eeeeeee...da

31. listopad 2012 ob 11:08 | 71
Ovaj fejzbuk je čudo. Ako se od susjeda mačka omacila, odeš na fejzbuk pa javiš svima. Ako si za ručak skuhao ampren juvu, odeš na fejzbuk pa javiš svima. Ako je malom izrastao prvi zub, odeš na fejzbuk pa staviš sliku malog i zumiraš zub pa javiš svima i još tagiraš na slici sve prijatelje da slučajno ne bi kojem promaklo. Ako vidiš da krava leži u njivi, odma slikaš i sa kravom na fejzbuk da svi vide kako izgleda krava. Ako uz tu istu kravu stoji onaj isti mali što mu izbio prvi zubić, to se stavlja za profilnu sliku. Uglavnom, nema što nemoš objavit na tom fejzbuku. Ja nisam radio ništa od navedenog neg eto... napravio malu anketu na fejzbukari. Anketno pitanje je bilo:

- "Koliko njih, od vaših BLISKIH prijatelja, ima kredit na rok duži od 20 godina?"

REZULTATI ANKETE:
U anketi je sudjelovalo ravno nas 22, trajala je oko 40 minuta.
Nas 22, imamo zajedno ravno 100 prijatelja.
Od tih 100 prijatelja, pazi sad ovo, njih 52 ima kredit na više od 20 godina.

Dakle, 52% ljudi ima kredit na rok duži od 20 godina.

Mi se stalno pitamo, hoće li nam biti bolje. Kad vidim rezultat ove ankete, prvo što mi padne na pamet je - OĆE KURAC, al to znam i bez ankete. U cijeloj našoj državi, dakle imaš, pola slobodnih ljudi i pola robova. Zašto robovi? Zato što je u starom Rimu (il staroj Grčkoj, nemam pojma) bio pojam "DUŽNIČKO ROPSTVO", upravo za ovakve koji spadaju pod 52%. Samo slobodan čovjek može postavljati uvjete dok eto, roba se nikad ništa nije pitalo... njegovo je da radi i šuti, to mu je jedino pravo. Samo slobodan čovjek može, svom gazda Brki, reći:

- Gazda, mislim da mi je ovaj kretenizam u firmi, kojem ste vi na čelu, dopizdio... dajem otkaz!!! I da, jebem vas i one izvještaje koje ste me silili da pišem u 9 navečer i mejliram vam... jer znam da ih nikad niste čitali. 2 mjeseca rad u ovoj debilnoj firmi, za mene je čist dosta. Ja odo na pivu, a eto me popodne po radnu knjižicu.

To može slobodan čovjek. Rob? Rob ima kredu na 20 i kusur godina pa si ne može dopustiti takav "luksuz" jer eto... na kraju mjeseca on mora iskeširat 4200 kn za klasični jednosobni stan sa kuhinjom u wc-u. Rob slaže izvještaje, ako treba i do ponoći, sve samo da ne dobije otkaz. Rob ne odbija rad nedjeljom, jer nešto odbiti automatski znači predotkazno stanje kod gazda Brke. Uglavnom, rob bi i spejs šatl vozio samo da mu gazda to naredi. Nema što neće. Rob će biti i rezervna guma, ako gazda Brki pukne koja od one 4 na novom Audiju... ima da se sklupča oko felge i onako sklupčan dobaci gazdi:

- Ajmo gazda, al pomalo, da mi se ne zavrti!

Zbog tih silnih robova, pala je i cijena rada... jer ovi što su u kreditima, oni uzimaju sve poslove po bilo kojoj cijeni, samo da sabere za mjesečnu ratu. Ne trebaju nama Rumunji i Bugari da nam ruše cijenu rada, toooo ćemo mi sami riješiti... a već smo i riješili, pa imamo trgovkinje koje rade za 2200, taksiste koji imaju više radnih sati neg semafor pa im legne "dobrih" 5 iljada, pa građevinske radnike kojem u usta natrpaš cementa, pjeska i vode pa sere beton, sve za 4 iljade, inženjere koji rmbaju za 6000 sa malo slabijim fondom sati od taksiste... i tako dalje... i tako dalje. Poslodavcima je upala sjekira u med, jer ako nikad nisu imali, sad majko imaju vojsku ljudi koja radi za siću i što je najbolje, rade sve.

