš svoje psihofizičke slabosti ( Duhovno zdravlje br. 1 )
3. Kajanje i praštanje, oslobodit će te krivnje i uvesti u slobodu ( Duhovno zdravlje br. 10)
4. Moralno djelo briše svaku krivnju ( Duhovno zdravlje br 15 )
5. Život uvijek ima smisla ( Duhovno zdravlje br. 9 )
6. Nada je duhovna snaga za pogled u budućnost ( Duhovni lijek br. 17 )
7. Kreativnost i rad čovjeka oplemenjuju ( Duhovno zdravlje br. 11)
8. Zahvaljivati znači otpustiti zlo i gledati život drugim očima ( Duhovno zdravlje br.26 )







27. POSTABORTIVNE PATNJE


Neostvareno majčinstvo kod žene izaziva velike duhovne patnje, čak i onda kada pobačaj nije nasilno počinjen, već se radi o spontanom pobačaju. Osjećaj određene krivice gotovo je uvijek prisutan, pa zbog grižnje savjesti takve osobe postaju potištene, žalosne, nesigurne, gube smisao i često zapadaju u depresiju. Takvo stanje možemo gledati kao stanje određenog žalovanja koje čovjeka razara i potrebno ga je čovjeku što prije razjasniti.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Važno je znati da Stvoritelj oprašta sve ono za što se pokajemo ( Duhovno zdravlje br. 23 )
2. Jedna Ljubav je uvijek uz tebe ( Duhovno zdravlje br.6 )
3. Kad uđeš u dobrotu bitka, susrest ćeš Stvoritelja Duhovno zdravlje br.1 )
4. Otkrij svoju osobnost i vrati joj dostojanstvo ( Duhovno zdravlje br.16 )
5. Kajanje te oslobađa svake krivice ( Duhovno zdravlje br.10 )
6. Naći smisao znači gledati u dobro u radost ( Duhovno zdravlje br.9 )












60

28. ANOREKSIJA I BULIMIJA


Anoreksija i bulimija su bolesti koje najčešće imaju uzrok u duhovnoj duši čovjeka. Najčešće su to posljedice stanja koje duh registrira kao nedostatak ljubavi, nedostatak potrebne zauzetosti za osobu, traženje od osobe ono što nisu njezine mogućnosti . Svakako da je kod tih stanja osoba ranjena i ona pati na svim svojim razinama.
Takve osobe ne mogu prihvatiti sebe takve kakve jesu, ne mogu prihvatiti život i situacije u koje ulaze i sve to postaje neka vrsta želje za samouništenjem. Povlače se u sebe, ne žele ni s kim komunicirati jer ih njihove primjedbe bole i uz sve to imaju jedan veliki osjećaj krivice koja razara njihovu dušu.

Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Traži misao koja je baš tebe takvu osmislila ( Duhovno zdravlje br. 1 )
2. Stvoritelj uživa baš u tebi takvome i vraća ti dostojanstvo ( Duhovno zdravlje br. 16 )
3. Ljubav je Onaj koji je uvijek na mojoj strani ( Duhovno zdravlje br. 6 )
4. Opraštanjem se čovjek okreće k sebi i sebi pomaže ( Duhovno zdravlje br.10 )
5. Rad i kreativnost odnose svaki besmisao ( Duhovno zdravlje br.11 )
6. Kad si sabran ti si nov čovjek ( Duhovno zdravlje br 12 )
7. Postani zdrav u temelju svoga bića, misli i izgovaraj samo pozitivne riječi ( Duhovno zdravlje 13, 14 )
8. Nada je vrhunski duh, motivacija, razvijaj u sebi nadu ( Duhovno zdravlje br.17 )




29. TRAUMATIZIRANA DJECA

Djeca mogu biti traumatizirana od začeća u koliko su neželjena ili je majka proživljavala neke teške životne situacije. Isto tako ih mogu traumatizirati nesređeni odnosi u obitelji, neke teško proživljene situacije u vrtićima, školi, ili na nekom drugom mjestu.
Takva djeca su nemirna, plačljiva, strašljiva, nesigurna, agresivna, bolesna.
Ako su djeca mala da ne mogu sami biti hagiopacijenti, onda je moguće da i roditelji kod kuće u duhu šalju djetetu poruke ljubavi i prihvaćanja i tako potaknu duh djeteta da se aktivira, da upija tu dobrotu i ljubav i tako ojača svoj duh i oslobodi se patnje.

