eeeeeee...da

31. listopad 2012 ob 19:28 | 30
Sjedio je na terasi kafića i neveselo promatrao ljude u prolazu.
Uzdahnuvši, odsutno je promješao kavu sa šlagom.
Pred očima mu je još uvijek lebdio crveni list papira, uručen jutros sa prvom poštom u Ured za plašenje i užasavanje.
Na papiru se velikim crnim slovima kočila riječ Otkaz...sa velikim O.
Kriza je i kod njih počela uzimati svoj danak.
Riječ kriza mu se nikad nije činila posebno strašnom, sve do sad.
Zapravo, u Plašariju je stajala odmah iznad njegove omiljene riječi, Kripta.
Takva fina riječ, pomislio je, i tako lijepo škripi kroz grlo...kkrrrrrriptaaaa...
Nekoć su ljudi bili pokapani u kripte, a on je uživao plašiti ožalošćene.
Sad...pa sad to više nije moguće. Noup... cokne jezikom, danas ih zatrpavaju u zemlju, a on se grozi crva.
Uz to je postao i klaustrofobičan, što mu stvara mnoge probleme u poslu, jer izbjegava liftove, ormare za metle, ostave i slične skučene prostore.
Ah, jebiga, koga ja zavaravam, zastario sam i to ti je to.

Vrijeme ga je pregazilo jedne noći kada se vraćao sa neuspjelog pokušaja užasavanja.
I sad mu bude neugodno kad se sjeti TOG događaja.
Pretvorio se u crnog mačka, olinjale dlake, raščupana repa i bez oka, pa skočio na prozor četrnaestogodišnje darkerice koja se fura na Marilyna Mansona.
Čisti zgoditak, mislio je, ako ona ne poveruje u njegovu onostranost, tko bi drugi.
Baš se bio zapiljio u nju, preostalim krmeljavim okom i nakostriješio u svojoj najboljoj pozi, kad se ona sva šokirana (što je bilo dobro), zapiljila u njega bez glasa (što nikako nije bilo dobro).
Umjesto prodornog vriska, odjednom je počela plakati.
Taj 'sotonistički' fan bila je, kako se ispostavilo, djevojka mekog srca, vegeterijanka i ljubiteljica životinja.
Zgrabila ga je i otrčala s njim u veterinarsku stanicu.
S termometrom u guzici, slušao je kako 'kćer vrane' razmazane šminke, plače i tepa mu..micek..mucek..mujsa..
O zemljo provali se, u cijelom svom postojanju nije bio tako krajnje ponižen!
Kad je uspio umaći od veterinara, mijenjajući oblik u papigicu (koje li sramote), stiglo je i posljednje upozorenje.
Vrijeme, ta crna kočija sa sat kotačima što pokazuju 5 do 12, ga je pregazilo. Doslovno.
Trebala mu je sva vještina njegovog umijeća, da se ponovno sastavi od zgnječenih djelića.

Nervozno je slomio plastičnu žličicu za kavu.
Večeras mu je posljednji pokušaj da zadrži posao.
Noć vještica.
O ne, neće biti vještica, već je jednom pokušao.
Cura koja mu je otvorila vrata, bila je akvizitorica za jednu kozmetičku kuću.
Ponudila mu je puni tretman, uz uvjet da joj dopusti da ga slika Before and After.
Bože..koje poniženje...
A priznaje, nanizalo ih se u zadnje vrijeme.
Poput onog promašaja sa vampirizmom.
Od kud je on mogao znati da je debeljuca pročitala Sumrak 5 puta?!
Jedva se izvukao iz njenog zagrljaja, a još i danas kod promjene obličja osjeća bol u vratnim kralješcima.
I ne može izbiti njen zaljubljeni srneći pogled iz glave. Ugrizi me, oh ugrizi me, zavapila je viseći mu oko vrata.
Morao je pobjeći. On! Vampir, strah i trepet, užas i strava, pobjegao je glavom bez obzira!
Pa kakvo je to vrijeme došlo kad te žele oprati, obući, liječiti, grliti!?!

Ali.. večeras će se sve promijeniti...

Sakriven iza košarkaške ploče na školskom igralištu, slušao je glasove 4 tinejdžera koji su se klatili na zidiću.
Noć je bila prohladna, a on je izgledao stravično.
Uska glava, igličasti zubi, otrovno žute oči, kandže, siva koža.
...Vanzemaljac...
Ne onaj njonjavi ET, nego prava stvar, po uzoru na Misteriozne znakove i Snovolovku.
(priznaje, voli filmove, to je otprilike jedino moderno što voli)
Napeo je stražnje noge i skočio pred njih, ispuštajući siktavi zvuk koji je zaparao uši.
Odskočili su u šoku i nevjerici.
I baš kad je počeo osjećati slast trijumfa, sikćući iz petnih žila, oni su počeli vaditi mobitele.
?!?
Gle ovo!... Šta je ovo!!! ... Nemoš virovat!!! ... Jebeni svemirac!...
Snimi ovo za youtube i facebook!!!
Bili su oduševljeni ?!?

U pozadini zvukova mobitela, negdje u daljini, potmulo, začuo je prve taktove Njihala...
vuuuuuuuuuuuuuuuuuuuš.....vuuuuuuuuuuuuuuuuuš....
vuuuuuuuuuuuuš......vuuuuuuuuuuuuš...

Stao je kao ukopan, dok se strava prelijevala preko njega...

Jebeni Edgar Alan Poe, pomislio je u zadnjim trenutcima postojanja.
Njemu uvijek uspije...

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se