Horoskopi, gatanja

17. kolovoz 2013 ob 20:28 | 122
Čovjek se u nevolji hvata svake slamke tražeći izlaz. Iz znatiželje i potrebe toliki traže rješenje u čitanju horoskopa ili u odlasku kod gatara. Je li to grijeh i koliki? Neki kažu da redovito čitaju horoskope, ali da u to ne vjeruju. Kako to tumačite?
Najprije jedno uvodno razmišljanje ili bolje reći bistrenje. Vašim pitanjem o čitanju horoskopa i o odlasku gatarama ulazimo u široko područje najrazličitijih fenomena koje još uvijek nije dokraja definirano. Pokušajmo stoga malo sistematizirati. Postoji religiozno i profano praznovjerje. Religiozno za sada ostavimo po strani! Profano praznovjerje – a u njega se smještaju i spomenuti fenomeni – bitno se sastoji od magije, proricanja i ispraznog vjerovanja. Pojedinačno! Magija je nevješt pokušaj da se zagospodari i sebi podvrgne priroda i u njoj skrivene sile. Nazivamo je »crnom« ako zlo čini osobama, životinjama i stvarima; »bijelom« ako se usmjeruje prema dobroćudnim ciljevima. Proricanjem se naziva onaj skup tehnika koje nastaju iz jedne morbidne i indiskretne znatiželje da se unaprijed znaju budući i nepoznati događaji. To je stalna ljudska napast. Služi se ispitivanjem fizičkih stvarnosti, zvijezda, životinja, duhova, snova, slučajnosti. U isprazna vjerovanja ulaze sva ona beskorisna ponašanja, beskorisne mjere opreza, očekivanja sretnih ili nesretnih događaja, slučajnih okolnosti kojima se pripisuju redovito drukčija značenja. Sredstva koja se u tom smislu upotrebljavaju mogu biti različite figure, karte, riječi, ljudi, sretni ili nesretni dani, magični obredi; ili predznaci (predviđanja) izvučeni iz slučajnih okolnosti ili iz tvrdnji astrologa, gatalaca u dlan ili iz snova,iz promatranja određenih meteoroloških događanja ili horoskopa; uporaba amuleta i talismana; ponavljanje posebnih znakova; dodjeljivanje iscjeljujućih sposobnosti raznim objektima pa i religioznim, relikvijama svetaca, itd.
Prema sudu mnogih stručnjaka, radi se o jednoj iracionalnoj, neznanstvenoj, negativnoj i pesimističkoj viziji stvarnosti, viziji koja nije prosvijetljena vjerom i snažno je uvjetovana neznanjem, strahom, predrasudama, viziji koja je plod još uvijek naivnog i primitivnog mentaliteta koji žestoko odbija staviti u pitanje atavistička vjerovanja i praksu. Nakon ovakve ocjene upravo je čudno i paradoksalno da je suvremeni, moderni, tehnicizirani, oslobođeni, prosvijetljeni svijet i čovjek postao prikladno klijalište takvih okultnih vjerovanja i praksi. No, mi kršćani u tome trebamo biti oprezni, jer se iza svih ovih stremljenja vrlo lako mogu iščitati pokušaji zadovoljenja temeljnih ljudskih potreba; napor i nastojanje, iako pogrješno, da se pronađu odgovori na najdublja pitanja ljudske egzistencije, potreba jedne gotovo obredne podrške u odlučujućim trenutcima života i životnih opredjeljenja, potreba da se sučele najrazličitije pojedinačne i zajedničke krize; ili potreba da se zaštitimo od nepredvidivih događaja budućnosti, od nesigurnosti, od slabosti koja karakterizira čitav ljudski život. Ako mi ne odgovorimo, mnogi će potražiti odgovor negdje drugdje, pa i u praznovjerju. Ne kaže li naš čovjek u određenim životnim poteškoćama: »Bi’ i sa crnim đavlom samo da…!« Držim stoga da je sada kudikamo potrebnije i razboritije odgonetnuti i prikladno odgovoriti na takva ponašanja, a tek onda prosuđivati i eventualno osuđivati.
