ĐUBRIŠTE DIPLOMACIJE......

10. travanj 2011 ob 13:12 | 23



Stari kruh u bljuzgavici svježe krvi.
Rastrgana tijela su hridine,
što pužu

i trupla su hridine,
što miruju.

Otvorenih, ukočenih usta
mole za svoju polivinilsku ceradu.

Svega je premalo,
samo je cviljenja dovoljno na tom trgu.

Starica luta među ruševinama
i ne okreće se ni za čim.

Za nju se podižu visoki dimni stupovi.
Smrt joj na obrazu visi.

Pas sa otrganom šapom
šepa prema napola stvrdnutoj krvi,
svoje vlastite ugruške njuši.

Vatra se rasula po cesti.

Golubovi su svikli na odjeke
i ližu asfalt.
Zato imaju krvave kljunove.

Blijedi obrazi bulje
kroz pukotine betona
i slijede golubovima,

dok im se sline izopačeni obrazi
u očekivanju plijena.

Neka trinaestogodišnja djevojčica
sve to lijepo zapisuje u dnevnik.
Već je poprilično posjedila.

Kaže, da piše zato da ne bi posve poludjela.

Kaže, da mora paziti kako diše,
da ne bi udahnula previše.
Vjeruje, naime, da diše umjesto cijelog mjesta,
možda čak i umjesto cijelog svijeta.

I shodno tome se smrtno ozbiljno ponaša.

Kad je moliš da kaže sranje,
zamuca.




avtor: B.Novak

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se