eeeeeeeee da

21. ožujak 2013 ob 21:36 | 29
Gool-a...
Jutros sam se probudila rasterećena. Gooola. Odbacila sam odjeću, loše raspoloženje. Radost dana sam potražila u dubini dobro popunjenog hladnjaka. Što sam više spuštala glavu i doticala sve nižu stalažu osjećaj slatkoga u ustima je rastao.
Slatko, slađe, naj ti je...Sva sreća što je Tukac na škoju kod stare Majke. Ne znam što bi bilo s njim.
Možda snimim reklamu za sladoled „Ledo“. Dole, lido livo, niže na najnižoj stalaži.
Ježim se. Ledi mi se kičma, hvala Bogu još je imam. Neugodan osjećaj.
U petak Tukac će ići u metropolu na tekmu sa Srbima. Karte ima. Za sebe i drugog zeta Srbina, Stevu.
Informacija iz medija me plaši:
“ - Broj policijskih oklopnika koji će na dan utakmice sa Srbijom biti na nogama se službeno taji, ali mogao bi pasti rekord. Svima njima u opisu posla u petak bit će - prepoznavanje navijača srpske nacionalnosti...“
Bože, što ako redari u Stevi prepoznaju Srbina.
Nikad neću zaboraviti tekmu Dinamo – C. Zvezda 1971.-e.kada su gosti „pobedili“ sa 3:1. Na Sjeveru je teže bilo biti Bosanac nego Srbin. Krivci za poraz plavih bili su bosančerosi u redovima domaćina. Benci, Kasumoviću, Tomi Knezu, Ilijasu Pašiću, igračima Dinama, Sjever je hebao bosansku Majku. Više puta. Redom. Jebaji ga.
Na kraju tekme su radili pendreci. U Ilici u prolazu „Lovca“ moja leđa su platila. Kičma je skoro pukla. Nisam se dala.
Ipak za ljubav plavoj boji vrijedilo ga je primati.
Gool-a...
.
Vrijeme, vreme, vrime je za pobjedu. Za početak dovoljna je pobjeda dobra nad zlom. Pobjeda ljubavi nad mržnjom.

Sretno vatreni!

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se