eeeeeeeeeeee da

12. srpanj 2013 ob 02:25 | 12
slika 1510334

Moja prva nevera!
O, mili i dragi Bože, kakav je sinoć bio rock nad roll!
Počelu je kao da neće. Skupila se vrućina pod krovove, a potom je s mora stigao nekakav neobičan vihor. U početku slabašan, poput zraka iz fena, a potom se naglo ohladio i postao jači. I jači. I jači.
Uglavnom, siromašniji smo za par grana smokve, a ni najmlađa maslina više nema istu frizuru. Otpuhalo nam je stolce sa terase. Našli smo ih ujutro među grmovima ruža, poput kakve moderne instalacije dobrano pripitog kvazi-umjetnika.
(Sjetite me jednom da vam ispričam što moji vrli roditelji kazuju o modernizmu i o instalacijama i o preformansima, nazivaju ih «preseransima», he, he.)
Dvije «škure» koje tata još nije stigao popraviti – neće ni morati! Skršio ih vjetar. Ali, ono, skroz!
U jednom trenutku dok je oko kuće zujalo, udaralo, zviždalo – osjetio sam poriv da se ustanem i otrčim starcima u krevet. Da se, kao kad sam bio posve mali, ubacim između njih i pokrijem preko glave.
Odolio sam.
Ostao sam čvrst.
Ostao sam svoj.
Spavao sam doduše sa upaljenom lampicom. No, to je vidio samo Svevišnji i moja malenkost, pa se ne računa.
Oprostiti ćete mi, odnio me vjetar sa puta kojim sam krenuo.
Jučer.
Popodne.
Lucija i ja.
Priča.
Tajne.
Moje i njene.
Bilo je su-per

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se