elois

12. prosinac 2011 ob 14:42 | 80
Zaplovio sam niz pučinu plavu

nošen tihim valovima maestrala,

moj brod donio me u mirnu luku

u uvalu morskoga žala.



U hladu zelenih borova,

mirisu oleandra, tamarisa i agava,

na bijeloj postelji, gle,

usnula djevojka spava.



Od šuma valova uspavana je

i vjetra koji se spušta sa litica,

- mog pogleda što budno je prati -

i pjeva zaljubljenih ptica.



Sjena borovih iglica

rumeno lice joj prekriva;

dok milovao sam je pogledom nježnim,

osjetih da o našoj ljubavi sniva.



Galeb budi je krikom

u sjenci mirisnog bora:

Odmorne oči zablistaše,

a usne ovlažene kapljicama mora.



Lahor mrsi joj zlatne kose,

grudi oplahuje pjena vala.

Ljepotom njenom bijah zanesen

u uvali morskoga žala.
♥ eli

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se