Kad dijete spava, neka roditelji stave ruku na djetetovu glavu i neka mu govore riječi vrednovanja djeteta:
- Tvoji roditelji te ljube !
- Ti si ljubljeno dijete i svoga Stvoritelja!
- Ne ljutimo se na tvoj plač i agresivnost!
- Mi te prihvaćamo i razumijemo, svjesni smo da trebaš našu pažnju i ljubav !
- Ne boj se, sve će biti dobro!
- Zahvaljivati Stvoritelju za dijete i sve okolnosti

Ako je dijete bolesno, ne gledati ga kao bolesnika i patnika, već s vjerom gledati u njegovo zdravlje i govoriti:
61
- Ne boj se, ti možeš biti zdrav!
- Tvoje stanice se mogu regenerirati i učiniti te zdravim!
- Mi te već vidimo zdravim i radosnim!
- Mi te ljubimo i tvoj Stvoritelj te ljubi!
- Ne boj se, sve će biti dobro!
- Zahvaljivati za dijete i za bolest, jer Stvoritelj može sve okrenuti na dobro. On
najbolje zna zašto je nešto tako kako jest. Mi ne znamo, ali On zna, zato mu
s povjerenjem predajmo svoje dijete, jer ono je Njegovo dijete . On je sama dobrota i ljubav i zato je sve što se događa, za neko veće dobro koje mi ne možemo spoznati jer je naša spoznaja ograničena.



30. AKO NETKO NE ŽELI OZDRAVITI


U nekim teškim životnim situacijama, kada su izgubili svoje najbliže ili kada ih zahvati neka teška bolest, ljudi često zapadaju u rezignaciju i nije im više stalo do njih samih, do njihova zdravlja, pa često ni do života.
Na duhovnoj razini i njima se može pomoći. Nema beznadnih slučajeva.

Kada si ti otvoren duhu, ti si djelotvoran duh, ti si ljubav koja ga u duhu grli, ti si svjetlo koje osvjetljava njegovu tamu, ti si nada koja ga treba obuzeti i potisnuti u njemu tjeskobu i nemoć!

- U duhu gledaj tu osobu, možeš izgovoriti i njeno ime. Gledaj je s ljubavlju i sućuti!
- Reci: Od srca ti opraštam što si takav, razumijem te , znam da si slab, nepovjerljiv, nesiguran, očajan!
- Oprosti i ti meni što se premalo trudim!
- Ljubim te i žalim što patiš! Želim da živiš, opraštam ti!
- Lijepo je što postojiš!
- Ne boj se bit će dobro!
- Zahvaljivati Stvoritelju za tu osobu !


31. PSIHIČKE BOLESTI


Čovjek nije čovjek po tome što ima psihu i tijelo. Njegova psihosomatska dimenzija prožeta je duhom. To je čovjekova duhovna dimenzija, duhovna duša. S toga je čovjek uvijek cjelina psihosomatske i duhovne dimenzije. Zato kad se razboli na bilo kojem dijelu, uvijek pati čitav čovjek.
U čovjekovoj duhovnoj dimenziji nalazi se njegova osoba, a ona u sebi okuplja njegovu savjest, intelekt, karakter, slobodnu volju…
Čovjek je dakle, prvenstveno osoba. Kad je njegova osoba na bilo koji način ponižena, odbačena, ne ljubljena, ranjena, pati čovjek, pati na onoj razini na kojoj je on specifično čovjek. Kako smo već rekli da je čovjek uvijek cjelina psihosomatske i duhovne dimenzije, ranjenost njegove osobe zahvaća i njegovu psihofizičku dimenziju.
62
Te patnje ponajprije se odražavaju kroz psihu čovjeka jer su na njegovoj psihičkoj razini njegove emocije, osjećaji, njegovi doživljaji. Tako se ranjenosti duhovne duše čovjeka prvenstveno odražavaju kroz njegove teške osjećaje i ranjene emocije.
S druge pak strane, čovjekova psiha ima svoju zakonitost, po kojoj ona čovjeku dopušta da se ljuti, mrmlja, da osuđuje, pa čak i mrzi druge , što se protivi logici čovjekove njegove naravi, suprotstavlja se Stvoritelju i zakonitosti osobe u sebi.
Psiha je čovjekova niža razina, ona se vrlo lako priklanja i hvata za ovozemaljsko, prolazno dobro , a time zanemaruje ono vječno i neprolazno, što također može biti uzrok teških psihički stanja.

Takva stanja u čovjeku mogu promijeniti i njegovu fiziologiju pa tako dolazi do teških psihičkih poremećaja.

Izlaz iz svih, pa tako i psihičkih bolesti je svakako jačanje čovjekove duhovne dimenzije, jer duh je pokretač svega, duh nadilazi čovjeka pa time i njegove psihičke slabosti. Ojačati duh, okrenuti se njegovoj zakonitosti, znači osposobiti čovjeka da sakupi sve svoje snage, te na taj način vlada sobom i svojim stanjima.


