Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

eeeeeeeeeeeee da

14. listopad 2013 ob 00:44 | 37
Ovo je napaljeni blog.
Postoji opipljiv trenutak vremena između orgazma i svih sila konfuzije i srama koji strpljivo čekaju da hormoni odu ća. To je kao onaj trenutak kada dijete zvekne na pod svom silom djetinjstva i namjesti onu facu blaženog neznanja i čeka da vidi kakve će mu posljedice tijelo narediti. Ono je mirno, niti uplašeno, svi senzori popaljeni, buffer između plača i smijeha. Ako mu upadneš u sred tog trenutka sa smiješnom facom i malim plesom, ono će zaboraviti na pad, samo će najuporniji primijetiti bol za ono što jest te time biti predodređeni za plač čitav život. Nisam i dalje siguran, jer sigurnost je dosadna, je li u pitanju tjelesna priprema za što god slijedi, ili se sam univerzum iznenadio, aha, čekaj, sad ću.

No kada svršiš, iznenađenje je samo u tebi. Imam nekako dojam da svi sve znaju već, uigrani koliko jesu, te tijelo itekako zna tko ide, gotovo da priprema konfuziju i sram u malim dozama ko u piksu ajvara tijekom seksa samo da ju otvori i pusti leptire da pobjegnu i rade svoje, što god svoje bilo, u trenutku kada svršim po licu ove djevojke ispod sebe. U ovom se trenutku priča razvezuje posvuda stoga pokušavam biti dosljedan.

Stojiš tako, kurac u ruci, gledaš što si napravio, uvjeren u fantomsku ekstazu koja ti pleše po umu, koja misteriozno no jednako uvjereno krene nestajati u nedostatku prostora za ono što primjećuješ da se gomila i stiže u kutku ti uma, kao mutan horizont na moru koji postaje veći i mutniji sa vremenom koje prolazi. Nešto stiže, kažeš si, i ostaneš tamo kao spomenuto dijete nakon pada i čekaš, hajd, dođi. Dvije sekunde kasnije ono stiže, obavije te samouvjerenim rukama i ostavlja bez previše alternativa no plutati na mjestu dok se, da iskoristim zgodan izraz za okolnosti, "vadiš". Jer ja sam frend sa svojim demonima, i znam neugodu kada ju vidim, mada nikad nismo razgovarali ono i ja temeljito koliko bi htio, vidim da ulazi, o, gospođo, izvolite stolac. Ne pada mi na pamet mlatit se sa emocijama koje stižu, kao maškara kojoj stariji kradu teško zarađene slatkiše – brži su od tebe i riskiraš batine, pa ostaneš tamo dok ti kopaju po vrećici. Ili si barem tako govoriš, kukavica koja jesi. No val konfuzije i neugode udari me vješto, i zamazano bijelo lice djevojke ispod mene više nije rame uz rame sa slikom ekstaze čija silueta prašine i dalje stoji u umu mi, neupoznato sa saznanjem da je ekstaza već odavno zbrisala u strahu vala koji stiže, već gledaš zamazanu djevojku pod sobom, kurcem u ruci, kao pred ubojstvom sa pištoljem ili praznim trezorom sa vrećom, uvjeren da si napravio nešto, nešto, k vragu što?!

Gledam, djevojka se briše sa čudnim smiješkom, diže se, ide do kupaone, ja i dalje stojim ukopan, tražim riječi, i bacam pogled dolje, i počnem se kretenski smijati na sliku erektiranog penisa koji nakon orgazma izgleda, eto, glupo ko kurac. Ne, ozbiljno, sve seksualno nakon orgazma izgleda drugačije, miris seksa postaje zagušljiva soba, znoj postaje vlaga, sve riječi koje smo si izgovorili zvuče u jeci sobe kao njemački pornić. Dižem pogled da podijelim misao i vidim joj obrise u kupaoni, umiva se, i prolazi mi kroz glavu koliko uigrano izgleda, kao da je ovo napravila dovoljno puta da nema mjesta za iznenađenje, barem ono moje koje me ostavilo paf, opet, nakon one dvije sekunde čekanja. Tražim si bokserice, ne želim biti gol, legnem natrag, ona se vraća, gola, legne kraj mene i krene neki razgovor o čemu god smo se pravili da nismo razmišljali o dok smo se seksali.

