eeeeeeeeee da

08. ožujak 2013 ob 01:11 | 40
ŠAPTAĆ VAGINAMA
Piše Ribafish - Domagoj Jakopović

Nosić mi je bio na centimetar od čupavog žbuna čudnog mirisa, pa sam se prisjetio onog legendarnog vica. Onog kad krtica izađe iz rupe na nekoj nudističkoj plaži direkt među noge neke nebrijanke, pa kaže: 'Jež, si to ti? Jež, reci nešto... Šnjof, Šnjof... Jebote, jež, jesi živ?!'
Ležao sam na trbuhu i držao glavu malo podignutu kao da radim leđnjak. Nisam imao blage veze što da radim s rukama, a kamoli s prstićima i jezikom. Trema. Rekao sam samome sebi da ja to mogu i upotrijebio palčeve kao da se spremam oponašat huk sove. I tada sam prvi put u svom mladom dvadesetogodišnjem životu pogledao u facu nju, odnosno njega – ženski spolni organ. Srce mi je divljalo kao da otvaram pitanje od milijun eura, a mozak pederski primijetio – dobro, a kaj sad? Mda, nije baš izgledala kao ona Tracy Lords, ali bilo je toliko malo svjetla u sobi da dobro da nije izgledala kao ona Rona Jeremyja. Duboko sam udahnuo i pokušao napraviti upravo ono što su tada radili moji omiljeni filmski junaci Joey Silvera i Tony Tedeschi. Zažmirio sam...
Da skrenem još dublje u prošlost. Bio je sedmi osnovne, u razred je ušla starija namrgođena teta i rekla: "Ja sam ta i ta, držat ću vam predavanje iz seksualnog odgoja jer je vaša nastavnica na bolovanju." Kao i svaki prosječan tinejdžer, hihotao sam se kao kreten na svaku sliku sise skupa s Hrvojem kraj kojeg sam sjedio, sve dok nas zamjenska nastavnica nije ošinula pogledom, pa i opomenula. A onda je na projektoru osvanula slika nje. Vagine. Tog organa kojeg Angli i Sasi izgovaraju tako ružno – vdžajna, a balkanska mu plemena daju još pogrdnije nadimke (p***a x 2), da mi ih je neugodno i napisati. Naglo sam se prestao kesiti jer sam zamišljao nešto ljepše, donositeljicu života, otvor kroz koji prvi put ugledah svijet, neki utor za bluetooth nakon kojega se rađa kompletno čovječanstvo, moja vrsta... A tamo, na nekoj ružnoj slici na zidu ugledao sam kostur glave mrtvog bizona, onakav kakav bi se viđao u Taličnom Tomu i drugim stripovima s tematikom Divljeg zapada. Misao mi je s te asocijacije odmah zatim preskočila na jedan model broda iz Ratova zvijezda i općenito sam bio dosta zbunjen.

