Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

eeeeeeeeee da

01. kolovoz 2013 ob 23:16 | 31
DAN PRVI
Brod, pardon – brodić, za Mali otok kreće ranom zorom svakog ponedjeljka, osim ako je veliko more, puše bura, puše jugo, jaka je kiša, nevera, grmljavina.
Brod za Mali otok, dakle, kreće jako rijetko.
Sretan kakav jesam – mojeg je ponedjeljka more bilo poput ulja, mirno, ravno, bez tračka vjetrića, valića ni za lijek. Molio sam se za grom ili dva, ništa, toliko o Božanskoj milosti!
Nas troje smo zauzeli gotovo cijelu površinu tog malenog plovila.
Kuferi, kutije, mama, kuferi, kutije, tata, kuferi, kutije, PSP i ja.
Taman mi je baterija (kao i strpljenje) bila pri kraju kada je tata kliknuo:
- - Evo nas doma!
Ugledao čovjek kopno.
Ovako, izdaljine, Mali otok izgleda kao Mini otok, igračkica, zeleni grumenčić zemlje nasred plavog vodenog polja. Strašno!
Prošli su me trnci od nelagode, utješila me samo pomisao kako za svega sedam godina više neću morati slušati mamu i tatu i tu je Zakon debelo na mojoj strani.
Kako smo se približavali obali mog budućeg doma – sve je dobijalo jasnije obrise, ono što se zvalo, znakovito – Malo selo.
Kameni kućerci, vezani u nizu, zbijeni jedno uz drugo, kao da je nužno zimi, za bure, da ljudi budu bliži jedni drugima, kampanel crkvice što pokušava parati nebo, ali ne može, jer je, kako drugačije – mali i vjerojatno se zove Sveti Mali, i par barki u malenom portu.
Mini mjesto na mini otoku, krasno.
Uzdahnuo sam, došlo mi je da se bacim s broda u more i očajnički zaplivam ka kopnu i vjerojatno bi to i učinio da znam plivati, baš sam usrane sreće...

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se