elois

24. listopad 2011 ob 21:34 | 10
Koliko je dobra promjena i prilagodba, toliko je dobro to sto uvijek ostaje nesto nepromjenljivo, nesto sto odolijeva vremenu, i svemu novom.

Uostalom, covjek je poput lukovice, slojeve odbacuje i dobiva nove, ali srz ostaje takva kakva jeste, nju vjetar ni kisa ne doticu. Do nje dolaze samo rijetki. A oni koji dodju, ne odlaze. Drugim slojevima sakrivamo, ali ne brisemo ono duboko unutra.

Ne moras pitati, ne moras se otudjivati, ne trebas ciniti nista, dovoljno je da prihvatis. A to je nekad/uvijek (bilo) najteze.

slika

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se