Mislila sam da sam super katolkinja

15. rujan 2013 ob 22:09 | 51
Gorljivo sam molila na muževljevu nakanu. Nisam ni sanjati mogla da će obilje milosti pasti na me, budući da sam ja bila »u redu«, a on je bio taj koji je trebao ozdravljenje.
Imam 36 godina, udana sam i majka sam troje djece. Imam kuću, divan vrt i auto. Moglo bi se reći, ništa mi ne nedostaje. Pa ipak, dogodio se težak trenutak u mom životu, a ništa nije upućivalo da bi se moglon dogoditi takvo što… Neprijatelj se prišuljao nenadano i podmuklo. Primijetila sam da se moj muž, sve češće, vraća kući pijan te da pije i tijekom dana, bez ikakvog povoda. Nisu pomagale ni moje molitve, ni prijetnje ni objašnjenja. Odlučila sam, na koncu, pokušati nagovoriti muža da pođe sa mnom na duhovnu obnovu u P., bez objašnjenja o čemu se uopće radi. Tada se dogodio obrat i – najvažniji trenutak u mom životu!
Iskreno govoreći, kada gledam na sve što se kasnije događalo, sada s odmakom od 25 godina, vidim da je to nekako bilo u Božjem planu za mene. Tijekom trodnevne duhovne obnove gorljivo sam molila za ozdravljenje svog muža, da se on opameti, a pri tom sam mislila o sebi kao o izvrsnoj, mudroj ženi. Bila sam puna divljenja prema sebi, svojoj oštroumnosti i razumu. Govorila sam Bogu da se pobrine za mog muža, a sama sam već u mislima planirala susret s prijateljicama na zabavi… Treći dan duhovne obnove rečeno nam je kako imamo posebnu milost što se naša duhovna obnova događa upravo uz svetkovinu Božjeg milosrđa o kojoj u Dnevniku sv. Faustine piše: »Ja želim da svetkovina milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima. Toga dana otvorena je nutrina Mojeg milosrđa. Izlijevam cijelo more milosti na one duše koje se približe izvoru Mojeg milosrđa. Ona duša koja se ispovijedi i primi sv. Pričest zadobiva savršeni oprost od krivnja i kazni. Toga dana otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku milosti. Neka se nijedna duša ne boji približite se Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao grimiz. Moje milosrđe tako je veliko da ga u cijeloj vječnosti ne može proniknuti nijedan razum, ni ljudski niti anđeoski. Sve što postoji, dolazi iz nutrine Moga milosrđa. Svaka duša razmišljat će cijelu vječnost o Mojoj ljubavi i o Mojem milosrđu. Svetkovina milosrđa proizašla je iz Moje nutrine. Ja želim da se ona svečano proslavi na prvu nedjelju po Uskrsu. Čovječanstvo neće naći nikako mira dokle god se ne obrati izvoru Mojeg milosrđa.« (Dn 699).
Ostala sam dakle u tzv. Kapelici čuda i snažno molila za svog muža. Nije mi ni palo na pamet da bi se milost obraćenja mogla izliti na moju dušu. Ja sam, naime, bila sasvim »u redu«, a on je bio taj koji je trebao ozdravljenje i obraćenje. Ja sam išla redovito u crkvu, sudjelovala zajedno s djecom u pobožnostima, dakle: »Isuse, vidi kako sam Ti ja super!« No, Isus je, čini se, imao drugačije mišljenje. Na koncu duhovne obnove, nakon jednog duhovnog nagovora, sve sam glasnije čula glas Duha Svetoga u svojoj duši: »Počni od sebe… Vidiš trun u oku brata svoga, a brvna u vlastitom ne vidiš!«
U meni je započela teška borba. Mislila sam da je negdje došlo do pogreške, no riječi su te bile i previše stvarne da bi ih mogla zanemariti. Činilo mi se da si nemam što predbaciti, no pod Božjim vodstvom, s vremenom se pokazalo kako samoj sebi lažem i da sam posve u zabludi. Kako sam već napisala, nakon dulje unutarnje borbe potpisala sam Odluku o potpunoj apstinenciji od alkohola na godinu dana na nakanu za muža jer se na duhovnoj obnovi mnogo govorilo na tu temu. Ta me odluka koštala društva u koje sam često bila pozivana.
