eeeeeee...da

21. listopad 2012 ob 20:47 | 70
slika 1270589

Što je to u muškoj tuzi što ga tjera prema guzi?
Veza je bila na samom kraju, nismo imali o čemu pričati, seks je bio zanimljiv poput reprize druge sezone Krv nije voda. Ugasio sam video i televizor, bez objašnjenja, pogledao je u oči i šekspirijanski joj rekao: 'Oš mi dat guze?'
Šamar nije toliko bolio, nastavio je svoju priču moj jako dobar prijatelj, koliko saznanje da su svi drugi iz škvadre, osim njega, već davno, puno prije te dvadeset i druge godine, koliko je tada imao – to već bili obavili. I vrlo glasno se time hvalili na klupici uz tko zna koju dućandžijsku pivicu.
Bio je duboko razočaran, prekinuo vezu i slabo se posvetio faksu, kad se jednoga dana Marija, nazovimo je tako, skrušeno vratila i rekla da joj je teško bez njega i da mogu probati u to je*eno du*e, kad mu je toliko stalo, ali samo ako bude nježan i pažljiv. Narastao je tri centimetra, trenutno se pretvorio u stalagmitić i iste večeri s njom hermetički zatvorio u sobu da slučajno netko od ukućana ne bi zasmetao. "Moja prva guza, buraz, ono, dobro da mi krilca na ušesima k'o Dambu od sreće nisu narasla!", pričao nam je pogleda obasjanog vlažnim zvjezdicama kao pozitivcu u japanskom crtiću.

Ali kako ništa nije lako prvi put, tako nije bilo ni ovo. Marija je htjela potpuni mrak glede neugode, pa je njemu neiskusnome bilo malo teško pronaći tu čarobnu rupicu, skriveni brloščić, bonus hole ili kako god joj je u tim trenucima sreće i iščekivanja tepao. Al' se šule nije dao, stisnuo se kao oko od jastoga i Marija ga je nakon par minuta mračnih pokušaja i promašaja poslala u kupaonicu po Nivein losion za kožu. Tko je još imao vazelina doma 1992. Dobro, tko ima i danas?

Uglavnom, provjerio je je li zrak čist, uletio u kupaonicu i maznuo prvu bočicu s prozorske daske te slavodobitno uskočio natrag u zamračenu sobu. Stavio je dobar komad sloja nečeg mokrog (bio je totalni mrak) na dlan, nasaftao traženo mjesto i, mic po mic, Aladinova se pećinica konačno otvorila. Nježno je pratio ritam, gurao sve jače, konačno mu je nakon minute i cijeli Kiklopčić utonuo u škuru škuljicu... Sve je išlo savršeno, feeling je bio kao da mu netko kameno čvrstom šakom brutalno žmiče najboljeg prijatelja i, općenito, bilo je to jedno sasvim novo i vrhunsko iskustvo. Osim sa zvukovima, jer je u jednom trenutku sve počelo – čudno šljapkati. Kao kad gacaš po bljuzgi. Marija se zbunila, uplašila i brzo upalila noćnu lampu. Kad je skužila da se nalazi u oblaku od pola metra pjene, jer je majstor uzeo dušbad umjesto kreme/losiona, solidan mu je urlik dao do znanja da je sa seksom za taj dan gotovo.

Uvijek se, kao i neku večer, fino nasmijemo toj pričici i pritom dodamo i neku svoju izmišljenu storiju o skidanju analnog ili bilo kojeg jumfa (poput pronalaska neprobavljene kožice graha na vrhu frendovog ponosa, bljak, bem ti hranu u menzi), uglavnom ne ulazeći dublje u fenomenologiju zbog čega nam je to toliko zanimljivo. Što je to u muškoj tuzi što ga tjera prema guzi? Zašto, pobogu, mi moramo trpati tamo gdje nije za to predviđeno mjesto, zašto? Stari će vic reći da je to greška arhitekta koji je igraonicu smjestio preblizu sanitarnim prostorijama, pa kad je već tu... Ali objašnjenja ima napretek.
Kao prvo, analni seks nam je zanimljiv zato jer nam je naša antenica možda fizički mrvicu pretanka i u vagini se osjećamo usamljeno kao hrenovka u haustoru, prdac u Saboru ili Felix u svemiru. Od stijenke do stijenke imamo prostora kao onaj siroti pipac u crkvenom zvonu! Ah ta prokleta genetika, i naša i njihova – zašto cure u CV-u ili na trećoj kavi ne kažu da imaju veliku pipicu, ha? A našem najboljem prijatelju jako treba čvrst zagrljaj, a ne trljanje po pudingu...

