eeeeeee...da

04. siječanj 2013 ob 18:47 | 19
Svake godine ljudi donose novogodišnje odluke, nisam ni ja iznimka, bilo ih je hvala b(l)ogu. Neke su možda i zapisane negdje u povijesti ovog bloga, no tko će kopati po starim postovima (btw ovo je 371. post, možete li vjerovati? ja skoro pa ne mogu).

Nakon razgovora ugodnih sa N. zaključile smo da nećemo imati novogodišnje odluke. Ne. Jer to zapravo nije dobro. Naime, kada nešto odlučiš, a zbog xy razloga ne provedeš to u djelo onda si samo nezadovoljan jer nisi ostvario svoje ciljeve. Zato smo mi na ploču u njezinom dnevnom boravku napisale novogodišnje želje. Kada nešto želiš, onda radiš stvari da te dovedu do ostvarenja tvojih želja, a razlika između odluka i želja je što nisi pod tolikim pritiskom, a ako se neka i ne ostvari, b(l)ože moj, nije kraj svijeta.

Mislim, nemojte me krivo shvatiti, ne bi bio kraj svijeta niti da ne ispuniš neke odluke, ali ajde, ovako se osjećaš bolje, psihički barem. Osobno mi se jako sviđa ovakvo nijansiranje jer trenutno si ne želim postavljati nikakve ciljeve. Shvatila sam da sama sebi namećem kriterije koji su teški za ispuniti bilo kome, a ne samo meni i onda poslije budem u bedu kada te svoje vlastite kriterije ne ispunim. Radim na tome, sada kada sam to osvijestila, tako da eto, želim si puno toga.

Uglavnom, da se vratim na priču. Svaka je napisala 10 želja. Prvih pet sam bez problema napisala, ali bome je bilo teško dogurati do broja 10. Uspjela sam nakon nešto minuta mozganja, ali ono nije bilo lako. To me stvarno iznenadilo, međutim kada malo bolje razmislim, to djelomično i znači da sam u globalu sretna osoba, a to je lijepa pomisao.

Da ne filozofiram sada previše, napisala bih vam te svoje želje ovdje, ali neke su malo previše osobne da bi plutale po virtuali. Ukratko, želim sve što žele mladi i malo više od toga. A kako će ići, vidjet ćemo .

A kad sam već tu, mogla bih i poželjeti biti redovitija blogerica, možda malo više pažnje posvetiti ovom svom alter egu. Jer bilo je teških trenutaka proteklih godina kada mi je ovaj moj kutak svemira olakšao tako što sam sve izbacila iz sebe. Ne znam zašto sam s tim prestala. Vidjet ćemo, tko zna :).

I da:

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se