Okrećem se prema njoj, prekidam joj neki trač kojega je toliko spremno izvadila nakon seksa jer sada očekuje potpunu potporu mada mi se ne sviđa sama ideja tračanja a kamoli ono što o svojoj kolegici govori, i kažem joj da mi je neugodno nakon seksa. Zašto, pita me. I tu zastanem, jer imam tri do četiri unutarnja monologa u glavi koji mi ne daju do konsenzusa dok mi svaka od njih svako malo mahne rukom, ček ček sad ćemo mi. Jer naravno da, krene monolog broj jedan, nema potrebe za neugodu, seks je najprirodnija stvar na svijetu, i sve što smo radili u seksu nije ništa više nego ljudski, kadli upadne monolog broj dva sa gomilon kontraargumenata. Prirodno, Monolog broj jedan? Prirodno? Je li evolucija predvidjela svršavanje po faci? Je li, zbilja? Koliko sam ja upoznat ideja je u razmnožavanju, ne u razbacivanju sjemena, stoga sve do li penetracije u misionarskom položaju ne prolazi kao prirodom predviđena akcija. Zašto isključivo u misionarskom položaju? Jer, kaže Monolog broj tri, je Bog tako rekao. I to nakon braka. Ali ja nisam katolik, Monolog broj tri, koji ti je kurac? Eeee, ali upoznati si sa Gospodinom i pravilima mu, i ovo su trenutci kada se nadaš, ono, nadaš da će ti entitet kojeg nisi sigran da vjeruješ u, oprostiti za čin za koji nisi siguran smiješ li ga raditi. Vi ste svi glupi, kaže Monolog broj četiri, jebote mlad si i seksaj se, što filozofiraš?

Vidio sam to stotinu puta. Čuješ riječi na njemačkom za koje si jedine siguran od spomenutog jezika što znače, kadar se spušta na nju, razjapljenih ustiju, jezikom vani, kadar na njega koji žmrika u loše odglumljenoj ekstazi, kadar natrag dolje, događa se što god se događa, te gasiš pornić. Ti ljudi trenutno nestaju. Nema ona se pere u kupaoni, nema on ostaje sa smiješno nadignutim, zbunjenim no uvjerenim penisom u sobi, nema oni leže u krevetu i razgovaraju, nema neugode, oni ne postoje, netko vikne rez i podjeli dnevnice. Stoga, kažem ja, u pornićima moraju snimiti nastavak, tih par minuta nakon, samo da, kada su me već uvjerili da je svršavanje po licu dobra ideja i navikli me na trenutku prirodnost iste, da me uvjere i u savršenu prirodnost posljedica. To su dva svijeta, dva u koje toliko opipljivo kliziš kroz ekran i natrag, gotovo da si tip sa kamerom, gotovo da si tamo, doživljavaš najintimnije radnje dvaju ljudi ( koje nimalo ne poznaš niti si to zaslužio, kao dodatni bonus ), dok oni to rade, jednim djelom, za tebe, čitava konstrukcija pornografije namijenjena je gledatelju, kadrirano je za tebe, izrežirano za tebe, oni su u tvom svijetu gotovo jednako koliko ti u njihovom, a jedino što stoji između vas je ekran, i ono što ostaje, prekrasno, je apsolutno ništa nakon gašenja spomenutog ekrana. Ostaješ samo ti sa mokrim gaćama, što je gotovo nikakva posljedica za ono što si upravo doživio. Ljudi izlaze vanka, troše novac, trud i vrijeme da nekoga ulove, možda unajmljuju hotelsku sobu, troše na kondome, pa čitava ona priča sa raspakiravanjem kondoma, pa navlačenja ga na sebe, možda ga i nemaju, možda prenose spolno prenosive bolesti, možda začnu fetus, sve za ono za što si ti napravio goli kurac, utipkao si "free porn" na google i preko reda, džabe, dobio sve, ali sve na pladnju. Ti ne znaš tu djevojku, nisi joj rekao bok, kupio sok, plesao sa njom, nisi slušao njene priče, nije ti plakala na ramenu, niste imali nit romantičan prohod ni katastorfalan prekid. Ne zaslužuješ je vidjeti golu, to tako ne funkcionira! Ali vidiš je golu, i masturbiraš na slike njenog nagog tijela u radnjama za koje sa stvarnim ljudima daješ spomenare sa pitanjima "jesi li ikad to i to" jer nemaš blage jebene veze, jer i ne moraš imati, that's not the way it works!

