eeeeeeeeee da

01. lipanj 2013 ob 12:42 | 21
Danas nema za što se referendum ne raspisuje. Nema kakvog referenduma nema, oš referendum o veličini stidne dlake u puha… oš referendum o cijeni pilanskog otpada… oš referendum o promjeru rožnjače oka u afričkog mravojeda… nema kakvog nema… pa se ja pitam, što se mi muškarci, jel ono cijeli muški rod, složili… sabrali potpise i ošinuli „Referendum o zabrani kućanskih poslova nama muškarcima“?

Da se mene pita, sabrao bi te potpise i u naš Sabor dao da se izglasa zakon kojim se strogo zabranjuje nama muškarcima da radimo neke kućanske poslove. Znaaam, znam, ženski rod će popizditi na ovaj moj prijedlog zakona jer se kosi sa ženskim pravima u kojima je glavno pravilo da i muško sudjeluje u svim poslovima… al ženski rode dragi, nama muškarcima neke stvari jednostavno ne stoje, ne zbog šovinizma, neg mi smo živi kreteni za neke stvari, konkretno ovo što slijedi:

- Micane, ja idem oprat suđe a ti usisaj malo, može?
- Može maco! (mada bi se Mican najradije samosjekirao po sred čela)

Usisavač i usisavanje

Općenito, treba nam oko 5 minuta da se sjetimo gdje je to đubre od usisavača. Kad ga nađemo, jedini gušt nam ga je spojiti jer to spada u domenu „mehanički radovi“ pa onda nabijemo onu glavu na cijev, cijev sa crijevom spojimo na usisavač, izvučemo onaj kabel iz njega s tim da se redovito igramo par puta stiskajući onaj prekidač koji automatski uvlači kabel, to nam je najzanimljivije… a onda… onda ga palimo i kreće usisavanje.
Što je nama muškarcima sa usisavačem preći preko čarapa koje smo prije 2 mjeseca ostavili ispod kreveta, odma do gaća? Ama mi bez da trepnemo pređemo sa usisavačem preko čarapa a onda se čudimo što usisavač ispušta onaj manijakalno cvileći zvuk jer eto, preljeni smo se bili sagnuti da maknemo čarape pa nam ih je lakše usisat. Usisavamo redom sve što nam se nađe na putu… od radne knjižice, plakata HDZ-a, pa do pola riješenih testova inteligencije i ženinih hulahopki koje su visile na stolici… a ako punica leži na krevetu redovito joj preko glave pređemo, al to je namjerno. Kad poslije nas žena prazni (čisti) usisavač onda obično unjem nađe dijete iz prvog braka i to punoljetno. Kad usisavačem naletimo na zavjesu, onda pola zavjese strgamo jer eto… zavjese su nam fetiš, pa se čudimo – „Kako tako malo govno može povuć kompletnu zavjesu!?“. Ono što je najbitnije, koliko god mi da usisavali, nikad ne valja.

- Miconja, evo tu još malo prođi! – pokazuje žena prstom, mada to „tu još malo“ obuhvaća površinu prosječne građevinske parcele

Veš mašina i pranje veša

Bijelo rublje ili šareno, nama je to sve isto. Predpranje, pranje, sa omekšivačem, bez njega, na 40 stupnjeva… na 60… nama je to sve isto. Kad otvorimo onaj poklopac gdje se trpa prašak i čitamo onu šemu na kojoj „piše“ kako što prati, isto nam je ka da smo stali pred Baščansku ploču... apsolutno ništa ne razumijemo. Od one 3 pregrade za stavljanje praška, mi stavljamo samo u onu prvu jer mislimo da su one druge 2 rezervne. Svu robu peremo na 95 stupnjeva jer smo uvjereni da što je voda toplija, bolje pere… a onda kad vadimo veš, onda se čudimo što su gaće roze i što su se smanjile na veličinu Barbikine guzice. Plahtu koju smo stavili prati, sad je zelena i izgleda ka jastučnica a grudnjak naše bolje polovice je lila-žute boje i totalno ravan, ko kuhinjska daska. Ajde još kad je žena doma pa onda ako nešto ujebemo (a ujebemo non stop) onda ona dođe pa to riješi… al stavljat veš prati kad si sam doma – to može jedino luđak jer obično onda zovemo svoju bolju polovicu na mobitel i:

- Maco, ja sam sve stavio prati baš onako kako piše. Evo veš mašina sad ne vrti a unutra neki plamen bukti. Jel to tako mora biti? E da, vodu je bacila al na plafon pa ako si u gradu, kupi kantu JUP-ola pa da okrečimo kad mašina opere!


Pranje suđa (klasično, ne na mašinu)

Nama litra praška traje 3 dana jer nemamo u mozgu razvijen „centar za omjer“. Što je nama potrošiti pola litre praška za 3 prljava tanjura i 4 šalice kave? Još bar da to dobro operemo, neg samo onako po sredini tanjura probrljamo a rubovi vječno ostanu usrani a onda kad gostima serviramo te tanjure, onda ih uvjeravamo da je to takav model tanjura.

- Dragi gosti, to po rubu su vam Svarovski kristali. 2 iljade eura smo platili 3 tanjura!

E da! – a što tek useremo pola kuhinje dok to peremo! Pa jebate to u krugu 2 metra sve bude mokro, ka da se krava ispišala. Isto tako, oprano suđe od jučer nikad ne spremamo na njihova mjesta pa nakon što muško 7 dana pere suđe to bude kubik ipo tanjura, lonaca i šalica na jednoj hrpi… tako sve dok se ta kula ne počne rušiti i razbijat o pod kuhinje. Prije ćemo iz stana izać tako da preskočimo tu hrpu neg što ćemo je pospremiti. Onoga ko je izmislio mašinu za pranje suđa, treba mu instant dati Nobelovu i to onu za mir u kući.

Pranje prozora

U stanju smo pola sata strugat po jednom te istom mjestu samo zato što se zamislimo i misli nam odlutaju na 100tu stranu. Za nas su prozori uvijek čisti i ne vidimo razloga da se uopće i peru. Jel sunčeve zrake prodiru kroz prozor? – prodiru… pa čemu ga onda prati? Što je najbolje, kad peremo prozore mi se dlanom jedne ruke oslonimo na staklo a drugom rifljamo na drugoj strani… onda kad se odmaknemo, onda se čudimo kako je neka budala ostavila otisak dlana… onda to peremo, pa se odmaknemo… kad sad na drugom kraju otisak dlana… i tako non stop. Ako prozore peremo starim novinama, onda redovito razmotamo novine pa čitamo vijesti iz 1998 i kako je neko iz državne firme popalio pare te tako iznervirani pljunemo – gdje? – na prozor, jebamajkusvoju i prozor… i onda opet peri.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se