Kome živimo

14. travanj 2010 ob 19:54 | 100
Uvijek je lijepo živjeti kad nam sve ide po planu i kako mi želimo, no postoje trenuci u kojima nije onako kako smo si zamislili. Kako i zašto tada voljeti život i kome živimo?
što imamo dobro u životu. Ta¬ko bismo stalno otkrivali razlog za radost postojanja. Kako doći do iskustva da pos¬jedujemo nešto što je tako dragocjeno da i u najtežim tre¬nucima i najtamnijim časovi¬ma život može biti razlogom da volimo život i da znamo da ima smisla? Nije teško voljeti život kad nam sve ide dobro. Nije teško govoriti kako je lijep život kad smo mladi i zd¬ravi, kad nam sve u obitelji ide, kad nam se poslovni usp¬jesi nižu. Kad nam ljudi plje¬šću. Kad dan za danom ima¬mo sve više prijatelja uza se. Ali dođe vrijeme kad sve to pode obrnutim smjerom. Kako i zašto tada voljeti život? Postoji vrijeme u životu u koje ćemo svi ući kad izgubimo mogućnost rada, kad se tijelo muči, a ne donosi radost, kad nam je život sam za sebe sa-
ini se da je sve manje
Č
ljudi koji se jednos¬tavno znaju veseliti živ¬otu. 0 svemu se gov¬ori, samo ne o ljepoti posto¬janja. Najčešće se govori o živ¬otu kao o problemu. Takav govor čuje se već u vrtiću. Već nam je svima postala navika da zamjećujemo ono što nam život čini teškim i što ga ugro¬žava, pa zato u susretima pon¬ajviše govorimo o toj strani ži-vota. Onoj teškoj. Možda bi zaista trebalo već od djetinjstva odgajati čovjeka da svaki dan sebi posvješćuje li¬jepe događaje toga dana, da lijepo zamjećuje prije ružnoga. Da stalno sebi, a onda i drugi¬ma, govori što mu se lijepo dogodilo, što dobro posjedu¬je, a ne samo kakve teškoće ima. Ponekad pomislim da bi-smo trebali imati audio-vrpcu koja bi nam stalno ponavljala


mo muka. Tada posve spoz¬namo da živjeti samo sebi ne¬ma nikakvog razloga. Posta¬ja jemo svjesni besmisla življen¬ja samo za sebe. Kako tada preživjeti? Jedino ako imamo iskustvo da smo živjeli za druge. Jedino ako u tom času volimo nekog i netko voli nas. I makar ne mogli više ništa učiniti fizički, imamo motiv bo¬riti se za život jer znamo da je samo naše postojanje radost onima koji nas ljube. I njihovo je postojanje tada jedina naša radost i jedini razlog da ne dignemo ruke od života. Da bismo imali to iskustvo u naj¬važnijem času života, treba još u djetinjstvu i mladosti povje¬rovati da se ne isplati samo sebi živjeti. To nije nimalo la¬ko jer smo po naravi skloni od najranije životne dobi svojim prohtjevima ugađati. Možemo li sebi na pitanje "Kako si?" odgovoriti: „Dobro je, sretan sam što sam živ?"
(Iz knjige fra Ante Grbeša
Ulomci duše, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 2008.)

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se