Pravoslavlje u planinama

05. kolovoz 2014 ob 17:35 | 70
'Mi smo obavezni da kroz ovaj kamp našoj omladini pomognemo da sačuva svoj Svetosavski i Svetolazarevski identitet. Omladini je potrebna pomoć u otporu protiv militantnog sekularizma i liberalizma – denacionalizacije svijesti i dehristijanizacije duše. Obnova i opstanak Srpskog naroda zavisi od rada sa našom omladinom'

Negdje u bespuću Kučajskih planina u istočnoj Srbiji, pod pokroviteljstvom manastira Novi Stjenik, nedavno je održan Svetolazarevski Pravoslavni Omladinski Kamp (SPOK). Ovo okupljanje nema nikakve veze sa zvaničnom Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), već kamp „dejstvuje pod blagoslovom preosvećenog episkopa Akakija“ iz malo poznate Srbske istinske pravoslavne crkve (SIPC). Riječ je o zilotima čiji je slogan: „Što se nešće u lance vezati, to se zbiježe u ove planine, da se uči kako treba vjeru pravu čuvati i slobodu zlatnu junački braniti! Sa verom u Boga za kralja i otačastvo!“...

Izvještači iz štaba episkopa Akakija preko svog blogspota obavještavaju javnost:

„Uz rečicu Demižlok nadomak grandioznog čuda prirode – Lazarevog kanjona i u blizini manastira Novi Stjenik od 13. do 23. jula tekuće godine održan je Svetolazarevski Pravoslavni Omladinski Kamp (SPOK)... Ova godina je uz sve poteškoće oko finansiranja organizacije i konačne realizacije zadatih normi kampa dokazala da SPOK već u samom začetku poprima obrise ozbiljnog, dobro organizovanog Pravoslavnog Omladinskog Kampa koji već sada može da bude jaka konkurencija sličnim dosta starijim kampovima širom sveta (...) Održavanje SPOK-a bilo bi nemoguće bez jake i požrtvovane podrške njegovog glavnog pokrovitelja - manastira Novi Stjenik. Pored manastira postoje i dobrotvori SPOK-a od kojih se ove godine najviše ističu mlekara „Granice“ iz Mladenovca, sestra Milica iz Sremske Mitrovice i porodica Gering iz Amerike.

ŠTA JE NAJVEĆI PROBLEM ZA SPOK: Najveći problem predstavlja manjak kvalitetnih šatora koji u ekstremnim uslovima planiskog višednevnog boravka moraju posjedovati kvalifikaciju „trosezonskih“ ili najmanje „dvosezonskih“ šatora koji su namjenski napravljeni za boravak u prirodi ne samo tokom ljeta nego i tokom proljeća i jeseni jer planinske noći ljeti mogu biti i te kako vlažne i hladne. Ako se tome pridoda i eventualno kišno vrijeme, život djece u planini je gotovo nezamisliv i na kraju krajeva i opasan po zdravlje bez adekvatne opreme od koje je svakako najvažniji dobar šator (...) Dakle, za budućnost SPOK-a, a samim tim i povećanja kapaciteta njegovih učesnika potrebna je finansijska pomoć za kupovinu novih šatora.

KO SU BILI UČESNICI: Ove godine učesnici SPOK-a, ili Lazarevci kako ih mi u kampu zovemo, bili su pretežno mlađeg uzrasta. To je ovogodišnjem SPOK-u dalo posebnu razdraganu atmosferu. Veoma je poželjno da se u SPOK-u sljedećih godina nađe veći broj tinejdžera. Koliko je SPOK potreban djeci manjeg uzrasta u toliko je potrebniji tinejdžerima. Apelujemo na roditelje da svojoj starijoj djeci sugerišu učešće u SPOK-u. Iako se aktivnosti kampa na osnovu uzrasta u nekim sferama razlikuju ipak zajednički život u kampu zahtijeva požrtvovanost i brigu starijih ka mlađima, a u isto vrijeme i poštovanje mlađih ka starijima. Takođe je za sve veoma korisno da tinejdžeri svojim trudom, čestitošću i disciplinom koji se sa pažnjom neguju u kampu budu primjer za podražavanje mlađima jer se na takav način njeguje duh poretka i sabornosti.

A ONI SU NAM PREKO POTREBNI – ZAŠTO: Poredak i sabornost su našoj hrišćanskoj omladini danas preko potrebni jer u savremenom svijetu koji nas okružuje caruju besporedak, izopačeni primjeri za podražavanje, opšte nepoštovanje i sebična individualnost.

