Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

eeeeeee...da

06. studeni 2012 ob 13:17 | 23
Omililo nam se tulumarenje u zadnje vrime, rasplesali smo se i usprdecali ka veliki i premda smo slutili da kurbin pir mora jednom doć svome kraju, odugovlačili smo s partencom i maksimalno zavlačili, iskoristili sve moguće produžetke, dodatke, prizive i apele i taman kad smo pomislili da smo uspili, udunilo nam letriku! I to kako grubo, naglo, priko noći, bez milosti i rišpeta prema posljednjim ostacima lita.
Ne volim ovo vrime kad se smrači prije nego šta uopće svane, kad se dan stanja ka slana srdela pod pizom, a polarna noć se spusti sve do četrdeset i treće paralele i petaje nam roge - eto vam na!
A nema dva dana da sam okopava kavule po vrtlu jerbo se nakon svake kiše ova gnjilava zemlja stvrdne ka šarmirani beton, a priko ograde me gleda susid Joke Puntižela, untrigaje se i zajebaje - a šta si se uzmava s tim mašklinom, oli se nadaš pronać naftu?

Kvraguc ti i nafta, kad bi već moga birat, onda bi najviše volija pronać izvor tople vode, spojit ga direktno s kadom pa se toćat i banjavat do mile volje. Ajme kako zavidim ovim kontinentalcima iz Daruvara, Tuhelja, Varaždina, Čateža, koji žive blizu toplica, čini mi se da nema većega gušta nego kad snig pada, a ti se uvališ u bazen pun tople vode, plutaš dostojanstveno ka plavetni kit i zadovoljno se lupkaš po trbuju, dok se oko tebe para diže u ariju...

Oduvik su mi bili interesantni ti, da prostite, geo-termalni izvori, a pogotovo gejziri kad onako ponosito štrocaju u visine i naravno, intenzivno razmišljajući o tim pojavama, obavezno u tintari vizualiziraš zagrijanu utrobu majčice Zemlje i bude ti skroz logično da vodena para iz tog kotla mora pronać neki put za izać vanka.
Međutim, kako stoje stvari sa običnom, geo-studenom vodom?

Svima nam je dobro poznato da voda, bila ona obična, mineralna, destilirana ili kakva god već, uvik teče nizbrdo. Od izvora prema ušću, svaka rijeka, čak i potok pronalaze samo njima znane puteve, probijaju korita, čak i kanjone, a kad se spuste u nizine, vijugaju ka špageti broj 3 na plitkome pijatu.



I sve je to u redu i svima razumljivo, ali pitam se - šta se događa prije samog izvora? Otkuda dolazi sva ta voda? Iz dubine! Pa kako dolazi? Pa lipo - penje se! Ma kako se penje! A iđe uzbrdo! Jeli vama sve to kjaro, kako se voda može penjat uzbrdo do svog izvora, a tek onda, ka ono nije me briga, prepušta se slobodnome padu!?

Moram priznat da me ovo pitanje dugo mučilo, čak sam se uputio na istraživačku ekspediciju do izvora rijeke Cetine. Zamislite toga čuda, grotlo iz kojeg izvire naša zelena lipot'ca duboko je najmanje dvista metara, cili bi tamker iz škvera mogli zaronit u tu rupet'nu i još bi ostalo mista.
Fascinantno je da samo izvorsko oko izgleda kao mirno jezerce, gledajući u njega teško se može pojmiti da svake sekunde na njegovu površinu izbija stotine litara vode. Tek s prvim slapovima postaje vidljivo kako rijeka zaista teče, i koliko je silna moć te vode koja neprestano izranja iz dubine...



I tako sam šetao i šetao kao profesor Baltazar na mostiću preko Cet'ne, važno se hvatao za bradicu dovijajući se na sve moguće i prizivajući odgovor na pitanje koje me mučilo.
Ne mogavši doći do razumnog zaključka, još sam istog dana poslao pismeni upit kolegici Pjaceti, ona ipak živi u naprednoj Europi i možda je bolje upućena u ta pitanja.
Već istu večer, stigao mi je promptni odgovor - patuljci!







Šta patuljci, kakvi patuljci pobogu?

Kaže naša Eurodalmatinka, kako na dnu te velike jame iz koje izvire Cetina, i ne samo Cetina, već i Krka, Zrmanja, čak i Una jedna i jedina, žive patuljci koji neprestance vrijedno rade, kopaju, vuku karijole, pumpaju svu tu silnu vodu prema površini i nikad se ne umore. Istina, za vrijeme ljetne sezone uglavnom koriste godišnji odmor pa je dotok tih mjeseci nešto manji, ali već s prvim jesenskim danima, ulaze u pravi ritam, obaraju i tako već visoko postavljene norme.



Ma daaaaj, odmahnuo sam rukom i Pjacetinu teoriju proglasio pukom tlapnjom koju bih vjerojatno brzo zaboravio da mi jutros pred zoru nije u sobu nahrupilo okruglo petstopedeset i troje patuljaka koji su u hipu napravili totalni džumbus mašući nekakvim papirima, kolektivnim ugovorima i rješenjima, optužujući mene da sam ja kriv što su oni dobili otkaz u Hrvatskim vodama!? Brrrrrr, morat ću ubuduće pazit šta pijem!

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se