eeeeeee...da

11. travanj 2013 ob 19:08 | 22
Preko veze u raj

Čovjek se rodi, neko vrijeme živi, pa umre. I to je to. A i to dok živi slaba mu vajda, najčešće nije ni svjestan svoje živosti, il' spava il' baulja. Zapravo, puno duže smo mrtvi nego živi. Istina, neki su uspješnije mrtvi od drugih. Primjerice, Shakespeare je mrtav već 400 godina i ništa mu ne fali. Svakog dana govori, recitira, pleše, pjeva, kao da mu ništa nije. Eh, ma nije svatko kopljotresac...

U posljednje vrijeme, svoje vršnjake najčešće viđam po sprovodima. Nečujno smo zalutali u razdoblje kad nam počinju odlaziti roditelji i to ne više zbog nekih iznenadnih situacija nego jednostavno - ljudi su dospjeli u te godine kad se odlazi, jel... Doduše, mogli su uvatit još koju, ali eto...

I strašno mi bude blesavo na tim sprovodima. Raduješ se što nakon toliko vremena vidiš drage ljude, jedva čekaš da ih zagrliš i odete na piće, ali si u isto vrijeme tužan zbog okolnosti u kojima ih vidiš. Pa se onda pitaš - jebote, u čemu je smisao svega ovoga? Tu se nešto trsiš, brčiš, učiš, radiš, ali u konačnici - čemu sve to? Ostaviti trag? Pa nismo puževi da ostavljamo tragove, reče jednom Igor Mandić. Opskrbiti se znanjem?
Što će mi tamo u nekom raju moje znanje programiranja u CADDS-u? Hoće li tamo itko cijeniti moju vještinu razvijanja vanjske oplate?

Što kad dođem na razgovor za posao kod svetog Petra? Već znam, primit će me njegova tajnica Ljubica u pristalom tamno plavom kostimiću i brošem u obliku skarabeja na reveru i reći će - pričekajte malo. Zatim će me ponuditi kavom i mineralnom. Hvala, ne treba, odvratit ću i sjest ću u dvosjed pored njezinog radnog stola tako da će mi pogled biti usmjeren pravo prema vratima Velikog Direktora. Pokušat ćemo razmjeniti nekoliko kurtoaznih rečenica o vremenskim prilikama i radnom vremenu obližnjeg šoping-centra, tek toliko da razbijemo gluhu tišinu. U nekom trenutku zazvonit će telefon na tajničinom stolu, a ona će me blago uputiti na razgovor.

Sveti Petar će sjediti za svojim radnim stolom od trešnjinog drveta na kojem će se isticati replika kipića manekena Pisa, a na zidu iza njegovih leđa visjet će velika slika mrtve prirode nepoznatog autora iz petnaestog stoljeća. Pronaći će među razbacanim papirima moju molbu pa će onako ovlaš baciti krajičak pogleda preko naočala prigodno otpuhujući kao da mi time želi dati do znanja koliko je težak i odgovoran njegov posao.

Ah da, vi ste onaj, kojeg mi je preporučio Ivan Trogirski.

Eto ti ga na, pomislit ću, ne možeš ni u raj tek tako bez veze, ali ću isto zanijekati - kao nisam ja tražio nikakvu protekciju, Ivan je neki daljni rod susjede blagajnice moga pekara, samo smo jednom onako neobavezno razgovarali, ako vam odgovaraju moje kvalifikacije - dobro, ako ne, a božemoj...

Okej, reći će sveti Petar, vozačka dozvola B kategorije neće vam trebati, ovdje uglavnom lebdimo, a imamo i vremena napretek. Nego, kakvi ste sa stranim jezicima?

Paaaa, i nisam baš nešto naročito dobar - promeškoljit ću se na neudobnoj stolici, imam nešto pasivnog znanja engleskog, pinku talijanskog, ali recimo, bosanski, srpski, crnogorski, svahili - tu nemam problema...

Ma dobro, to pitam tek tako - odgovorit će sveti Petar - ovdje svi govorimo rajskim jezikom.

Ali, ja ne poznam taj jezik!

Oh, naučit ćete ga vrlo brzo, ne brinite... Recite mi, kakvi ste sa Majkrosoft Ofisom?

Ah sa Majkrosoftom, pa dobar sam, čak vrlo dobar.

Akses?

Molim?

Kakvi ste u Majkrosoft Aksesu?

Pa dobro, nisam do sada imao prilike raditi puno s njime, ali naučit ću...

Morat ćete, ovdje mi na razgovoru kandidati uvijek nešto glumataju kao znaju ovo i ono, a na koncu jedva uspiju otvoriti i-mejl. Nego, gospodine mladi, ovdje kod nas su trenutno popunjena sva radna mjesta pa vas namjeravam poslati neko vrijeme na kaljenje u našu ekspozituru na terenu.

Pa dobro, a gdje to, ako smijem znati?

U čistilište.

Ah, čistilište, čuo sam za to, to vam dođe nešto kao reciklažno dvorište?

Eh, ukrali ste mi riječ iz usta!



I tako, otići ću na tri, možda i šest mjeseci na rad u reciklažno dvorište, možda tamo i nešto pametnoga naučim. Kamo nakon toga - tko zna.
Čovjek se rodi, neko vrijeme živi, pa umre. I to je to.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se