DUHOVNE VEČERI UZ LOGORSKU VATRU I BOGOMOLJAČKE PJESME: Pored već poznatih lazarevaca od prošle godine došli su i novi. Sklopila su se nova nezaboravna prijateljstva. Novost ovogodišnjeg SPOK-a je svakako lazarevac Dimitrije iz Niša koji je uveličao ceremoniju dizanja i spuštanja zastave svojom trubom svirajući svako jutro i veče melodiju srpske himne „Bože pravde“. Bili su tu uobičajeni časova iz vjeronauke i istorije srpskog junaštva koje je vodila popadija Jefimija. Svako veče je prošlo uz pjevanje patriotskih i bogomoljačkih pjesama uz logorsku vatru koje su sve do jedne poslije već trećeg dana naučene napamet. Uveče uz logorsku vatru igrala se i pantomima. Sveštenik kampa o. Stefan je uz logorsku vatru održao duhovno veče sa svim lazarevcima uz mnoštvo objašnjenja, živih razgovora, uzajamnih pitanja i odgovora u vezi životne svakodnevnice i raznih dilema ili problema sa kojima se djeca ili tinejdžeri sreću u dobu svog uzrasta.

ŠUMSKA KATAKOMBNA LITURGIJA: Na praznik svetih carskih mučenika: Cara mučenika Nikolaja i carice mučenice Aleksandre sa njihovom djecom carevićem Aleksejem i carevnama Olgom, Tatjanom, Anastasijom i Marijom koji su ubijeni od strane bogobornih komunista (4/17 jul) odslužena je šumska katakombna liturgija u velikom šatoru kampa. Na svetoj liturgiji svi lazarevci, pošto su se prethodnog dana ispovijedili kod duhovnika kampa sveštenika Stefana, su se pričestili.

POD PIŠTALJKOM BRATA TEODORA: Ovogodišnja novina SPOK-a je jutarnja fiskultura na kojoj su po molitvi i dizanju zastave lazarevci na livadi pod pištaljkom brata Teodora radili razne vježbe kao što su trčanje, sklekovi, trbušnjaci i čučnjevi. Glavni spektakl je svakako bilo alpinističko uže za prelaz ljudstva visoko razapeto nad rječicom Demižlok. Svi lazarevci su se uspješno oprobali u ovoj ni malo jednostavnoj disciplini koja ne zahtijeva samo tjelesnu snagu nego i hrabrost.
KALAŠNJIKOV ZLO NE MISLI: Naravno, u programu SPOK-a je bilo i već tradicionalno Airsoft streljaštvo iz SPOK-ovog arsenala Airsoft replika na kojima bi pozavidio čak i neki Airsoft klub. Lazarevci su držali u rukama i pucali iz njih replike automatskih pušaka: Ruske - AK47 (poznatije kao kalašnjikov), američke M4 i švajcarske SIG556. Tri najbolja Airsoft strijelca SPOK-a 2014. bili su Noje iz Amerike, Vasilije iz Vrdnika i Dimitrije iz Novog Sada. U obližnjoj šumi lazarevci su se podijeljeni u četiri grupe i oprobali u pravljenju bivaka od grana, paprati, konopca i šatorskih krila.

SPARTANSKO NOĆENJE: Ovog puta nisu izostali ni marševi od po više od deset kilometara i to po ne tako lakom terenu. Vrhunac je svakako bio marš dječaka sa ruksacima i jedno spartansko noćenje (samo sa podloškom i vrećom za spavanje) van kampa u potpunoj divljini jedne pećine Lazarevog kanjona.

UZBURKANI TALASI ŽITEJSKOG MORA: Deset dana SPOK-a prošlo je za tren oka preispunjeno raznim kamp aktivnostima, korisnom edukacijom, nezaboravnim druženjem, zabavama, igrom ali i veoma zanimljivim avanturama. SPOK je za ovih deset dana poput snažnog vjetra dunuo u jedra lazarevaca na duhovni, moralni i patriotski podstrek koji će ga, ako Bog da, dugo i silovito voditi kursom Svetosavskih ideala presjecajući uzburkane talase žitejskog mora do sljedeće godine.

OMLADINA IŠTE POMOĆ: Mi smo obavezni da kroz ovaj kamp našoj omladini pomognemo da sačuva svoj Svetosavski i Svetolazarevski identitet. Omladini je potrebna pomoć u otporu protiv militantnog sekularizma i liberalizma – denacionalizacije svijesti i dehristijanizacije duše. Obnova i opstanak Srpskog naroda zavisi od rada sa našom omladinom.

NEŠTO ZA KRAJ, VESELO: Neka nam na svetom poduhvatu – SPOK-a budu na pomoć Bog ni sveti velikomučenik srpski knez Lazar. Amin, Bože daj!
KO JE AKAKIJE?

