Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

lutamm

08. ožujak 2016 ob 21:51 | 93
Želim.
Ne želim.
Hoću.
Ipak ne.
Ne znam ni sam više, ni sta hoću ni sta neću, ni koliko mogu,ni da li mogu.
Lažeš.
Znam.
Ne verujem više ni slovce.
Šta čekam?
Ne znam.
Slabic sam možda, znam savršeno ponekad da lažem sebe.
Plašim se.
Ne znam kako dalje i mogu li ja to izgurati.
Hoću li uspeti?
Boli.
I boljeće, kažu oni sto su već prosli kroz sve to.
Kažu isto da vrijeme zaliječi sve i probudiš se kao nov.
Čekam to jutro.
Nema ga.
Očekujem to budjenje i izlazak iz kosmara.
Ali ne stiže.
Na moja vrata ne dolazi tako nešto.
Nema boga.
Sve je laž i ušuškanost.
Da ga ima ne bi ovo dozvolio.
Nisam bezgrešan, ali ni toliko grešan nisam.
U životu sve se vraća.
I to kažu.
A lažu znam.
Mrava nisam zgazio, a žiivot mi se tumba.
I svakim danom ti dolaze novi preokreti i nove nevolje.
Misli ...
Kako da ih izbacim?
Da ne mislim, da ne osjećam, da se ne sjećam.
Postoji li čarobni štapić za tako nešto?
Postoji li jastuk koji ću upiti moje suze da ih nema više?

Nisam kriv, ali osjećam krivicu.
Stojim kao nijemi posmatrač i gledam kako sve ono o čemu sam mastao, sanjao, čemu sam se radovao,ruši se...
Nestaje.
Za čas.
I onda mi kažu da vjerujem.
U čega?
U koga?
Sve u sta sam vjerovao, srušilo se.
Nema vise smisla krpariti djelice prošlosti i nadati se.
Kažu isto da nada umire poslednja.
Moja je umrla.
Šta onda kad nada umre u tebi, kako dalje?

Komentari 4

moraš se , ako želiš komentirati
Edin85
Edin85prije 1 godinu

bravooo...

Arwen
Arwenprije 1 godinu

Nađeš novu nadu

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se