Evo mogućega modela rješavanja takvih potreba. Uzimamo kao primjer zdravlje koje je zasigurno među prioritetima svakog, a ne samo današnjeg čovjeka. Čovjek ima na raspolaganju dva sredstva kojima može riješiti svoje bolesti: narav i milost. Narav označava inteligenciju, znanost, medicinu, tehniku; milost označava izravni utok Bogu preko vjere, molitve i sakramenata. Oba ova sredstva dolaze od Boga, jer i čovječji um dolazi od njega. Nažalost, često se pokušava i treći put: put magije koja se oslanja na tobožnje okultne moći neke osobe, a te moći se ne temelje ni na znanosti ni na vjeri. Kao da bi čovjek mogao nešto učiniti neovisno o Bogu, ili čak da to Bog ne zna, ili, ne daj Bože, nešto protiv njegove volje. U takvom se slučaju onda nalazimo pred čistim šarlatanstvom ili blefiranjem, ili, što je gore, pred djelovanjem neprijatelja Božjega. Koliki su samo upali u ovakvu zamku i doživjeli posvemašnje ekonomsko i psihološko razaranje! Pravu karizmu ozdravljanja nije teško razlikovati od magije. U prvom slučaju, osoba koja iscjeljuje nikada rezultate iscjeljenja ne pripisuje sebi, nego Bogu. U drugom slučaju, pojedinci se na sve četiri strane hvale tobožnjim vlastitim »izvanrednim moćima« tipa: »gdje drugi ne mogu, može taj i taj«, »rješava sve moguće probleme«, »izgoni đavle, otklanja uroke, skida nabace, liječi reumu«. Nemojte imati dvojbe: radi se o prevarantima. Ako je spomenuta gatara takva, onda ste više naivci nego grješnici. Ali takva naivnost, osim što vas može stvarno koštati financijski, može vas stajati zdravlja, štete za dušu, gubitka slobode, ćudoredne štete i napokon može ozbiljno ugroziti vašu vjeru. Težinu grijeha onda prosudite sami! U različitim oblicima praznovjerja, naime, čovjek gubi pravi smisao onoga što ga uistinu može spasiti i povjerava se potpuno neučinkovitim, iluzornim, neosobnim sredstvima ostajući tako zatvoren u ispraznosti svoga predmnijevanja. Zato prorok Jeremija opominje: Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i čarobnjaka… Jer vam oni laž prorokuju… (Jr 27,9–10).
Što se tiče horoskopa usko povezanih sa astrologijom, treba reći da i jedno i drugo danas ima uglavnom potrošački, pomodarski, zabavnjački predznak. Horoskopija posvuda! Međutim, ako se njima želi pretkazati cjelokupan, točno ocrtan čovjekov životni vijek, onda dolazimo do poganskog vjerovanja u sudbinu, nepromjenjivi fatum, determiniranost pojedinca. To svakako treba odlučno odbaciti kao nekršćansko, jer ugrožava vjeru u blagu providnost Božju i u ljudsku slobodu. Sveti Ignacije Antiohijski, učenik sv. Ivana Evanđelista, svojevremeno se borio protiv gatalačke astrologije i horoskopije. Njezini su predstavnici govorili da mogu pogoditi koja bi konstelacija zvijezda na nebu bila pogodna za određene ljudske akcije, naglašavajući tako sudbonosno značenje zvijezda. Nasuprot njima, svetac iznosi činjenicu iz Ivanova evanđelja: da su istočni mudraci tražili Isusa rođenog »pod zvijezdom«, ali su kasnije i sami shvatili da je zvijezda, vodeći njih, trebala ići tamo gdje se Isus rodio; bila je znači poslušna onomu koji je gospodar zvijezda.
Imajući ovo u vidu, zaista je teško odgovoriti na vaše posljednje pitanje o redovitom čitanju horoskopa u koje se ne vjeruje. Jer, čitati nešto u što se ne vjeruje nije kontradikcija, nije nemoguće, ali ipak ostaje pitanje zašto se to čita. U dnu stoji zasigurno znatiželja koja je očito dovela do naviknutosti, do, kako rekoste, redovitog čitanja. Radi se dakako o negativnoj navici. Samo bih upozorio da je znatiželja prve čašice dovela do ovisnosti o alkoholu, prve cigarete do ovisnosti o pušenju, prvoga »jointa« do ovisnosti o drogama… da je znatiželja prodala ljudsku slobodu za nisku cijenu. Zaključno: vjera nas uči da prošlost prepustimo Božjem milosrđu, budućnost Božjoj providnosti, a sadašnjost posvetimo djelotvornoj ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku.
(fra Šimun Bilokapić)

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se