Ubrzo nakon toga došao sam u posjed loših pornografskih časopisa, pa i pogledao prvi pornić kod Borisa, iako sam lagao mami da smo gledali E.T.-a. Škvadra je tada o gospodični vagini pričala nekako bahato, divlje, pogotovo oni koji su lagali da ih je iskoristila mamina prijateljica ili zgodna starija susjeda tijekom posjeta selu ili kad su došli posuditi peglu. Pa joj se nekako baš i nisam divio. Pojačivač straha uključio mi se tijekom markiranja s nastave krajem srednje škole, kad smo umjesto na talijanski masovno otišli u kino Kosmaj gledat Vrele noći Josefine Mutzenbacher, ili neki sličan japanski triler. Tamo je neki Amer u japanskom bordelu katastrofalnom animacijom bio ugrižen od strane zuba prostitutkine vagine. Ne, nikad nisam koristio droge, ali me je ta imbecilna montirana scena u rangu izvanzemaljaca iz Gostiju iz Galaksije – opet udaljila od prvog seksa. Do kojeg je ipak došlo tek nakon povratka iz JNA. Iako smatram da bi se ljudi stvarno trebali početi seksati negdje nakon devetnaeste – do tog su doba igrice definitivno pametnija i zabavnija opcija.
I sad se vraćamo tom mom prvom susretu sa živim primjerkom. O uzbuđenja, o nervoze, kao da sam se našao u liftu s Maradonom, na dejtu s Mirom Furlan ili žičari s Mattijem Nykanenom. Bok Pipi, promrmljah sa strahopoštovanjem i... stanem. Čekaj, tome sam težio, njoj se divio, barem pet godina zamišljao kako ulazim u nju, ispunjavam je, usrećujem osobu 'B' i time ispunjavam sve svoje mladenačke snove osim drugog joysticka? To je to? To je smisao života svakog jumfera? Ta ružičasta dagnjica, plod dudovca boje mesa, naborana vrećica od kamilice (ne, nije imala one dane, samo me je podsjećala, ono, pa prvi put, kužite!)... Koja mi se veseli! Poput sretnog psića kad ugleda gazdu... Zamislio sam tadašnji najljepši i najsočniji sladoled na svijetu, nešto između stare Vincekove jagode (dok je još bio Volarić) i Ledovog punča, i liznuo totalno krivo. Halapljivo poput Lesija koji nije pio tri dana, pa sam nakon minute šljapkanja dobio prenesenu jezikovu juhu, poslušao upute i uskoro dobio doslovnu. Damn, pa to je zabavno, mislim da mi se sviđa!
I tako sam postao šaptač vaginama, polako i uporno sa svakom novom curom od obje pokušavajući slušati doći do cilja – pružiti joj vrhunski užitak. Da bi ga ona mogla meni, naravno, tko je tu egotrip, helou, znate čija je ovo kolumna? Dakle, u jednom sam trenutku života skužio da je taj seks super stvar i da su žene ponekad zločesta bića kad nam ga uskraćuju. Tako da ako one mogu reći za nas da mislimo manjom glavom, što onda reći za njih? Ali da je istina bolna, bolna je. Ako muškarac naleti na neku nezainteresiranu partnericu, zna se dogoditi pad.

Isto kao i kad ona naleti na tele, pa imamo nedostatak melioracije, odnosno Sahara sindrom. A korištenje lubrikanata mi je kao da ćevape močim u soja sos. Što u biti uopće ne mora biti loše, ja i moje usporedbe, pardon... Uglavnom, kao što je i penis nedjeljiv dio muškog organizma, i takav je kakav je, tako je uglavnom isti slučaj i s vaginama. Ima ih mićih, većih, uraslih, pa onih koje sliče na doktora iz Futurame, tamnih, light, jagodastih, inćunskih... Uvijek postoje urbane legende o mužu koji trenutak nakon poroda medicinskoj sestri šivačici tutka 100 eura i šapće: "Dajte još dva šava viška, prosim...", kao i da oblik prstiju njene ruke oslikava oblik njene Veternice. Tako da dobro obratite pažnju dok se rukujete, upravo kao što one bulje u nokat vašeg palca. Nikako ne treba navaljivati dolje odmah s vrata, nego džentlmenski pratiti signale s kontrolnog tornja. To što se većina žena pali na kerumoide i mamićoide, neka vas ne zabrinjava – uvijek se nađe neka normalna, dobra i otvorena, kojoj nisu na pameti samo lova i nekretnine, ja mislim da ih u Hrvatskoj, bez Hercegovine, ima barem deset posto. Šalim se, naravno, treba dati štofa hejtericama, da se malo pridignu sa stolice...
Eto, danas muškarci putem kablovskih stanica i interneta imaju besprijekoran uvid u anatomiju svake žene, dotične izbrijavaju i dotjeruju zaštićeno područje kao Žak bradicu, sve nam je nekako dostupnije i pruženo na pladnju... Osim što se i danas nekako lijepo i ugodno osjećamo kad nam pogled koji završava na dva lojna humčića – počinje njezinim veličanstvom vaginom. Pa joj se posvetimo... Kad vidite mužjaka koji to voli, pa dajte mu da se igra i odmah će biti podatniji, a vi, konji moji užurbani i sebični, opustite se, potrudite malo i učinite i njoj seks zabavnim i drukčijim. Više dobrog seksa, manje svađa i svima će nam biti bolje, ljubi vas vaš Žužifish!

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se