Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

Pismo jedne majke

06. ožujak 2013 ob 20:57 | 93
Moje ime je Sarah. Ja sam ponosna majka dvoje sinova Izaka i Lovre. Neizmjerno sam zahvalna Bogu što je mom mužu Ivanu i meni dao tu privilegiju da budemo sustvaratelji naših sinova,jer pravi stvoritelj i Otac svih nas je Bog,ali eto u svojoj neizmjernoj ljubavi i dobroti Bog nam je dao tu privilegiju da budemo zemaljski roditelji toj djeci.U ljubavi bih se htjela obratiti svim majkama koje žele izvršiti abortus,pa ću ukratko isprićati svoju priću.Kao što sam rekla,u mojoj utrobi su osam mjeseci živjeli i rasli moji sinčići Izak i Lovro,od prvog dana kad su se začeli moja ljubav prema njima je rasla.Iz dana u dan smo se sve više povezivali i jedva sam čekala da ih vidim i da ih primim u svoje ruke.Kako je došao osmi mjesec trudnoće znala sam da porod može svaki čas krenuti kad blizanci inaće se prije termina rode.Oh koliku sam ljubav već osjećala prema svojoj dječici,makar sam im svaki dan govorila koliko ih volim,jer sam znala da me čuju dok im pričam,ali sam već jedva čekala da im to pokažem poljupcima i dodirima. Tada je došao 12.1.2013.,nisam se ni nadala boli koja će obuzet moje srce nakon tog dana.Ja sam inaće ležala u bolnici 21 dan,a doktori nisu ni pomislili,a kamo posumnjali da moje srce popušta,bubrezi otkazuju,a pluća se pune vodom,sve moje tegobe su pripisivali anemićnosti,a i kazali su da je normalno da mi je teško disati i da osjećam pritisak pošto nosim blizance. Znači 12.1.meni je postalo loše,a u 20 h počela sam se gušit od kašlja i iskašljavat sukrvicu,doktori kad su vidjeli kakva je situacija,rekli su da moram na carski rez,dalje se više ne sjećam jer sam pala u nesvijest.
Idućeg ćega se sjećam da sam se probudila u šok sobi,vidjela sam da mog velikog trbuha više nema,znači da moja dječica više nisu u mojoj utrobi. U mojoj glavi je vrištalo pitanje kako su moji sinčići,makar je u mom srcu odzvanjao odgovor jer ta bol u srcu i praznina koju sam osjećala su bili jasni,ali dok me muž došao posjetiti morala sam ga ipak pitati što je s našom djecom sa nadom da se ipak varam. Njegov odgovor prošao mi je kroz srce kao mač: Oni su sad u raju sa Isusom.
Sretna sam zbog njih što su sa Isusom,znam da im je sa Njime prekrasno i da su sretni,ali mi je preteško što ja ne mogu uživati njihovu prisutnost i što im ne mogu pružiti majčinsku ljubav tu na zemlji.
Zato molim sve vas koje želite izvršiti taj grozan čin:abortus,NEMOJTE TO UČINITI! Dajte priliku toj svojoj ljubljenoj dječici Božjoj da se rode,jer shvatite nešto,ta mala srca kucaju pod vašim srcem bez obzira u kojem ste mjesecu trudnoće,to nisu samo fetusi i embriji ili kako neki kažu žumanjčana masa,nego to su vaša dječica koja vape i viču iz sveg glasa:"Mama volim te,molim te da i ti mene voliš,daj mi priliku da se rodim i da ti pokažem svu tu ljubav koju osjećam prema tebi.Želim te milovati sa svojim malim ručicama,želim te gledati sa svojim malim okicama,želim te poljubiti sa svojim mali usnicama,molim te mama da i ti to sve napraviš meni."
Eto drage majke to vama govori vaše dijete koje je u utrobi i koje vi želite pobaciti.Zato drage moje,znam da se možda nalazite u nekoj teškoj situaciji iz koje ne vidite izlaza,ali ipak odlučite se za život,a ne za smrt tog vašeg ljubljenog djeteta i Isus će izliti obilje blagoslova na vas i pokazat će vam izlaz iz tog crnog tunela,vjerujte Mu! Vjerujte tom Isusu koji vas neizmjerno ljubi kao što mu i ja vjerujem da će meni i mom mužu dati mnogo djece i da ću ponovno biti majka i da ću moći voljeti,odgajati svoju djećicu i tu na zemlji.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se