Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

eeeeeeee da

20. ožujak 2013 ob 16:05 | 36
„Ali ovo nije lom zlato!“, reče Kalina.
„Nego što je, pirit?“, upita Krasnoj.
„Kakav pirit! Ovo je prava zlatna kuglica, ali je cijela cjelcata – moraš je slomiti ako je hoćemo prodati!“
I probali su je slomiti: u zid je bacali, kliještima kliještili, čekićem čekićali, nije se dala slomiti.
„Prokletstvo!“, opsova Krasnoj. „Odakle ti uopće ta kuglica?“
“Iz nosa“ odgovori Kalina.
“Je li? Pa to je odvratno.“
„Odvratno ili ne, od čistog je zlata, dala sam je provjeriti kod zlatara.“
“Zašto je nisi odmah prodala? Makar i nelomljenu...“
“Ne možeš prodati prvom na kojeg naiđeš. Mora se malo ispitati tržište. A mislim da bi za ovo mogli postići dobru cijenu. Zlatnih kuglica iz nosa uistinu je malo je na tržištu. Svatko u organizmu ima određeni, vrlo maleni udio zlata, ali rijetko se događa da nekom cjelokupne zalihu dođu na nos! A meni se to, eto, dogodilo... Vjerojatno postoji čak i medicinski razlog za takvu pojavu.“
„Samo da mi to slomimo“, reče Krasnoj pa nagazi na kuglicu đonom.
Nije se dala, ta ozlaćena iznosnica veličine nokta oniže, a odrasle osobe.
***
Dva tjedna kasnije, Kalina i Krasnoj konačno su se odlučili: pokušat će zlatnu kuglicu prodati neslomljenu. Bilo je to onog jutra kad su im iz mjesnog odbora javili da su se našli na granici siromaštva.
„Sad je vrijeme“, objavi Kalina, a Krasnoj se složi.
Tramvajem su došli do Trga, pa krenuli Ilicom. Već kod prve zlatarnice Kalina je rekla:
„Ja više ne mogu. Umorna sam od svega. Prodat ćemo ovdje pa što bude.“
Zlatar, postarija osoba od nekih 70 godina, ljubazno ih je primio. Pogledao je kuglicu stručnim okom i rekao:
„Iz nosa?“
“Da!“, rekli su jednoglasno Kalina i Krasnoj.
„Ha!“, zagonetno je uskliknuo zlatar. „Takve stvari jesu rijetke i ja to mogu kupiti, ali vam prije toga nešto želim reći. Sebe radi, da budem iskren, da olakšam savjest. Znate li vi uopće zašto je zlato skupo? I zašto mu vrijednost raste u doba krize?“
„Pa zato što je to zlato! Zato što sjaji...“
“I staklena perla sjaji pa je jeftinija od brabonjka ispod žita! Zlato je skupo zato što ga ljudi smatraju skupim, a smatraju ga skupim bez pravog razloga. Ono ima stanovitu uporabnu vrijednost, ali njegova cijena tu vrijednost daleko nadmašuje. U čemu je, dakle, stvar? U davnoj prošlosti, još prije pojave prvih civilizacija, zlato je imalo daleko izraženiju uporabnu vrijednost nego danas te je bilo skupo s razlogom. Ali za što su ga točno koristili naši preci, odnosno, koji je bio realni razlog velike skupoće zlata, to je do danas zaboravljeno. Usmena je predaja sve iskrivila, a do izuma pisma prava svrha zlata bijaše zaboravljena. Ono pak što je usmena predaja uspješno prenijela do dana današnjeg njegova je cijena, visoka i neshvatljiva vrijednost zlata, vrijednost koju mu pridajemo, kako rekoh, bez razloga. Eto, zato je zlato tako skupo.“
„Otkud vi to znate?“
„Znam, jer je to jedino logično. Bavim se zlatom dugi niz desetljeća i cjelokupno moje iskustvo govori mi da je bilo tako, tako i nikako drugačije. A u krizna vremena cijena zlatu raste zato što ljudi u panici počnu širiti svakakve glasine, a među njima se nađu i rudimenti pradavne usmene predaje, one koja negdje u bespućima Memosa krije tajnu prave svrhe zlata. Zato ja – u ovim vremenima krize – rado dočekujem svaku mušteriju. Možda mi baš vas dvoje donosite tu sretnu vijest. Recite, priča li se štogod neobičnoga u zadnje vrijeme?“, dovršio je zlatar – sav se uzbudivši, zacrvenjevši i šumno podisavši – svoj začudni ekspoze.
Bilo je posve očito kako je duže vrijeme žudio da ispriča nekome sve ovo – sve što zna o zlatu.
„Mi samo želimo prodati našu kuglicu“, rekla je Kalina.
I zlatar je rezignirano uzeo kuglicu da joj procijeni vrijednost, kad je u zlatarnicu upao mladić od nekih dvadeset godina.
„Barba Ljubinko!“, rekao je, „poručuju vam iz Mjesnog odbora da se upravo dogodilo ono čega ste se bojali. Ljudi su naprasno prestali polagati vjeru u zlato; više ne vjeruju u njegovu specijalnu vrijednost...“
“Aj!“, zavapio je stari zlatar. „Što ću ja sada?“
“... i da su od sada su na posebnoj cijeni krmelji!“, dovrši mladić pa se otputi dalje širiti vijest.
Kalina, Krasnoj i zlatar stajali su neko vrijeme u tišini. Sve troje su bili u šoku. Zlato više nije zlato, zlatar je izgubio zanimanje, a dvoje protagonista šansu da unovče svoju ex-dragocjenost. Kalina baci zlatnu kuglicu u koš, pa se obrati Krasnoju:
“Idemo, dragi. Idemo doma spavati.“
“Zašto? Još nije ni podne.“
“Što prije zaspemo prije ćemo se probuditi, a što se prije probudimo prije ćemo imati priliku požnjeti krmelje po kutovima očiju, zar ne?“
I krenuli su spavati. Ali čekala ih je, kao i mnoge druge, prilično šokantna spoznaja: krmelji, naime, ne nastaju tako često i u tako ozbiljnijim količinama kao što to ljudi obično misle.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se