Mi se stalno čudimo, kako nitko u Rvackoj ne izlazi na ulice i ne prosvjeduje. Pa ja non stop trubim ka ona "prva truba Dragačeva", i evo opet ću trubit - PA KO JEBENO DUŽAN IZLAZI NA ULICU!?!? Pa ko će na ulicu? Ko? Ovaj što ima kredu na 20 i više godina, on će na ulicu!?!? Pa očem mi pričamo!? Ovaj što ima kredu na 5 godina, nema muda izać na ulicu a kamo li ovaj što si je potpisao štrik oko vrata. Pa općina ga jebla, to i je bio cilj igre, daj narodu kredite, a kad ispodiže, ožeži kozaračko kolo... ima da svaki skače i na najmanji takt koji dopire sa harmonike koju osobno svira gazda Brko. Još da gazda Brko zna svirat, nego nepismena budala udara taktove kako mu se sprdne (čitaj, zadužen si u firmi za sve, od kopiranja, preko nabave, do prodaje)... jer što bi gazda Brko mislio kako svira, jer kako god on oplete, svi "plešu", a čim svi plešu, znači da svima "paše". A jebote, neš ti atomske fizike i nauke od svega.



Jel se sjećate naših starih kako su uvijek govorili:

- Mi smo počeli od jedne žlice!!!

Moj ćaća je kupnju televizora organizira duže, neg što su Englezi organizirali olimpijske igre. On i mati su valjda 2 godine vijećali, koji i kako do tevejca, a tu priču sa 1 žlicom, nju sam čuo više puta neg "Crvenkapicu"! Danas? Danas sistem funkcionira tako da si podstanar sa 2 žlice u ladici i 2 tanjura u visećim kuhinjskim elementima, na kojima, od troja vrata, dvoja upadnu u sudoper, kad ih otvaraš. Doslovce živiš onu priču o "1 žlici". A onda, onda jednog dana jednostavno poludiš, padneš pod sveopći pritisak da MORAŠ dići kredit i napokon imati nešto "svoje"... pa se onda ide u banku i diže kredit za stan, kompletan namještaj, pa se preseliš u novi stan i sav si sretan... a onda ti tu sreću pokvari pogled na parking ispred zgrade, jer eto, tvoj susjed parkirao golfa 5icu, da mu pička ona materna, i to ni manje ni više neg odma kraj tvog stojadina. A onda radiš što? - Drugi dan sa stojadinom u banku, ajmo majko još jedan kredit za novoga golfa 6icu, a onda po golfa i parkirat ga kraj susjedovog. Nema majko da se više kreće od žlice, danas se odma u startu kreće od klasičnog peterosobnog, kožne garniture, dječje sobe, golfa 6ice i hobotnice pod pekom.

Upravo tako se stvara taj lažni dojam, jer kad ti gledaš... ima se stan, ima se auto, ima se namještaj... a kad malo dublje pogledaš tu priču, ovaj sve to ima, al cijela njegova plaća ide na kredu, a žive od ženine (ili obratno, nebitno), no kako se ženina plaća skuri do pola mjeseca, onda se prelazi na žicanje matere i ćaće te punca i punice. Kad ga zoveš u grad na makijato, uvijek te izbjegava, jer... il ga boli glava... il je umro od žene ćaća i to po 7mi put... il je punica upala u bunar u centru grada... il mu otelo sina... il je na službenom putu mada inače radi ka skladištar... il mu vanzemaljci ostavili tragove u paradajzu pa sanira štetu... il ti čak javi da je i sam umro, pa ne može doć jer ima posla oko organizacije vlastite sahrane... il mu žena počela hodat unatraške izgovarajući stihove Jasmina Stavrosa... a kad ga vidiš u gradu pa si sav sretan jer ćeš napokon sa prijateljem na kavu, jebo majku, on odjednom nestane i to tebi pred očima, nema ga, ima čovjek sposobnost da u sekundi nestane, ka Koperfild.

Kažu da je najgori poslodavac onaj koji ti sve dade
- Dobar dan
- Dobar dan
- Ja bi plaću od 10 000 kuna!
- Može
- Ja bi i službeni auto!
- Može
- Ja bi i mobitel i laptop!
- Može!
- Super
- Ima još nešto da želite?
- Ne, to je to.
- Ok, potpišite ugovor.
- Evo jesam.
- E sad ćemo ti jebat mater!

Kako je to sa kreditima na 20 i više godina?
- Dobar dan
- Dobar dan
- Ja bi kredit za stan!
- Može
- I za namještaj!?
- Može!
- I zaaaaa... auto!?
- Može
- Super
- Ima još nešto da želite?
- Ne, to je to.
- Ok, potpišite ugovor.
- Evo jesam.
- Hvala
- Čekajte, a što mi nećete jebat mater?
- Ne, to ćete si sami!

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se