Enver Palalić- fotograf i kolekcionar

04. kolovoz 2010 ob 12:00 | 638
Zanimljive osobe

napisao; Marinko Slipac

Fotografija ili svjetlopis,vremenom su postalinezaobilazan dio umjetnosti,
sakupljanja, dokumentiranja, a danas i svakodnevnice. Prvu fotografiju snimio je Francuz, Jozeph Nicéphore Niépce, za čiju ekspoziciju je trebalo čak 8 sati. Prva fotografija iz zraka,snimljena je 1858. godine iznad Pariza, a 1946.godine, snimljena prva fotografija iz svemira. Mnoštvo je tu zanimljivih podataka iz prošlosti fotografije, za što bi trebalo više prostora, još samo da navedemo da je od 1998.godine u uporabi prva megapikselna kamera.
Travnik, trenutno ima pet fotografskih radnji, a najpoznatije ime fotografskog ateljea je ‘’Foto Korić’’. Velik broj fotografija ostao je iza ovog imena, osobito poslije II svjetskog rata, kada je ‘’Foto Korić’’ bilo poznato ime na ovim prostorima, sve do premaBanja Luci, Zenici i Sarajevu. Za priču,ovaj put odabrali smo profesionalnog fotografa Envera Palalića. Sakupljački hobi čini njegov studio iznimnim, asvima pada u oči uredno posložena zbirka starih fotoaparata i pomagala za izradu fotografije. Od ‘60-ih godina XX stoljeća, Enver je učio fotografski zanat kod salon majstora Hazima Hadžiemrića u Travniku, zatim u Zagrebu u "Foto Globusu", te u Sarajevu. Slijedi rad u Zenici, gdje se osamostaljuje u struci, da bi se vratio u Travnik, gdje u Remontnom zavodu radi fotografiju, a kao jedan
od malobrojnih tada, sitotisak.U to vrijeme je došlo do izmjene osobnih karata, gdje je on vidio svoju prigodu i 1967. godine otvara prvu fotografsku radnju u Vitezu. Ona se zvala ‘’Foto Enver - Vitez’’, a radila je neprekidno do posljednjih ratnih zbivanja. Obzirom da su s njim tad radila i njegova oba sina, 1991.godine,u Travniku otvara radnju, koja je tada imala najsuvremeniju laboratorijsku opremu na široj regiji. Rat je svakako omeo planove. S ponosom naglašava da će se jedan Palalić uskoro predstaviti i u Beču. Njegov sin u
uglednom centru će imati samostalnu izložbu umjetničke fotografije. Ljubav
prema fotografiji gaji i njegov unuk.Obiteljska sklonost i ljubav prema
fotografiji možda je jednim dijelom naslijeđena i od Enverovih ujaka fotografa, Akifa i Nedžada Čizmedžića.Navodi tragičan događaj od 4. siječnja
1944. godine, kada su njegov ujak Akif i još jedan fotograf poginuli pri bombardiranju Travnika od strane Engleza. Radili su u tadašnjoj fotografskoj radnji ‘’Korić’’, koja je bila na mjestu današnje knjižare (uz
muzej). Pri istom tom bombardiranju,srušen je i tadašnji ‘’Hrvatski dom’’, čija zgrada se nalazila odmah do njih.Sakupljanje ili kolekcionarstvo,kod Envera imaju jednu zanimljivu i posebnu notu. Velik je tu broj fotografskih aparata, koje je pribavio sa raznih strana, sve do Zagreba i Beča. Osobito su zanimljivi oni od preko stotinu godina starosti,a među njima su: Zeiss-ikon, Nikon,Canon, Rolleifleex, Leica i ostali, pa sve kroz razvojna razdoblja aparata, koji su se koristili donedavno. Zbog prostora,neke od njih drži doma, a ističe salom- kameru i panoram - kameru. Tu je i zanimljivi popratni fotografski pribor, kao vaga za kemikalije, doza za razvijanje filmova i ostalo. Naravno,sačuvao je arhiv svih svojih filmova,još od 1960-e godine, a osobito naglašava da je, dok je radio u Vitezu, fotografijama pokrio sve manifestacije,od otvaranja škola, cesta, zgrada,sportskih klubova, orkestre, nošenja štafeta i ostalo. Njegova kolekciju starih razglednica i fotografija je najveća na širem ovdašnjem prostoru.Doista su vrijedne i zanimljive, jer
na njima se može pratiti prošlost travničkog kraja. Oko 30 posto njih
je iz ranog austrougarskog razdoblja.Njegova aktivnost obuhvaća i prikupljene biografije svih travničkih fotografa (njih preko 40), a prvi sa ateljeom u Travniku, bio je Savo Brašovan.
Enver naglašava da je bio i službeni fotograf Alije Izetbegovića na prvim izborima. Sakupljač je i starih knjiga, od kojih su neke stare preko stotinu godina, a ima i mnoge autorizirane s posvetom. Pokazuje i brojne stare isprave iz vremena austrougarske, uz neke je i obiteljski vezan. Tako je tu obrtna dozvola za siraru njegova tetka iz 1906.godine,a iz tih godina su razne svjedodžbe,rješenja o namještenju na njemačkomjeziku, te domovnica njegova djeda Paše Palalića iz 1907.godine. Ima tu isprava i iz osmanlijskog razdoblja.
Posjeduje ponešto numizmatike,filatelije i etnografskih predmeta.Prikupio je i veći broj osmrtnica poznatijih osoba. Posjeduje veliku zbirku gramofonskih ploča, kazeta i CD-a. Na njima je širok spektarsvjetski poznatih glazbenika i glazbe,od klasične, šansone i ostalo. Čak je neke od njih posuđivao i Radio
Sarajevu.

Komentari 1

moraš se , ako želiš komentirati
white_owl
white_owlprije 6 godina

jako zanimljiv text

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se