Svjedočanstvo iz Medjugorja

25. kolovoz 2010 ob 11:00 | 230
Dječak po imenu Daniel, zajedno sa svojom majkom, ocem i prijateljem, otputovao je u Međugorje na Omladinski festival, koji se održao od 31. srpnja do 6. kolovoza.

Tijekom jednog od tih dana njihovog hodočašća, pri kraju festivalskog tjedna, odlučili su otići do prelijepog vodopada Kravice, smještenog desetak kilometara od
Međugorja, pišu inozemni portali, pozivajući se na stranicu
medjugorjemiracles.com.

Nisu bili sami na hodočašću. Preko 50 tisuća mladih i više od 500 svećenika došlo je iz svih dijelova svijeta kako bi nazočiti popularnom festivalu.

Tijekom velikog okupljanja sredinom dana, jedan od franjevačkih svećenika u Međugorju istupio je s kratkom objavom, zamolivši sve da se mole za
mladog čovjeka po imenu Daniel. Nastupila je tišina. Ništa više nije
rečeno. Svećenik nije dao više detalja. Nitko nije znao u to vrijeme
zašto mole za njega.

Ono što ljudi nisu znali bilo je da je Daniel plivao u vodama vodopada Kravice i da se utopio. Bio je pod vodom punih sedam minuta, kada je njegov prijatelj primjetio da ga
nema.

Uspaničen, prijatelj je skočio pod vodu, pronašao je Daniela, izvukao ga i odvukao njegovo beživotno tijelo do obale. Sav blokiran panikom, Danielov otac, bolničar, pokušao je da ga oživi, ali
bezuspješno.

Pokupili su Danielovo teško, ukrućeno tijelo i odvezli ga do Mostara, gdje je najbliža bolnica, udaljena sat vožnje. No Daniel je izgledao poput mrtvaca. Pluća su mu bila puna vode i svako
ljudsko biće, koje ne prima kisik dvadeset minuta ili više, neizbježno
će pretrpjeti ozbiljna oštećenja mozga.

U bolnici, medicinsko osoblje ispumpalo je vodu iz njegivih pluća i pokušalo sve što su mogli da ga spase. Pa ipak, njihovi napori bili su beznadni.
Nakon kraćeg vremena, bolnica ga je proglasila službeno mrtvim.
Danielovi roditelji i prijatelj kolabrirali su iznutra, obuzeti žalošću
i šokom.

Sljedećeg jutra, Daniel se počeo micati. Rekao je majci: ''Ja te baš ne prepoznajem, ali hoćeš li se sa mnom moliti Isusu?'' Onda kasnije istog dana, njegovo sjećanje mu se u potpunosti
vratilo i on je zatražio može li dobiti veći krevet, jer nije mogao
ispružiti noge.

Neizreciva radost i zahvalnost izbijali su Danielovog bolničkog kreveta i otputovali do Međugorja. A da bi se zabilježili blagoslovi koji mogu doći iz milosrđa, Danielov otac platio
je hodočašće dječaku koji je izvukao njegovog sina iz vode.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se