Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

VARLJIVA FORMA......

26. lipanj 2011 ob 08:03 | 25
Veliki kršćanski blagdani povod su da, u većoj mjeri nego inače, prakticiramo naše kršćanstvo. U vrijeme božića smo darežljivi, pred uskrs za vrijeme korizme smo uzdržljivi, još ako tu i tamo učinimo i pokoju pokoru ili dobro djelo, možemo steći dojam da je time naše kršćanstvo zaokruženo.

Upravo zbog ispunjavanja spomenutih formi ponašanja koja se u to vrijeme od nas očekuje, skloni smo pomisliti da našem kršćanstvu ne treba ništa više od toga. Darežljivi smo, uzdržljivi, doprinosimo svome spasenju – što se više od nas i može očekivati?

Čitajući Bibliju mi otkrivamo kako je najteža zadaća bila poučiti vjernike. Ako bi se uz to vjernike pozivalo na pokajanje i obraćenje onda to ne samo da bi bilo teško, već i vrlo opasno. Mnogi biblijski proroci koji su to po Božjem nalogu činili, a na koncu i sam Isus, tu su namjeru platili glavom. I dok smo u drugim područjima našeg života voljni učiti i napredovati, kada je ispovijedanje naše vjere u pitanju, tu ostajemo čvrsto zacementirani. A razlog je upravo taj što smo uvjerili sebe da kroz formu onoga što se od nas traži, ispunjavamo i suštinu svega toga.

Formu uvijek možemo ostvariti bez toga da shvatimo suštinu, ali ukoliko smo shvatili suštinu nečega, forma ne može izostati. Kada nam se ukazuje naklonost i dobrota, nitko od nas se ne zadovoljava samom formom. Ako nam je netko učinio nešto dobro, nama je draža pobuda i namjera od učinjenog. Možemo imati skladne formalne odnose u obitelji, ali ako nedostaje ljubavi i povjerenja, dobri odnosi malo vrijede.

Darivanje o kojem sada svakodnevno slušamo, lijepo je i korisno, ali nije poanta kupiti dar, nego biti nesebičan tijekom cijele godine. Uzdržljivost je korisna, ali nije poanta uzdržavati se 40 dana nečeg lošeg, već to zauvijek odbaciti. Pokora se čini dobrom no, mi ništa ne možemo učiniti da bismo bili spašeni. Mi smo spašeni Božjom milošću što se spontano otkriva u izmijenjenom karakteru i dobrim djelima koja su posljedica toga. Naši bližnji ne trebaju naše darove koliko našu nesebičnu ljubav, te iskrenu dobrotu ili naklonost. Ni jedan dar to ne može nadomjestiti.

Kada je Isus odlučio preuzeti kaznu umjesto palog čovjeka, on nije samo odradio formu. On je to odlučio učiniti jer nas voli. No, postojao je problem. On je bio besmrtan, a kazna za grijeh je bila smrt. Ljubav i milost su ga vodile da postane čovjekom kako bi mogao umrijeti. Morao se roditi kao bespomoćno dijete, odrastati u surovim uvjetima sa teretom da ne smije učiniti ni najmanji grijeh. Ljubav i milost su ga vodile da gleda kako na Njegovu dobrotu uzvraćaju zlom i kako ga namjeravaju ubiti. Ljubav i milost su mu dale snage da ne upotrijebi svoju božansku moć i siđe s križa te tako prepusti propasti stvorenja koja su u stanju ubiti vlastitog Stvoritelja.

Njegovom žrtvom smo spašeni, Njegovom pravednošću opravdani pred Bogom. Nama kao onima kojima je ponuđeno spasenje, od Njegove žrtve i pravednosti važnija je samo Njegova ljubav i milost.

A to je upravo ono najvrjednije što i sami možemo darovati svojim bližnjima. Praktično kršćanstvo nije neka periodična pojava. Ono nije euforija potaknuta reklamama, zimskom idilom ili kršćanskim kalendarom. Praktično kršćanstvo je nešto što traje 365 dana u godini zato jer je to postala čovjekova suština zbog ostvarene zajednice s Bogom. Ne postoji loš trenutak za takvu odluku. Početak te zajednice je svakako susret s Bogom.

Susret s Bogom? U sljedećem broju…



vir:Živko Jelić

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se