NJIHAJ U GRČU

27. ožujak 2011 ob 22:07 | 27



Luk ogoljelih breza se nadvije u sobu.
Svojom bjelinom zanjiše jastučnice.
Pod stropom uzdršću svjetla.

I ona – u trepetu oslobađajućih nada.
Krhko snažna, sva stopljena
s prirodom daha.
S njihanjem u grčevima.
Još jedan krik u polju makova.
Da nestanu utezi.
Da u tihim sapicama začuje plač.

Na usnicama olakšanje,
što koketira sa srećom
i suze, što dobujući
umivaju rođeno biće.

avtor:Andrejka

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se