Posredovanje duhovnog zdravlja :

1. Ulaskom u bitak i njegovu zakonitost, postaješ cjelovito zdrav, vladaš sobom
( Duhovno zdravlje br. 1 )
2. Zdravlje je odraz svijesti u kojoj ti Stvoritelje govori da si Njegov miljenik
( Duhovno zdravlje br. 16 )
3. Ljubav je duhovna snaga i sigurnost da ćeš nadvladati sve patnje ( Duhovno zdravlje
br. 6 )
4. U krizi si samo onda kada se nisi u stanju nadati ( Duhovno zdravlje br. 17 )
5. Imati smisao, gledati životni cilj, znači pobijediti sve bolesti ( Duhovno zdravlje br.9 )
6. Praštanjem onome tko te povrijedio, sebe oslobađaš zla ( Duhovno zdravlje br. 10 )
7. Ostvari svoju životnu zadaću, otkrij svoje talente i to će te učiniti vrhunskim čovjekom
( Duhovno zdravlje br. 11 )
8. Zahvaljivanje za sva teška stanja pomoći će ti da ih sagledaš u novom svijetlu
( Duhovno zdravlje br. 26 )



32. AUTIZAM

Autizam je stanje potpunog povlačenja u sebe. Mnogi za autiste kažu da su to osobe koje imaju '' prekomjerno razvijen fantastičnosanjalački unutarnji život''.
Bez obzira da li čovjek bio otvoren prema vanjskom svijetu ili okrenut više sebi, on ima duh, koji sve registrira, oni razumiju srcem. I ako nam se čini da nas te osobe uopće ne doživljavaju, vrlo je važno biti uz njih, pokazivati im da su nam važne, vrijedne, da ih ljubimo. Potrebno im je stalno govoriti jer oni to razumiju i to se upisuje u njihove ''arhive '' iako to ne pokazuju. Od čovjeka nikad ne treba odustati, potrebno je stalno biti uz njega kako bi zadobio sigurnost i povjerenje, kako bi ljubav kao duhovna snaga, pokrenula to nešto duboko skriveno i potisnuto u takvim osobama, i oslobađala ih te vrste njihove zarobljenosti.

63
Posredovanje duhovnog zdravlja:

1. Ljubav je spoznaja da si nekome dragocjen ( Duhovno zdravlje br.6 )
2. Ulazak u dobrotu, bitak daje originalnost tvoje osobe ( Duhovno zdravlje br. 1 )
3. Stvoritelj je dao dostojanstvo tvojoj osobi, dragocjen si baš takav ( Duhovno zdravlje br. 16 )
4. Život uvije ima smisla ( Duhovno zdravlje br. 9 )
5. Svaki čovjek pozvan je u život sa svrhom i ciljem ( Duhovno zdravlje br 11 )
6. Nada je motivacija kojom odbacuješ sve negativnosti ( Duhovno zdravlje br.17 )
7. Duh je iznad vremena, čim misliš i govoriš dobro, ti si vječan ( Duhovno zdravlje br. 13, 14 )
8. Zahvaljivanjem proslavljamo Stvoritelja i Njegov naum ( Duhovno zdravlje br. 26)


33. SHIZOFRENIJA

I shizofrenija svakako ima svoje uzroke u duhovnom području čovjeka. Psihijatrija nije u mogućnosti staviti shizofreniju u neke okvire i ne nalazi adekvatno izlječenje.
Iz iskustva je vidljivo da ljudi u nekom periodu svoga života, zbog teških životnih situacija , upadanja u očaj, u stanja koja ih vode u potpuni besmisao i kao takvi, potpuno rastrojeni, bez vizije odvojeni od životnih vrjednota , u potpunosti ugrožavaju ono što ih čini čovjekom, ugrožavaju svoju osobu, svoje JA.
Autori djela ''SQ'' – Duhovna inteligencija, Zohar i Marschall, smatraju da je shizofrenija tipična bolest koja proizlazi iz kronično niske duhovne inteligencije. Uz psihološke komponente oni smatraju da su se te osobe otkinule od svoga središta, odvojile od sebe , od Stvoritelja i drugih ljudi.
Nadalje smatraju da je to stanje potpune rascjepkanosti osobe, dok je duhovno zdravlje cjelovitost, stanje koje čovjeka uvodi u sabranost koja mu omogućuje protok duhovne inteligencije. Čovjek mora ući u sabranost , navode autori kako bi se mogao susresti sa sobom i sjetiti se tko je, od kuda je i kamo odlazi smrću.
Duboka osobnost je uvijek uz nas, kažu autori i zato je upravo ta spoznaja početak procesa ozdravljanja.
Hagioterpijska iskustva sa osobama koje pate od shizofrenije su takva da ih je moguće održavati pod kontrolom, da je pored te duhovne patnje moguće funkcionirati i mati određenu kvalitetu života.