Reproducirati sve to uživo nikad ne funkcionira jednako dobro. Jer nitko nam ne kaže što nakon seksa, to je kompletno neistražen teritorij. Frajeri si ne govore "i onda su se išli otuširati zajedno" po parkićima, šaputom u grupici. Nitko ti ne kaže "ja sam ju taaaako dobro izmasirao nakon seksa". Ne! To nisu stvari sa kojima se hvališ, ili govoriš o. To je kompletno tebi na izbor, na improvizaciju. I ja itekako nemam dojam da sam nešto "obavio" pa sada je sve u zraku. Čin seksa ne završava pri orgazmu. Jok, sada slijedi sve ono o čemu nisi htio razmišljati dok si se seksao. Sada stiže "je li ona svršila?", "sviđa li joj se moje tijelo", "je li ovo zadnji put da smo ovo napravili". I taj nedefinirani osjećaj neugode i konfuzije sigurno nije prirodan, ali mi je jasniji nakon sva četiri monologa, barem pomalo – Jer nitko od nas nema ni najblažu ideju što radi. Ne "nitko od nas nema pojma kako se seksati dobro", ne, nego zaista, nitko od nas ne može sa sigurnošću reći zašto se seksa. Ne radimo to radi reprodukcije, jok, malo kada zaista koristimo seks za ono što je namijenjen, radimo to jer nam godi. Zašto? Zašto nam godi? Može li itko definirati senzaciju? Jer nije samo mehanička senzacija u spolovilima, jok, 80% seksa nam je u glavama; Zašto je meni svršiti po licu tako uzbudljivo? Zašto neki muškarci vole druge muškarce? Zašto neke djevojke plaču nakon seksa? Nitko nema ni najblažu ideju što to zaista sve je, muškarci mahom rade ono što žele iz pornića, djevojke mahom rade sve da zadovolje tog glupog, zbunjenog frajera, i što ostaje? Uviđam da sve ovo možda govorim jer sam ne znam što je dobar seks ili ga nisam doživio, okej, možda je to, ali imao sam par dobrih seksova i osjećao sam se jednako izgubljeno nakon.

I lupi me. Ljubav. Nikad ju nisi volio.

I sve doze tuge kaskadiraju po meni kao tuš koji me odlučio pratiti.

Da sam znao da tekst ovdje vodi ne bi ga napisao.

I prekine me ona, kojoj sve ovo pokušavam objasniti dok mi oči idu posvuda pa tako i na njene sise koje su manje savršene no koliko sam navikao po reklamama na cesti ili spomenutim pornićima, da joj se ful spava i da možemo o tome ujutro, okreće se i ode spavati, gotovo trenutno, i ostajem ja sa idejom da možda nitko ne razmišlja o tome jer sam ja jebeno psihotičan. Svima je jasno, očito, osim meni. Okrenem se na leđa, što je pozicija u kojoj ne mogu spavati jer je pozicija za spavanje na trbuhu sa rukama pod jastukom, stoga znam da ću ostati budam, i gledam u strop. Razmišljam o svemu tome, razmišljam o što sve to znači, vračam si slike svršavanja da rekonstruiram što mi je tako privlačno, i dok razmišljam o tome primijetim, suptilno, da sam napaljen opet. I onda se dogodi apsolutna pizdarija – svaka misao, svaki kutak, svaki konsenzus, a pogotovo ono sa ljubavi, kompletno gubi značaj, postaju šuplje riječi. Sva četiri monologa utihnu kao smanjene volumna na liniji. Okrećem se i budim ju.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se