eeeeeeeeee da

01. kolovoz 2013 ob 23:17 | 18
DAN TREĆI
Zaspao sam – ja.
Ništa od ljestava, ništa od istraživanja, barem ne danas – dok ne prošvercam nužnu mi penjalicu.
Doručak je bio na vrijeme, kruh je bio fa-nta-sti-čan!
Tata je razrovao kupatilo tako da sam se, da prostite, popiškio u vrtu, što i nije bio neki problem, granje me štitilo sa svih strana.
Pomogao sam mami bojati buduću kuhinju, tata je vadio stare i postavljao nove cijevi u kupatilu – kada je netko zalupao na ulazna vrata.
Nastala je apsolutna tišina, pogledao sam majku i ona je gledala u mene, a tata je već otvarao škripave vratnice,
- - Dobar dan, ja san Mare, prva van susida, jel van triba čagod pomoć, rekli su mi da radite po kući, pa eto...
Glas je bio pjevajući, stas baš i ne, ali Mare je baka od stotinjak kila i da nema ušiju smijala bi se oko glave, to opet citiram starog...
Nismo se ni snašli jer, nakon:
- Stipe!
- Željka!
- Bruno!,
Baka Mare je već bojala preostali zid u kuhinji, pa smo doznali da «njezin Marko», koji je, gle čuda, vodoinstalater, dolazi «dat ruke», a i «susid Mile» je slobodan, on je «inžinir od struje», pa će pogledat instalacije i sve ona tako «pituraje» i brboće, a nepoznati ljudi ulaze u naš dom, svako u rukama drži poneku alatku, svatko nešto radi, svatko je meštar od nečega...
Riječ po riječ, gomila glasova i naša kuća ko teatar – odzvanja što od pjesme (daaaa, i zapjevalo se), što od smijeha, od udaraca čekićom, od lupetanja metala, mrvljenja kamena...
- - Kad je bal, nek je na vodi, kazala u jednom trenu baka Mare kada je «susida Šima» stala unositi ručak za sve, a procijenjujem da je u nas radilo barem pola seljana...
Srdele s gradela, ooo, uništio sam se, domaća salata, popio sam i «bevandu», pa mi se zavrtilo, jer je izgleda «barba Jozo» stavio «ditetu» više od «prst vina».
Dok su odrasli jeli, izašao sam malo u svoju prašumu, da uhvatim zraka...
Dobri Gospode, Isuse i Marijo i svi sveci!
Gdje je nestala đungla?!
Izgleda da je druga polovica mojih susjeda provela jutro u našem dvorištu – jer – masline i smokve su bile uredno obrezane, krošnje oblikovane, grmovi su ili nestali ili tvore kugle koje, priznajem, jako dobro izgledaju. Pojavio se i travnjak, gust, zelen, a uz rubove su poredane ruže. Oko ulaznih vrata uredno podšišan oleandar, a uz puteljak, prekrasan i bijel od oblutaka – kočoperili se u kvadrate podrezani ruzmarini.
Ljepšeg vrta u svojih jedanaest godina ja vidio nisam!
Uplakan, šta ću – suze su potekle same od sebe, uletio sam u blagavaonicu među ljude,
- - Hvala vam! Hvala vam od srca!
Ponašali se moji susjedi kao da je najnormalnija stvar na svijetu darovati čovjeku koji, igrom slučaja, živi vrata do tvojih – cijeli dan rada, pa odmahivali rukom na moje zahvaljivanje, neki me gladili po licu, drugi prstima prolazili kroz kosu, a mama i tata sjali od ponosa što imaju tako pristojno dijete.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se