U tekstu na sajtu Akademediasrbija detaljnije se otkrivaju detalji iz Akakijevve biografije. Mada nije po crkvenoj hijerarhiji najstariji „po činu“ u posljednih nekoliko godina monah Akakije spominje se kao najvatreniji Zilot u Srbiji i organizator ove vjerske zajednice koja sebe naziva: „pravovjernim i istinskim ravnateljima Pravoslavne vjere“, dok je drugi nazivaju otpadnicima od pravoslavne crkve i sektašima.

Otac Akakije je bio žrtva u velikom pogromu Zilota na Svetoj Gori, kada su prije nekoliko godina izbačeni uz pomoć specijalaca iz svojih kelija i manastira Esfigmen i silom odvedeni sa Svete Gore. Priča se da ne samo što je pretrpio sa još nekoliko mladjih monaha brutalno prebijanje od strane grčkih specijalaca, već je proveo i neko vrijeme u zatvoru. Konačno je došao u Srbiju.

Nemanja Stanković rođen u Novom Sadu 1970. godine dobio je svjetovno ime Akakije. U mladosti je bio član grupe "Skinheds". Onda je odlučio da promijeni život. Iskušavao se osam mjeseci u manastiru Kovilj, a potom ga je put odveo u Rusiju, pa zatim na Svetu goru gdje se u Kareji zamonašio. Ali ni to mu nije bilo dovoljno, pa još jednom postao iskušenik ovoga puta u manastiru Zilota Esfigmenu. Odatle se poslije događaja na Svetoj gori vratio u Srbiju i u roditeljskoj vikendici na Fruškoj gori "počeo da prosvjećuje Srbe". Zbog toga ga je Episkop bački Irinej isključio iz Srpske pravoslavne crkve. Episkop Atanasije Jevtić Zilote naziva raskolnicima, iako se oni smatraju jedinim pravim pravoslavcima –starokalendarcima.

Zilote podržava snažno svetogorski manastir Esfigmen, na čijoj je najvišoj kuli istaknuta velika crna zastava sa mrtvačkom glavom na kojoj je napisano "Pravoslavlje ili smrt". Njihov predvodnik u Srbiji je danas jeromonah Akakije, koji kaže da ne treba primati blagoslov od sveštenika Srpske pravoslavne crkve, koji je lažni niti prisustvovati njihovim službama i molitvama.

Kada su prije dvije godine hipici i nudisti u Kučevskim planinama blizu manastira Stjenik organizovali ljetni kamp nudista i pripadnika Hopijevaca (pripadnika sekte Hopi indijanaca osnovane prije tri decenije u Americi) koji se nazivaju i „Djeca duge“, Ziloti su svuda po planini, na engleskom jeziku, istakli plakate upozorenja na kojima je pisalo: "Ovo je Srbija", a jeromonah Akakije, zaprijetio je da će, ukoliko se nudizam na brdu odmah ne zaustavi, organizovati srpske patriote i vjernike, koji će tu sramotu silom prekinuti.

“Tišinu i mir netaknute prirode jednog od najmanje naseljenih dijelova Srbije u Homoljskim planinama narušilo je na stotine ljudi, žena i djece, koji su, igrajući nagi danju i noću oko logorske vatre, uz vrisku i zvuke bubnjeva, primorali čak i divljač da bježi u druge krajeve. Nudizam je u suprotnosti sa tradicijom Srbije i kako je prošla gej-parada u Beogradu, tako će proći i ovi agresivni nudisti“ – obećao je tada otac Akakije, čiji je jedan pratilac tada pretukao jednog agresivnog hipi nudistu, koji se šetao nag u blizini sestrinstva, i koji je docnije podmetnuo požar zbog koga su morali da intervenišu vatrogasci iz Bora. Tek onda je policija došla i rastjerala hipike, da bi se docnije konstatovalo da okupljanje preko stotinu ljudi i to skoro svih stranog državljanstva, nije uopšte nikome prijavljeno.

Govoreći o Zilotima u Srbiji pojednostavljeno, oni koji misle da se radi o grupi zanesenih otpadnika SPC gube iz vida činjenicu da mnoge patriotske organizacije iz Srbije stoje na strani Zilota, a posebno iz inostranstva, naročito u SAD. Isti slučaj je i sa grčkim Zilotima koji imaju podršku najmanje milion vernika – „starokalendaraca“ koji nisu prihvatili novo računanje vremena u Grčkoj pravoslavnoj crkvi.
KO MI DADE CRVENI ZA VIDEO ???

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se