Posredovanje duhovnog zdravlja:

1. Spoznati sebe , znači spoznati duhovnu dimenziju čovjeka ( Duhovno zdravlje br. 25
kognitivna i aksiološka )
3. Čovjekova drama započinje onda kada nema odgovor na pitanje : tko sam ja?
4. Važno je sabrati svoje misli kako bi one aktivirale duh ( Duhovno zdravlje br. 1)
5. Istina će te učiniti cjelovitim ( Duhovno zdravlje br. 2 )
6. Sabrati se znači početi razmišljati, postati mudar ( Duhovno zdravlje br.12)
7. Samo osmišljen život ima smisla ( Duhovno zdravlje br. 9 )
8. čovjek uvijek može biti kreativan a to mu daje smisao ( Duhovno zdravlje br. 11 )
9. Dobre i moralne navike osposobljavaju nas za nošenje sa životnim problemi ( Duhovno zdravlje br. 19 )
10. Nada je uvijek sigurnost da ćeš uspjeti ( Duhovno zdravlje br. 17 )
64
34. SIMPTOMATSKE BOLESTI


Medicinski antropolog dr. A. Jores , smatra da su 70% bolesti specifično
ljudske bolesti , a to su one koje imaju uzrok u duhovnom području čovjeka, a odražavaju se na tijelu i psihi.
Zovemo ih simptomatskim bolestima.
Mnogi liječnici danas stoje pred činjenicom da čovjek silno pati, ima velike bolove, simptome raznih bolesti, a nalazi ne pokazuju takvo stanje?
Uzrok takvih stanja, danas to znamo istražujući duhovnu dimenziju čovjeka, leži upravo u patologiji njegove duhovne stvarnosti..
Čovjek je čovjek samo po svojoj duhovnoj dimenziji i u njoj može imati velike ranjenosti koje zahvaćaju i čovjekovu psihofizičku dimenziju, jer je čovjek uvijek cjelina duha i tijela. Tako on ne može biti bolestan na jednoj razini a da ta bolest ne zahvati čitavog čovjeka.

Čovjek ponekad dugo u sebi nosi svoju patnju, ne zna kako da se je oslobodi, potiskuje ju a ona ga razara. Tek kada duboko zahvati i tijelo i psihu, čovjek odlazi k liječniku tražiti pomoć. Činjenica je da medicina čovjeka u njegovom čovještvu, ne može izliječiti. Ona mu pomaže raznim intervencijama na njegovim organima, daje mu razne medikamente za smanjenje bolova, za smirenje psihe, ali čovjek i dalje pati. Često puta nikakve kombinacije analgetika nisu u mogućnosti smanjiti njegove bolove, a da ne govorimo o tome da medicina čovjeka uopće ne može osloboditi njegovih strahova, tjeskoba, nepovjerenja, njegova besmisla, očaja, koja stanja u svakom slučaju pogoršavaju stanje svake druge psihofizičke bolesti.

Zdravlje je čovjekova iskonska funkcionalnost. Zdrava duhovna duša čovjeka može donijeti zdravlje ili držati pod kontrolom i najtežu psihofizičku bolest.

Svaka simptomatska bolest ima sviju dublju pozadinu u duhovnom području i duhovni lijekovi se koriste prema simptomima duhovne patnje.
Ipak baš svakom je potrebna spoznaja, svijest o njemu samome, o svrsi njegova života i onome što ga u životu može izgrađivati ili razarati, tim više što je svaki čovjek odgovoran za svoj život i sukreator je svoje sudbine.

Duhovno zdravlje koja će pomoći svakom čovjeku :

1. Upoznati temeljnu stvarnost čovjeka ( Duhovno zdravlje br.24 )
2. Ozdraviti u sebi sliku svoga Stvoritelja ( Duhovno zdravlje br.23 )
3. Okrenuti se dobroti bitka ( Duhovno zdravlje br.1 )
4. Stati uz bezuvjetnu ljubav ( Duhovno zdravlje br.6 )
5. Vratiti dostojanstvo svoje osobe ( Duhovno zdravlje br.16 )
6. Živjeti po svojoj savjesti ( Duhovno zdravlje br.4 )
7. Uvijek biti spreman na opraštanje i kajanje jer to čovjeka spašava od razaranja
( Duhovno zdravlje br. 10 )
8. Vježbati dobre i moralne navike ( Duhovno zdravlje br 19 )
9. Oplemenjivat se radom i kreativnošću ( Duhovno zdravlje br.11 )
10. Naučiti za sve zahvaljivati ( Duhovno zdravlje br. 26 )


