IZLOMLJENI ZAGRLJAJI

27. ožujak 2011 ob 22:31 | 31



Oduvijek je bilo tako –

prvo izbehara,
a potom se
uzvrpolje mravinjaci
uzduž kičme
i mi punimo
čašice koljena
polenom iščekivanja.
Otvaramo usta
i iz kaveza grla
razdragano ispuštamo
cijela jata grlica,

sve do prvog
klonuća sunca
nad ušiljenim vrhom
kamenog brda.

Potom nam se u pore
zavuče hlad
i do repnjače
istežemo majice,
da sačuvamo
žučne kesice,
i hladnim prstima

(na kojima nije dozorila nijedna jagodica)

potiskujemo,
u još dublju mračinu,
neiskorištene karte
za najavljeni ples krijesnica
na okruglom odru,
iza trepavica.

Oduvijek je bilo tako.

Sad bi, uistinu,
neko trebao
završiti priču,
onu o šišmišu,
koji je sanjao
da više ne spava
sa naopako okrenutom glavom,

dok, pred pećinom
ispred koje smo,evo,
opet zastali bacamo
skršene zagrljaje
na lomaču gladne vatre
i pripremamo lice
(s one strane svijetle nosnice)
na kurje oči,
što će nas opet bosti
kroz taban noći.


avtor:Breza


Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se