Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

PRAZAN DLAN

23. ožujak 2011 ob 14:05 | 53


1.

To je ono što cijelo vrijeme govorim.
Krećemo se, a ne napuštamo mjesto
s kojega, ruku uronjenih u prašinu,
okrećemo lica riječima.

Nekim riječima jednostavno ne možeš dati
značaj.
Misliš: izgovaraš ih, a samo otvaraš usta
plašeći sobno bilje. Kao kad tramvaj
iskrcava putnike.

Kao prazan dlan.


2.

A prazni dlanovi uvijek završe na licu.
Tome se opireš, prepuštena prozoru
i svemu što te izvana gleda.
I mami.

Putovala bi, a meni se ne ide nikamo.

3.

Ostaje mi se jer teško pratim
tvoje snove. Jer onda
nema tko ostati ovdje, nahraniti mačku.

Promatrajući te,
čini mi se da rastem. Negdje tamo,
u smjeru zida. Zapravo nigdje.
Zapravo ne rastem.

4.

Zapravo nestaješ.
Postaješ riječ koju šutim, prazan portret.
Kao onaj Seder što već mjesecima visi
u hodniku.
Uvijek si imala ukusa.
Slike na zidu tvoja su specijalnost.

5.

Okno ti prozora odlično pristaje.

Meni je vaza prijatelj, a tebi se putuje.
Grudima proročice vješto izbjegavaš
opori dim cigarete.

6.

Ipak,
najbolje ti leži ogledalo. Ono od tebe
ne traži ništa suvišno. Nikakvu misao.
Tamo si potpuna jer
to je slika u kojoj nisam prisutan.

Tebi se, kažeš, putuje, recimo
na Capri. Ili u Vatikan:
tamo i naranče mirišu na svece.

Ja samo želim sanjati. Ne znam,
na primjer suncokrete.

Van Goghove
(oni se okreću, znaš, baš kao prazan dlan).

vir;Silvestar Vrljić
Prevod: Višnja Fičor






Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se