Drugi je razlog avanturistički duh koji krasi svakog pravog frajera. S posebnim dodatkom kad ti ona kaže da to nije nikad radila i da ćeš joj biti prvi koji će ući u anale. E, to posebno pali prosječnog balkanskog ševca, koji će zbog tog podatka dugo biti glavni u svojoj birtiji. Posebna je stavka u narodu poznata i kao "zabranjeno voće", jer je guzna penetracija nešto za što znamo da žene, uglavnom, baš i ne daju ako ne moraju, pa ako pristanu, znamo da su u nečemu pogriješile, odnosno da su za nešto krive. Ili barem da nas jako, ali stvarno jako vole. Najgori je uzrok traženja za upotrebu završetka tog cjevovoda – dosada. Ono kad stvarno više ne znamo što bismo od te veze. A tu je i faktor infantilizma, istraživačkog novinarstva, pokušaja i pogreške...

Naravno, možemo mi dugo i široko kenjat slova kako je to najinteresantniji dio ženskog tijela, najneistraženiji i najpodcijenjeniji kutak, printati analize i istraživanja kako u žena postoji i tamo neka G-točka, ili barem H ili F, tepati kako nas ta bužica neumitno podsjeća na bezvremenost sedefnih oblika fosila trilobita... Samo da ga tutnemo i osjetimo kako duboko prodiremo i postajemo gospodari situacije. Barem na tih par minuta…
Ali što je s našim analima? Isti taj prijatelj je nakon par mjeseci veze i ulaska u kolotečinu s prosječnom, mršavom crnkom ostao iznenađen ovećom torbom s kojom je došla na klasični utorčni seks. Pomislio je da se želi useliti, ali onda je ona iz torbe izvadila – strap on dildo. Znate, onaj pimpek na remenu. Prvo je zabrijao da će je paralelno ševiti u obje rupe, što uopće nije bilo za baciti, ali onda mu je objasnila da to neće na sebe navući on, nego ona! "Buraz, ja sam jednosmjerna ulica, zna se čemu mi služi pak. I nemam ništa protiv gejadi, oni su mi kao i crkvenjaci i političari – neka ih, široko im polje, ali nek' me ne regrutiraju sebi. Ne silim ni ja njih na pivu u parku. Ali, stari moj, kad sam ovo vidio, ja sam se trenutno usro. Ona bi mene mrknula?! Alo, eeej!"

Bilo je divno sprdati ga na tu temu, kao – pa i ti si njoj to radio, sad pati, licemjeru, ili – ako milijarda ljudi na planetu to radi, pa to ne može biti loše, samo se opusti. A onda smo se stvarno zapitali, fakat, zašto kategorički odbijamo ponudu da i one nama malo draškaju prstićem, po, je li... Ako može Rocco Sifreddi, sigurno ima nešto u tome. Što ako smo ovih xx godina života živjeli u zabludi i to je nešto sasvim OK? Ono, ne sad skroz, ali malo, pinkicu...

Dovršavali smo pivicu i piljili zamišljeno u pod, razglabajući kako je ta navodna muška G-točka (kad uđeš pa gore), zasigurno izmišljotina američkog marketinga poput Djeda Mraza i PMS-a, ali nitko od nas nije došao kući bez barem tri pitanja u glavi koja je imao za postaviti svojoj djevojci ili ženi. I sebi. Kao što će se barem jedan od nas usuditi eksperimentirati do sljedeće pivice. Mislim da ćemo sljedeći put ipak pričati o nogometu...

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se