65

35. MALIGNE BOLESTI



Maligne bolesti su za čovjeka teška i bolna stvarnost. One mogu biti potpuno razarajuće, pa su za čovjeka vrlo stresne. Ljudi s malignim bolestima su često potpuno obeshrabreni i beznadni. Najčešće smatraju da su maligne bolesti smrtonosne, da ih čekaju teške muke , veliki bolovi, dugotrajno umiranje.
Mnogi liječnici koji se bave znanstvenim istraživanjima stoje na stanovištu da maligne bolesti imaju uzrok u čovjekovom duhovnom području, pa je stoga razumljivo da se i u hagioterapiji bavimo takvim bolesnicima.
Ako sagledamo činjenicu da je čovjekova duhovna dimenzija njegova najjača snaga, da je ona u svakoj našoj stanici, onda je razumljivo da mi možemo utjecati na svaku svoju stanicu i snagom svoga duha potaknuti svoje razorene stanice da se regeneriraju.


Posredovanje duhovnog zdravlja:

1. Poštivanjem zakonitosti duhovne dimenzije ozdravljaš na svim razinama ( Duhovno
zdravlje br. 25 ( kognitivna i aksiološka spoznaja)
2. Ozdravi u sebi sliku čovjeka ( Duhovno zdravlje br. 24 )
3. Mržnja prema nekome je često uzrok maligne bolesti ( Duhovno zdravlje br.10 )
4. Čovjek koji živi po svojoj savjesti je zdrav ( Duhovno zdravlje br. 4 )
5. Okreni se dobru i upisuj to u svaku svoju stanicu ( Duhovno zdravlje br.1 )
6. Kreativnost ti daje nove vizije života ( Duhovno zdravlje br.11 )
7. Nauči se u sabranosti gledati dale, iznad bolesti ( Duhovno zdravlje br. 12 )
8. Nada je sigurnost da ćeš uspjeti ( Duhovno zdravlje br.17 )
9. Važno je naučiti izgovarati dobre i pozitivne riječi ( Duhovno zdravlje br.20 )
10. Zahvaljivati , znači prihvatiti s vjerom svaku životnu situaciju ( Duhovno zdravlje br.
26 ).


















66



KORIŠTENA LITERATURA



Amen, D.G., LIJEČENJE HARDWAREA DUŠE, VBZ, Zagreb 2002.

Amen, D.G., KAKO RADI VAŠ MOZAK , Biblioteka 21, Zagreb, 2oo1.

Arias, J., BOG U KOJEGA NE VJERUJEM, Betina , 2005.

Collins, F., BOŽJI JEZIK , Biblioteka indigo, Zagreb, 2008.

Frankl, V., BOG PODSVIJESTI, Kršćanska sadašnjost, Zagreb. 1985.

Frankl. V., PATNJA ZBOG BESMISLENA ŽIVOTA, UPT, Đakovo 1998.

Ivančić, T., I, II, III, MEĐUNARODNI STUDIJ HAGIOTERAPIJE , Zagreb, 2009,
2010, 2011.

Ivančić, T., GOSPODINE NAUČI NAS MOLITI, emisije na HKR-u

Ivančić, T., DIJAGNOZA DUŠE I HAGIOTERAPIJA, Teovizija, Zagreb, 2006.

Ivančić, T., OTKRIĆE DUHOVNE TERAPIJE, Teovizija, Zagreb, 1998.

Ivančić, T., DUHOVNO POMOĆI ČOVJEKU, Teovizija, Zagreb, 2008.

Ivančić, T., TKO JE ČOVJEK , Teovizija, Zagreb, 2001.

Ivančić, T., TKO JE BOG, Teovizija, Zagreb, 2000.

Ivančić, T., HAGIOTERAPIJA PTSP –a, Teovizija, Zagreb, 2009.

Ivančić, T., AKO OPROSTIŠ, Teovizija, Zagreb, 2000.

Ivančić, T., HAGIOTERAPIJSKA ANTROPOLOGIJA, Teovizija, Zagreb, 2010.

Jores, A., ČOVJEK I NJEGOVA BOLEST, Oko tri u jutro, Zagreb, 1998.

Lipton, B., BIOLOGIJA VJEROVANJA, TELEdisk, 2007.

Lipton, B. i Bhaerman, S., SPONTANA EVOLUCIJA, TELEdisk, 2010.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se