U potrazi za riznicom....

03. travanj 2011 ob 11:28 | 21



Danas bih opet voljela pisati,
ali otvrdnuli su prsti,
misli su slijepljene i
srce je podivljalo.
Slova se talože,
raspadaju, drobe
onako kao što baka
drobi kruh u kavu
da se bar malo nasiti,
jer joj je tijelo
preslabo za okrajak.
Slogovi su teški poput
mlinskog kamenja, što
zrnju prah obećava.
Bijeli prah se osipa
među zareze rečenica,
kao inje se lijepi na
uskličnike i točke,
neodgojeno i bez osjećaja
da je pisana riječ
vječna riznica.


avtor:Silva Langenfus

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se