elois

20. listopad 2011 ob 15:06 | 19
Dobrota je samo još jedna od vrlina, u današnje vreme, „čudnih“ ljudi. Ponekad mi se čini da se ne cijene oni koji to najviše zaslužuju. Činiš dobro, vrati ti se loše (pa te zaboli), činiš loše, vrati ti se loše (onda ti je svijedno, ništa nisi izgubio). Onda zašto biti dobar, kad je krajnji ishod isti?

Zato što je dobrota u srcu ljudi, duboko skrivena, ne može da se odglumi ili kupi. „Sklonost ka dobroti duboko je utisnuta u ljudsku prirodu, i to u tolikoj mjeri da, ne ispolji li se prema ljudima, ispoljiće se prema drugim živim bićima“.

I kada se dobrom čovjeku ne uzvrati istom mjerom, on nije tužan, bijesan, kivan, razočaran. On je to uradio jer je tako želio, jer je takav. Dobre ljude možemo prepoznati po očima, govoru, pogledu. Oni zrače i jednostavno se odvajaju od drugih ljudi. Oni ćute kada učine dobro dijelo, a pričaju kad njima neko učini dobro.

I kada ih drugi ljudi guraju u stranu, gadjaju kamenjem, vuku nadole, oni nastavljaju. Slede svoj cilj i istraju, polako koračaju. Trpe sve, jer znaju da se svaki neuspijeh isplati. Jednom se i okrenu, vide sve one ljude da i dalje stoje na istom mjestu, nisu se ni makli. Isto to rade drugim ljudima. Oprostite i sažalite se, vi ste uspjeli, a oni su ostali iza vas.

„Uporna dobrota pobedjuje i nagore srce“.

slika

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se