Vraćajući se kući, osjećala sam kako više nisam ista. U tu nedjelju Božjeg milosrđa dogodilo se čudo i moje je srce napokon oživjelo. Isus se pokazao, kao i obično, pravičan, vjeran svojim riječima i zamijenio je moje srce od kamena srcem od mesa. Otvorio mi je oči i uši i osjećala sam neizreciv mir, lakoću i radost. Najljepše u svemu tome je da se po povratku kući sve počelo mijenjati. Od Milosrdnog Isusa primila sam divan dar, obilje Njegovih milosti, koje su u meni probudile nove i do tada potpuno nepoznate želje. Počela sam gorljivo tražiti Boga. Pročitala sam mnogo knjiga, jer sam shvatila da ja, »super-katolkinja«, zapravo ništa ne znam o svojoj vjeri, o Bogu, o onome što se događa za vrijeme Euharistije. Kupila sam i Bibliju koju do tada nismo imali i počela sam je čitati s velikim zanimanjem. Nisam se mogla nadiviti ljubavi, dobroti i beskrajnom Božjem milosrđu koje mi je podario. Shvatila sam u kojoj sam laži i duhovnom uboštvu živjela sve do tada.
Danas »ne idem« u crkvu, već s radošću hrlim na susret s Bogom živim koji je za mene umro te iz Euharistije crpim snagu vršiti svakodnevne poslove i rješavati probleme, boriti se sa svojim slabostima i krivicama. Danas znam da me Njegova Krv čisti i osposobljuje za svako dobro. Ne trebam posebno naglašavati reakcije mojih prijatelja na koje sam naišla zbog svoje »čudne promjene«. Većina njih smatrala je kako sam potpuno »skrenula«. Ne čudi me to jer sam od osobe koja je obožavala društvo, zabave, glasnu glazbu, postala osoba koja žarkom ljubavlju govori samo o Bogu i onome što je On za me učinio. Ništa, dakle, čudno što je naš dom u vrlo kratkom roku »opustošio«, utihnuo, promijenio se u mjesto gdje je TV, glasnu glazbu i svađe zamijenila tišina, molitva, čitanje knjiga i Sv. pisma. Postalo je to za mene predivno vrijeme, istinski blagoslov. Uza sve to, kao da je i ovo malo, Milosrdni me oslobodio ovisnosti o cigaretama, od prostačenja i kleveta. Odlučila sam također uopće ne piti alkohol do konca života – što daje divne plodove među mojim najbližima jer su mnogi prikazali svoju apstinenciju za spasenje drugih koji teško izlaze na kraj s alkoholizmom.
O neizmjernom Božjem milosrđu nastojim govoriti onima koji imaju probleme, koji su slomljeni različitim brigama i bolestima. Na čudesan način Isus mi pomaže u svemu i već smo u mnogo navrata u našoj obitelji svjedočili pravim čudesima (ozdravljenje od tumora, čudesno ozdravljenje od samoubilačkih kušnji, promjena života). U listopadu 2010., navršila se godina dana kako moj muž ne pije. Tada se rodilo i naše četvrto dijete. Zar je to malo?
Danas zahvaljujem Bogu za sve što mi je učinio…. Mogu reći da sam se »zahvaljujući problemu svog muža«, alkoholizmu, obratila. Nisam prihvatila ono što svijet nudi kao instant rješenje za sve probleme u braku – razvod… Nisam popustila… Borba je bila teška, ali je vrijedilo, tim više što me vodio sam Učitelj – Milosrdni Isus.
Unazad dvije i pol godine cijela se obitelj u 15 sati okupi i klekne izmoliti Krunicu Božjeg milosrđa. Svako se jutro budim s Isuse, ja se uzdam u Tebe! na usnama. Danas se radujem svakom novom danu, primjećujem ljepotu prirode koja me okružuje i znam – sve je to Božji dar. Milosrdni Isus me obnovio, oživio i ispunio mi srce Duhom Svetim. On me vodi i pomaže mi živjeti u istini i svjetlu Božje riječi koju gorljivo želim prihvatiti i živjeti u svojim odnosima s bližnjima, na poslu, u susjedstvu, s mužem i djecom. Nije to jednostavan put, jer treba često krotiti samog sebe… No, sve mogu u Onome koji me jača. Puno bih toga još željela reći, jer moja zahvalnost nema granica… Jedino što mogu obećati Isusu su riječi svete Faustine da ću »o beskrajnom Božjem milosrđu pjevati dovijeka, pred svim ljudima«, moleći milost gorljivosti, hrabrosti »ići protiv struje«, za milost ustrajnosti i neizmjerne ljubavi.
Edita

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se