Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

eeeeeee...da

19. listopad 2012 ob 16:16 | 30
Dobar dan svakodnevico
Sve se dimi, šuma gori, šumi nam u ušima, gori nam pod petama a patike izlizane.
Gori u gornjoj gori u donjoj, gori da ne more gore, spašavaju se guice, poneko i uspije.
Gradele su postavljene no za malu ribu vatra je prejaka, velika se teško ulovi a iz unutrašnjosti uporno kruli.
Kukuruz je mlohav i traži vlagu a od vlage na Zrču sve nabreklo. Neke stvari su greškom rođene, neke na krivom mjestu postavljene al nama je ol rajt, sraslo s poimanjem.
Kukuruzu je mjesto na Zrču a ravnici treba valjak da potaraca neke štetnike koje nisu uspjeli pesticidi.
Ubaci, davaj…davaj, zovu organi. Dalo bi se ponešto i ubaciti da nije straha od unutrašnjih organa. Pa i pored toga ubaci se ponešto, 'dala bi mater da ima', sve je to malo a s malim se valja zadovoljiti poručuju mudre glave. Vonja prdež sa svih strana, srećom tu je Bandić.
Glava nije jednonamjenski ukras ali ajde ti dokaži nekim glavicama.
Glava je višenamjenska klimavica ali klinac…oću svoju glavu, pravu a ne mudru viče Ava!
Bože daj kišu da ugasi oganj i spere smrad.

Živi se na trkaćoj stazi gdje se više mora gledati od iza nego sprijeda. A opet ako ne gledaš sprijeda od iza ti može uletit 'Joso lički' za rukovanje pa se izgubi kontrola i onda nastupa šlep služba a nedajbože i 'crna ruža'.
Živi se u trku pa ako si slučajno pješak (desi se) i uočiš prijatelja da ti dolazi u susret pozdraviš ga s 'dobar…' zuuuum, ode, ostali dio pozdrava rečeš kod slijedećeg susreta.
Poneko živi debelo ali ga ne sluša veseljko…krv, znoj i suze.
Više se živi na dugome…ne otoku jer ako otekne onda si svoje odživio.
Lihvari nas stisli za ponos pa ga rastegli da si možemo upriličit 'uprknuće'.
Koliko može izdržati to vražje meso?
Sve živi i more je preživo, vrije od jahti i glisera, skutera i daskaša. Daske su odsutnije u glavi jer voze i oni koji su s Marsa stigli vozom a upravljati ni japanerom ne bi smjeli.
More je postalo cesta bez crte, bez znakova, bez semafora i bijelih rukavica, postala je pista vijagre i palih boraca.
More se ore umjesto slavonske ravnice, pjeni se od 'punoglavaca' i umjesto da se debljaju snaše debljaju se kirnje i sipe.
More se crveni što od 'horvatinčića' što od srama i sve to za šaku kuna a kuna je beštijica lukava i brza pa se zavuče tamo di ne treba i ne moš je nać niti uz pomoć 'vidovitog Milana'.
Onda nastupaju poznata prezimena a procesi završavaju sa, 'počinitelj nepoznat'!

Skačem na životniju temu i šaljem SMS poruku.
- Ajde dojdi na kolac!
- ?
- Alo…si tu? Sta je?
- Je ti kultura!- točka.
Jebeš europske mobaće, šta će ti čečenka bez kvačice!

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se