Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

Na pragu blatnoga dvorišta......

03. travanj 2011 ob 11:33 | 26


Možda pjesme nisu obući znale
buknula srca u ine gradske igre,
gdje se je igralo, glasno smijalo
i po sobama kvadrilju* plesalo.
Možda krešem tek čarobne čigre,
koje svu srdžbu do pepela spale.

Vještica nema, srednji vijek prođe,
konkvistadori, križari umiru,
kao da s toljagom u krutom boju
jahači crni u pisaćem stroju
bez milosti primu mlate, preziru
jer je druga ruka napisat dođe.

Dželati smo! Tolerancija tu je?!
Režemo glave, preziremo djela
koja bi mogla bit' plod Božjeg pera.
Misao vitka tustu riječ tjera,
zato kod nas nema ni podjela,
gdje žutokljuncu mudrac pametuje.

Pođimo na pogreb i zapjevajmo
lipa nam zeleni ili tišinu,
vrzimo prezir, oholost, cinizam,
i precrtajmo riječ elitizam.
Začeća zala i mržnje prašinu
odbacimo, u jamu zakopajmo.

Ne želim biti ni mesija sveti,
ni Noa što u Arki spasi svijet.
Rekao bih samo: pjevajmo glasno
tu pjesmu katkad i u svađi, strasno
dok nakaza ne iskuje svoj stih klet
kojim te želi na križ razapeti.


avtor:jabolko

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se