eeeeeeee da

10. ožujak 2013 ob 04:26 | 25
U praksi stvar drukčije izgleda, al ajmo malo zamaštat neočekivano.

´Nemoguća misija´, dakle.

Imaš muža radoholičara. Trijeznog, razumnog, netrbušastog.
Zabavnog.
Viđaš ga navečer. Vikendom cijeli dan.
Svekra i svekrvu viđaš svaki dan.
Ujutro vrijedno čistiš, kuhaš, driblaš klinčad, ispijaš kave u ugodnom društvu roditelja svog najmilijeg.

Skuhaš simfoniju za nepce, usmjeriš djecu na klavir i tenis, prošetaš psa.
I čekaš.
Minute postaju sati, sati postaju čekići.
Dižeš glavu s nakovnja i staneš virkati kroz prozore u svijet.
Dok čekaš.
Najmilijeg.
U jednom prozočiću pojavi se onaj trbušasti dosadni Frane iz osnovne škole.
Ne čekaš njega, al ipak klikneš.

Da šta se radi kad se ne radi. I da imaš li recept za cannellone. Danas kuha on.

Bljesne ti Frane s kuharskom kapom, ojačanog okolotrbušja, nasmiješen.
´Zašto smo ga držali po strani na školskim odmorima´, pokušavaš se sjetiti.
Pošalješ recept i čekaš.
Riječ, dvije.
Najmiliji ionako ne dolazi.

Frane je pisao najbolje sastave. Majka mu je donosila marendu, najčešće pohanu piletinu i limunadu. I salvetu.
Dok su se svi ostali igrali ´trule kobile´.
Jednom majka nije došla, pa je uskočio u igru i nezgodno naskočio Luki na vrat.
Odveli su ga na hitnu. Tamo je dobio ovratnik i bio glavna faca u školi.
Luka.
Frane se više nije igrao s vama.

Onaj njegov opis jeseni stvarno je zaslužio pobjedu na natječaju.

Radio je u nekoj izdavačkoj kući. Sad doma kuha.

Tvoj je ručak postao večera. Ohladio se. I noge.
Djeca su zaspala, svekar i svekrva otišli na selo.
Išla si se malo ugrijati u krevet.
I zaspala.
Najmiliji je kasno javio da ostaje na poslovnoj večeri.

Ujutro je Frane zahvalio. Da je ručak dobro ispao. I da sjećaš li se kad ti je objašnjavao fiziku.
Zagrcnula si se.
´Blagibože...jel on znao da...´
I da to popodne ne može zaboraviti.

´Prljavi igraju prljavo´.
Najmilijem je ispao račun s jučerašnjim datumom iz one parfumerije na Voćnom trgu. Bvlgari, Jasmin Noir. Ženski. Na kojeg mu je mirisala i košulja.

Prije nego pomisliš ´umri muški prvi, drugi, deseti put´, izvadiš smrznute punjene paprike iz zamrzivača, upališ laptop i ´sirovo strastveno´ se virtualno baciš Frani oko vrata.
U ime fizike sedmog razreda.

Više ne čekaš.
Samo čistiš te prozore. Upisuješ, dopisuješ, brišeš.
Kratiš čekanje, vikendom s najmilijim glumiš sklad.

Ne slutiš ´neposrednu opasnost´ - Frane te baš voli.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se