Carmina Burana

03. svibanj 2013 ob 12:07 | 93
O Fortuna,
kao mjesec
stalno se mijenjaš
uvijek jačaš
i bez sjaja;
gnusan život
sad nadvladaš
i onda blagost
kao raskoš biraš
oskudica
a i moć
rastopi ih kao led.

Propast-grdna
i prazna,
kruži kao točak,
zlonamjeran
blagostanje je uzaludno
i stalno slabi
potamnjeno
i zatrto
a i ti me mučiš;
sad kroz igru
svoju izoliranost vraćam nazad
k tvojoj podlosti.

Propast je protiv mene
u zdravlju
i vrlini
onoj lakoj
i otežanoj,
uvijek zarobljena.
Tako ovaj čas
bez odgađanja
isčupaj žile,
Sve dok propast
ne napadne jakog čovjeka,
plačite svi sa mnom!

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se