Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

eeeeeeeeeeeeeee da

02. prosinac 2014 ob 02:09 | 32
slika 1874565

Igrati na sigurno ....
Oduvijek su me oduševljavali ljudi koji u svemu u životu igraju na sigurno. ..

Takvim se ljudima istovremeno divim, skidam im kapu, a ponekad ih i žalim jer nemaju muda odigrati na blef pa da vidimo šta će biti. Stoje u mjestu i cupkaju a život im prolazi pred nosom, a oni čekaju sigurnost u nečemu.

Često se znamo tako uhvatiti u diskusiji i onda ja slušam predavanja tipa: da, ti si zagrizao malo preveliki komad, precijenio si svoje mogućnosti, precijenio si svoje financijske sposobnosti, ti si ovo, ti si ono i bla, bla, bla....

A onda ja počnem s druge strane s filozofijom iza koje definitivno stojim i po kojoj živim i isključivo sam tog vjerovanja, kako sigurnosti više nema, ni u kome, ni u čemu i nigdje, jer jednostavno nema!

Možeš samo vjerovati da si u nešto siguran i ta neka vjera te može nositi dok ne ateriraš, jer realno danas radiš i imaš neku kvazi sigurnost a tko ti jamči da ćeš raditi i sutra, tko ti jamči da firma neće propasti ili da više nećeš dobivati plaću, nema toga tko ti to može jamčiti, nema tog papira i nema te osobe.
Oženiš se, potpišeš taj neki jebeni papir, danas sve divno krasno i super, volite se i obožavate i opet si kao kvazi siguran u nekog u neku instituciju koja se zove brak, suživot ili kako god, ali tko ti može jamčiti da će to biti zauvijek?

Nitko, nema toga, to ne postoji, sigurnost u bilo što - posao, partnera, zdravlje, danas je vrlo relativna stvar i klizav teren, na kraju krajeva, ali o tome po meni ne treba razmišljati, već živjeti polako iz trena u tren, iz dana u dan pa kako bude, a biti će, uvijek nekako bude...

I zato uvijek moram kontrirati onima koji igraju u životu na sigurno jer u biti ja nikako ne mogu shvatiti na što to igraju, često mislim da se samo zavaravaju dok čekaju taj neki pravi trenutak i tako im život prođe u čekanju te neke imaginarne sigurnosti u nešto.


Često znam reći - funkcioniram na način, kao kad neplivača baciš u more - sad si u moru i snalazi, ili plivaš, ili toneš, nema ti treće kompa moj....
Osmisliš neki svoj mini projekt u glavi, onako - samo kostur, kreneš, pa šta bude, uvijek na putu realizacije nailaziš na trnje, ali ide, glavno da ide, da klapa, doći će dan kad ćeš staviti kvačicu pored svog projekta i napisati: riješeno, ajmo sad dalje....

Jedina sigurnost u koju nikad ne treba sumnjati je ona u sebe i svoje sposobnosti da nešto možeš, da imaš snage za stvoriti to nešto što želiš - čekanje pravog trenutka, pogotovo čekanje na neku sigurnost, nekako mislim da su to samo izgovori, bijeg i strah od nečeg što se zove: započeti nešto, suočiti se sa svim izazovima na putu realizacije i završiti započeto....

Život ti prođe čekajući da budeš siguran negdje, u nešto i onda ostariš i kažeš sam sebi, e šta nisam....E jebi ga, šta nisi, sad ti je kompa moj gotovo...
slika 1872989

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se