eeeeeee...da

08. studeni 2012 ob 12:35 | 32
Upadoh u stvaralačku krizu. To je ono kad imaš tako puno ideja pa ne znaš koju bi prije ispustio kroz usko grlo lijevka. I dok se one naguravaju, glava prazna kao balon. A kad je tako puna zraka, ona leti pod oblacima dok je netko ne prizemlji. A to, to se redovito događa. Ma, što redovito. Još redovitije.

Danas, na primjer, odjednom me proleti ideja iz neba pa posred moždanog rebra, shvatih u djeliću sekunde da samo možda ipak malo 'retarde'. Neću otkrivati poradi čega jer ipak me malo stid kako sam dugo vjerovala u neke stvari samo zato jer … Ojojo. Samo ću reći da je na istoj razini kao kad bi odrasla žena od četrdeset vjerovala u postojanje Djeda Mraza. Ne, u to ne vjerujem, to su mi otkrili već oko pete i do dan danas nisam još 'svarila' to otkrivenje. Onda su mi oko dvadesete otkrili da ne postoje emotivno zreli muškarci i opet 'tuše'. Ova jedina ideja na razini postojanja Djeda Mraza eto, živjela je ugodno do četrdeset i neke. I onda.. onda se jednog dana probudiš i lupiš po čelu i kažeš: „Pa, gdje ti je pamet bila?“
Eh, pamet. Nikad je nema, kad je trebaš. A inače je uvijek tu negdje u blizini.

Poradi tog novo razotkrivanja prikazao mi se cijeli život kao film pred očima, žanr: romantični horor. Ustvari ja sam gajila romantizam po tom pitanu, a realnost je snimala horor. Možda sam to shvaćala kao tragediju dok je nekima bila komedija, a na kraju krajeva možda su sve ljubavne priče d®amski zapleti.

Kakogod, danas sam samu sebe skinula sa oblaka i odmah sam otišla Mensu pitati koliko bodova se danas dijeli. Da popravim okus u ustima. A bodovi ne donose ni sreće ni pameti. Moj brat ima običaj reći. »Između idiota i genija nema velike razlike.«
Ma sve jedno je, bila ja retarde ili ne, glava mi je još uvijek okrugla i usprkos godinama malo zelena.

E, u toj mojoj stvaralačkoj krizi nepošarane 'retarde' ploče, pitam je Luiđija, zna li on što o tom pisanju, stvaralačkoj krizi i tome. Što pod milim nebom, dok mi prazna glava leluja između trećeg i petog oblaka, da pišem?
Kaže on meni jednostavno: »Piši što osjećaš i izrazi se!«
»Halo Lujo, majketi, ili si pija ilisi i ti retarde. Neću valjda javno pisat što osjećam?«

Gleda me on sa čuđenjem i ne vjeruje svojim ušima.
»Ti si stvarno o'šla na kvasinu. Zar nije to poanta, da pišeš što osjećaš?!«
»Možda, al' ne ja.« (pravim se važna i velika zelena)

Možda ima Luiđi pravo, ma kako ne bi imao kad je Danta cijelog pročitao, zna svašta on, pa mislim, možda bi morala... Onako od srca i glave, ispisati kako se osjećam.
Sjela sam pred bijeli ekran. I zagledala se u njega, pa u se.
Onda sam otišla u sobu po jednu sliku da pokažem islikanu osjećajnost.

Ne, ne trebate se bojati, nije vjenčanja slika. Jer, toga nemamo, nekoristimo.

Ali evo, da ne dužim (ma viđe mi kratkog posta) kako se danas osjećam.

Kako bi onaj u Prijateljima rekao: »Hav du ju fiiil?«

E, pa … filujem se kao




kupus


Ob pogledu na sliku Luiđija uvatija smij: »Glavo moja od kupusa. Kupusčiću moj.«
I odmah se je ispravio (naučio lekciju od prošlog ulova liganja ili možda ipak nije)
»Zdrava, fantastična, puna vitamina…«
Aha.
Jedno je kako se ja osjećam, drugo je kako on mene kupusara.
No, odmah se ispravio: »Znaš, kupusnjače (sa tvrdim č) su zdrave za pamet.«
Aaaa, od toga li sam tako pametna.
»Sve je opet normalno. Nemaš ti nikakvu stvaralačku krizu, samo se spremaš za zim/n/icu,« reče i nastavi gledat muške nožice na travnatom terenu kako se love oko jedne crno bijele loptice.
Ma bolje bi im bilo da njih 22 odu na neko polje i uberu kupusa, možda malo i pojidu. Zbog vitamina, ne zbog drugoga.

A ja, zašto se ja tako osjećam? Spremam se za dugo zimsko spavanje, hiberniranje. Kad kupus od zemlje otrgnu, pa mu očerupaju krila, perje, lišče, pa ga zatvore u bure i onda ga još teškim kamenom poklope, da glava kupusa ne pobjegne. Pih, tko se boji još jedne glave kupusne?!
I onda tako čekam i čekam, da me se pojedde. I za Novu godinu od mene sarmu naprave.
A ja sarmu ne volim.

Eto, ispisala sam osjećajnost. Kupu-u-snu.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se