eeeeeeeee da

24. ožujak 2013 ob 02:12 | 18
Ja sam promatrač. Ponekad i nevoljki promatrač i koliko ponekad okretao glavu ne uspijevam ne formirati si neko svoje mišljenje. Pogotovo o nekim stvarima koje se ponavljaju kao da silaze s matrice. Pošto se neka ljudska ponašanja ponavljaju u prostoru i vremenu doista frekventno onda smatram da se to može definirati ljudskim fenomenom.

Sam nisam u vezi i imam dvojake osjećaje prema tome. Ponekad mi prifali nečija prisutnost kako bi mogao dijeliti prisnost, a ponekad sam zahvalan na neobaveznosti koja krasi moj život. To faljenje se uglavnom dešava kada racionalnost popusti, a to je kod mene uglavnom prije spavanja i nakon buđenja. Tada, kad su granice jave i sna još uvijek nedefinirane osjećam nekakvu dječačku potrebu da sam voljen. Vjerojatno to ima veze sa onim trenutkom kada ugasimo svijetlo i ostajemo uistinu sami.


Pitam se uglavnom, zašto ne postoji ravnopravnost u vezi? Čak i ovdje na blogu imamo svjedočanstva propalih veza i brakova. U nekima je muškarac onaj koji iskorištava sebično situaciju, omalovažava, ne trudi se, a ima i onih ekstrema kada diže ruku na svoju suputnicu. S druge strane, kad imam prilike družiti se parovima onda ne mogu ne vidjeti kako je žena ona koja diktira, a moji prijatelji su dvije različite osobe kad sam sam sa njim i kad gledam njihovu interakciju sa drugim spolom. Počevši od glasa, netko tko ima bariton malte ne počne cvrkutati poput slavuja kad se obraća partnerici.

Osim toga, riječ jednog muškarca u vezi nije sigurna ako se nalazi u sukobu s onim što si je tog trenutka partnerica zacrtala. Jako sam skeptičan kad se dogovaram za putovanje, izlazak, šetnju, koncert, izložbu sa prijateljem koji je u vezi. Dovoljno je da nju uhvati fibra, zaboli glava, drmne pms, kako on ne bi mogao izaći sa svojim društvom jer je valjda bolje da se i on muči kad se ona muči.

Ili ako si sa parom na putovanju zaboravi na izlaske u egzotičnoj destinaciji. Njima se spava u 22 h i ti ostaješ bez dva wing-mana. Jako su umorni, putovali smo cijeli dan, zabavi se, mi idemo.


Sljedeće što ne razumijem je kontroliranje sa kim partner komunicira. Ili utjecanje na prijateljstva (bila ona virtualna ili realna). Kao da će to donijeti ikakav mir, samo palijativno djeluješ i popuštaš teren misleći da se crta opet neće prekoračiti a u biti daješ bianko ček za daljnje ponašanje umjesto da otvoreno kažeš što te smeta. Zato prijatelji služe, da ih konstantno bombardiraš sa nedaćama koje imaš sa partnericom, to su duboki uzdasi. Ali nakon razgovora odnos ostaje nepromijenjen tako da ne vidim koji je razlog razgovora osim tlačenja prijatelja umjesto Nje.



Ovo govorim u svojstvu osobe koja se ne razumije međuljudske odnose jer mi nije jasno kako nije mogući pristanak da se ljudi nađu na pola puta. Na groblju u Grobniku stoji epitaf s natpisom: ja tebi, ti meni. Osim što zvuči kao poziv na bratsku fajdu mogao bi biti i način na koji dvije osobe odustaju od nekih esktremnih ponašanja u ime zajedničkog bivanja. Znati da si se ti odrekao nekih stvari dok je ta osoba nepopustljiva vjerojatno stvara osjećaj frustracije. Barem je meni to generirala kad sam bio u zadnje tri promašene veze.

Zašto žena koristi svoju moć nad muškarcem ako je ovaj popustljiv? Zato jer može. Zašto je žena na šalteru u općini bezobrazna? Zato jer može. Jer ti trebaš od nje neki papir da vodiš dalje neki nepregledni postupak dok ona od tebe ne treba ama baš ništa (iako ju ti hraniš).


Zašto je muškarac nemilosrdan prema ženi koja ga voli? Zato jer ne osjeća nikakvo poštovanje prema nekome tko bi bio s njim pošto poto, samo da bude voljen i ne bude sam. Kad si previše popustljiv to ljudi iskorištavaju.


Kako postići harmonični uzajamni odnos bez da je jedna strana u gubitku dok druga nameče svoja pravila? Pretpostavljam da prije svega treba upoznati samog sebe i imati izgrađeno Ja. Kada upoznaješ neki aspekt tvoje zemlje počneš ju još više cijeniti i voljeti. Kada upoznaješ samog sebe trudiš se njegovati vrline i ispraviti (ili barem limitirati) mane. Sa strahom od samoće u kojoj si sa bilo kim u vezi ne uspijevaš upoznati samog sebe jer ti se život svede na ulagivanju druge osobe. Koja to možebitno ne cijeni.


Imam prijatelj-parove koji nisu tako naporni. Ako ću ikad imati neku zrelu, harmoničnu vezu onda bi volio da bude kao njihova. Ti parovi nije da se ne svađaju ali ne ponižavaju svoga druga i družicu pred trećim. Ne podižu ton glasa, ne vrijeđaju se pred menom ali se opet ne čmare jedan drugome. Ako nešto zasmeta ili ako netko kaže neku glupost postoji dovoljna tolerancija da se iskaže vlastito mišljenje bez sitnih ucjena, bez posljedica i bez kondicionala.


Kada stvari krenu sa frazama kao "kad si ti meni" i "e ali ti si onda meni" onda imam osjećaj da gledam igrokaz u sab... pardon vrtiću. I samom mi se dešavalo u vezama takva neplodna konfrontacija. Svoje brodolome pokušavam pretvoriti u iskustvo koje neću više ponavljati i nek mi bog da snage kad se pojavi ego koji će htjet nadolijevati ulje na vratu u takvim situacijama.


S druge strane imaš priljepke koji te zovu vani da se družiš sa njima a onda provedu vrijeme tako da si šapću, dodirivaju, paze i maze dok ti srćeš svoju pivu kao da si sam. A ako kažeš da ideš ća jer ne vidiš smisao u tom obitavanju u njihovoj blizini e onda ispadneš ti neodgojen ili egoist. Kao da je teško da se ta uzajamna želja ne riješi tako da dvoje zaljubljenika uzmu zajednički time-off i odu negdje uživati koliko god žele jednom u drugom, odnosno get a room.


Što sam stariji to manje razumijem neke odnose. Nadam se da za mene postoji netko tko će me elementarno poštovati kao i ja nju, bez prisila, bez zapovjedi, bez durenja. Za takvu osobu nije se teško žrtvovati sve dok ne postoji imperativ i dok se on kristalizira u nešto zdravo za gotovo. Onda to postaje samo čahura a ti dobrovoljni zarobljenik koji se o svom stanju nema snage pobrnuti ali se revno žali svojim prijateljima bez želje i hrabrosti da se situacija promijeni.



Koliko god volio svoje prijatelje i prijateljice, ne želim biti treći u odnosi terorist - taoc sa štokolmskim sindromom.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se