eeeeeee...da

30. prosinac 2012 ob 12:57 | 32
Tessa je nervozno šetala po stanu. Nigdje nije pronalazila ni mira ni zadovoljstva. Sad ! Baš sad ! To je strašno. Prestrašno. Blogeri idu na doček Nove godine u Aspen. Sve plaćeno, organizirano, samo spakirati kufer i poći. Ali, ne ! Tessi nikad život nije jednostavan. Tessa pada. Lomi se. Ranjava. Razbijala je koljena, istezala gležnjeve, čupala rebra. Sve je to bilo normalno za nju, ali ovo, ovo.

Ovo je ironija svih vremena. Zar vražji blogeri nisu mogli pomaknuti doček ? Zašto idu baš sad kad ona već baulja od nesanice i treperi od uzbuđenja ? Njena knjiga izlazi iz tiska ovih dana. Čekala ju je mjesecima, sanjala o trenutku kad će to svoje čedo, još toplo od tiska, priviti na grudi i šaptati mu riječi koje će samo za nju imati značenja. Kako može propustiti taj trenutak zbog odlaska u Aspen ?

A kako može propustiti odlazak u Aspen zbog jedne, doduše svoje prve, knjige ? Aspen sam po sebi i nije nešto, ali blogeri, ti divni blogeri su njena obitelj, njen oslonac. Šetala je poput lavice u kavezu dvojeći između svetosti trenutka otvaranja korica svega što je godinama bujalo u njenoj duši, a sada otisnuto za vječnost i profanosti zabave s ljudima koje nikad nije ni susrela osim ovog ljeta na Zrću.

Pokuša se smiriti fotografirajući zavjese na povjetarcu, ali ni to njenoj izmučenoj duši nije donijelo spokoja. Možda bi mogla nazvati urednika i istresti pred njega sav jad svog usuda ? Sumnjala je u korist od nazivanja. Mašinerija je već pokrenuta, promocije ugovorene. Baš ovih dana je čeka jedno čitanje u Splitu, a njene su misli i srce i duša u Aspenu. Zašto je svemir tako nepravedan ? Zašto je ne pusti barem jednom u životu uživati u životu ? Zašto nije razdvojio ove dvije pregoleme radosti u dva zasebna vremena ?

Tako je Tessa zdvajala nad svojom sudbinom dok je presavijala odjeću i spremala je u veliki kofer. Možda je knjiga knjiga, ali Aspen je Aspen. Neka onaj vražji urednik sam promovira knjigu ! Čekala je na nju dugo i previše, ali Aspen s blogerima se događa jednom u životu, ako i tada.


Twirl je izašao iz modula, bacio se na tlo i strastveno ga ljubio. Lupanje kacige njegovog skafandera ga je podsjetilo da je još full obučen. Skinuo je kacigu i bacio je što je dalje od sebe mogao, a onda se opet prignuo i nježno poljubio Zemljicu. Napokon je tu, svoj na svome i neće ga više grijati sunce tuđeg neba. Nikad više. Nema novca ni časti koji bi ga natjerali opet na barikade galaksije.

Svoje je odslužio i vrijeme je da sebi priušti nezaboravni doček Nove godine, s najodličnijim blogerima , na snijegu Aspena. Ne mora čak ni novi skafander kupovati. Dostatan će biti ovaj svemirski. Samo treba s njega zguliti reklamne etikete firmi koje su plaćale njegovu space oddity. Pjevat će radosno dok bude izrezivao Konzumovu reklamu, a kad prijeđe na reklamu Ministarstva turizma nešto će si i spiti u čast skidanja reklamnih okova .

Možda će samo ostaviti reklamu HŽ-a. Nešto je načuo da bi možda mogli financirati njegovo otiskivanje u snježna prostranstva. Tamo je takva zbrka, u HŽ-u ne u snježnim prostranstvima, da bi ih mogao lako uvjeriti da su ta prostranstva na Južnom polu, a ne u Aspenu.

Pobjedonosno je podignuo ruku u zrak i povikao Aspene, tvoj sam. Odlučio je ovog puta biti dušom i tijelom uz tu fantastičnu grupu blogera. Možda će na taj način zaboraviti onaj ovoljetni fijasko s bačvama za ronjenje.


Sredovječni je zdvajao nad svojim biciklom. Biciklom ne može prtit snijeg. No chance ! Imao je bezvezne ideje kako ga osposobiti, ali bile su samo u naznakama. Trebalo je bicikl i skije dovesti u međuodnos, ali što će ih povezati, što će biti ono što će imati taj čarobni finalni tač, nije mu bilo ni na kraj pameti.

Udari se po glavi i reče sebi Misli, Sredovječni, misli ! Od udarca nije imao koristi. Samo će ga do večeras zaboljeti glava. Imao je već sličnih iskustava.Možda bi mogao nekoga pitati? Ili proguglati ?

Od guglanja nije bilo ništa. Zvali su ga bajkeri. Mora još odvoziti posljednju utrku sezone. Rekao im je da stiže čim skuha ručak. Malo je hladno, ali dobro će mu doć nabiti kondiciju za Aspen, iako tamo neće voziti. Više će skijati, a možda se i nasanjka. Ponovno mu se misli vrate na nesretni bicikl. Možda bi mogao ponijeti samo skije, ali nije siguran da će se dobro osjećati ako barem dva put dnevno ne pomiluje guvernal svog ljepotana. Napokon odluči i guvrenal potrpa u torbu ?

Stajao je pokraj štednjaka, još uvijek zadubljen u moćnu dilemu, skije ili bicikl, kad je nekoliko kapi ulja na ploči izazvalo vatreni trenutak. Ne bi bilo štete, jer je trenutak bio bljeskovit, da njegova bljeskovitost nije zahvatila obližnju zavjesu. Sredovječni je u čudu gledao plamene jezike kako se penju zavjesom prema plafonu. Prije nego je uspio reagirati plam je zgasnuo. Posljedice su bile nesagledive. Crni je dim nalegao po zidovima kuhinje , pa se jedva naziralo bilo šta u toj prostoriji. Naime, vani je već bio mrak, a žarulja je , zbog poznatih nam okolnosti, bila crna. Sredovječni zavapi i odmakne se od štednjaka.

Aspen je moj spas – mrmorio je sebi u bradu.- Aspen će me odmaknuti od kuhinje i svih strahota u kojima se ne snalazim.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se