eeeeeeeeeeeeeeeee da

29. srpanj 2014 ob 05:04 | 36
slika 1511918

Sjećanje na moje tužne kurve...


Spremi se, večeras ideš sa mnom – rekao je tajo, a mama je malo zavrtila nosom, ali nije ništa rekla. Napokon, napokon, napokon ! Srce mi je divljački tuklo, malo od sreće, malo od straha, a najviše od ponosa. Potrčao sam prema majci i poljubio je. Tajo se ne voli ljubiti, pa sam ga samo malo gurnuo kad sam prolazio pored njega, onako saučesnički. Zatresao mu se brk, vidio sam to.

Mama mu je pomogla oko uređivanja iako joj nije drago što izlazi. Nikad joj ne bude drago, ali on je takav i nitko mu se ne suprotstavlja. Noć je pala, brat i sestra su zaspali, mama je uređivala nokte, a nas dva smo ponosno odšetali u mrak. Više ja nego on. On je navikao.

Zrak miriše narančinim cvijetom. Tihi smo. Provlačimo se kroz dvorište susjedove kuće. Susjed nas ne voli. Jučer je mene gađao kamenjem. Morao sam se negdje olakšati, a nisam znao da će on baš tada izaći u dvorište nahraniti psa. A i taj njegov pas ! Stalno laje i da nije na lancu tko zna što bi mi sve napravio.

Preskačemo ogradu i hodamo pločnikom jedan iza drugoga. Na raskrižju skrećemo lijevo. Prelazimo ulicu i onda ih ugledamo. Posjedale po zidiću i čekaju. Čekaju nas.

- Nemoj me osramotit, mali – smije se.
- Neću – odgovaram kroz stisnuto grlo.
- Sad si pravi muškardin otkad si počeja ćutit jaje.

Najednom me uhvati panika. On to ozbiljno? Otprilike znam što mi je činiti, ali se bojim. Što ako ona bude zahtijevala nešto o čemu nisam nikad čuo ? Ili ako me odbije ? Lako je taji reći nemoj me osramotiti. Evo, mene je već sad sram. Kad pomislim što se sve očekuje od mene, oduzmem se.

Što ako je za mene odredio Nini ? Bojim se Nini. O njoj kruži glas. Okrutna je. Hladna. Podcjenjivački se cereka kad ne znaš što bi sa sobom. Pričao mi je Hegdar. On je lani imao veliki problem s Nini. Kasnije su mu se rugali, jer je kučka svima pričala o njegovoj nezgodi. Hegdar govori da je to otkrivanje poslovne tajne, ali nema ga tko zaštititi. Njegov je otac slabić, a mog svi slušaju i boje ga se, i to je dovoljno da paraliza počne popuštati.

- Tajo, ja ne bi Nini – šapćem.
- Ma kakvu Nini ! Nije ona za tebe. Još će ti prenijeti zarazu.
- Koju onda ?
- Sviđa li ti se neka ?

E, sad o sviđanju i nesviđanju bi se dalo govoriti. Sviđa se meni Loreta. Uvijek mi se sviđala. Starija je od mene, ali ljubav ne gleda godine, je li tako ? Barem što se mene tiče, uvijek sam bio zaljubljen u nju. Nažalost, ovo s godinama za nju ne znači ništa. Ona mene ni ne primjećuje. Ja sam za nju nula, zrak, nitko i ništa.
Do Lorete sjedi Rikica, zovemo je Rikica, nitko joj ne zna pravo ime. Stara je i ofucana. Priča se da joj je svako dijete od drugoga. Možda i nije, ali se priča, pa to s vremenom postane činjenica. Ne bih nju. Starija je od moje mame.

Malo dalje , na samom kraju zidića, sjedi jedna koju prvi put vidim. Onako, ništa posebno, ali izgleda mi čisto i nekako malo izgubljeno.

- Koja je ono ? – pokažem prema sramežljivoj.
- Ono je neka nova. Izgleda pristojno. Hoćeš nju ?
- Ne znam – sve mi se smrzlo. Sad će trebati, sad je trenutak, sad ću krenuti … centrifugira mi u glavi i najradije bih se vratio kući.
- Kreni – pogurne me lagano, a on se uputi prema Nini. Hodam sporo i neodlučno prema neizvjesnoj sudbini koja ne obećava ništa osim blamaže. Nova me ugleda pa se lagano osmjehne.

Odlazimo iza kuće. I dalje cvjeta naranča. Ne znam što bih sad trebao uraditi, pa joj pričam o naranči. Ona me gleda i šuti. Moje znanje o narančama se polako cijedi i razmišljam što mi je činiti. Hoću li prijeći na limune ili ušutiti ?

- Odakle si ti ? – spašava vražja ženska stvar.
- Odavde, a ti ? – sve nade polažem u slabu nadu da je iz egzotičnih krajeva, velegrada, cirkusa, nije važno, samo da imamo o čemu pričati.
- Beskućnica – jedna riječ, samo jedna riječ. Kako ću se nadovezati na to ? Jedino mi pada na pamet pitati je kopa li po kontejnerima, a to mi je malo previše. Kontejneri, smrad, svađe oko plijena. Mislim, bolje da ne mislim.

Započnem pjevati, ona mi se pridruži i tako sjedimo i pjevamo i to baš lijepo pjevamo. Ona malo više, ja malo dublje. Mogao bih tako sjediti cijelu noć i pjevati, samo da ne moram razgovarati i raditi ono radi čega sam došao. Pogotovo ono radi čega sam došao.

Baš kad sam počeo plesati oko nje, nešto teško i hladno padne po nama. Voda. Netko nas je zalio kantom vode. Tko zna, možda me spasio od sramoćenja iako se nadam da ova, moram je pitati kako se zove čim pronađemo drugo skrovito mjesto, nadam se da ova nije lajavica kao Nini i da neće okolo pričati.
Šuljamo se mračnim prolazom. Znam jedno lijepo mjesto, skriveno od pogleda, kanti i vode. Ona ide za mnom. Napokon se uvučemo. Ne vidim prst pred nosom. Mrak je posvuda. I tišina.

- Kako se zoveš ? – napokon je upitam.
- Micika – odgovori i zašuti, a ni meni nije lako. Kojega ću vraga s njom raditi ?

Trebali bi se sad povatat, ali nemam pojma kako ću započeti. Da je bolja, počela bi ona, a ja se samo prepustio. Pipam po mraku. Možda ima kakvih krpetina, obično ih je bilo kad smo se dolazili igrati ovdje, pa ću nam napraviti ležaj. Moram dobiti na vremenu. Možda netko od nas dvoje smisli nešto pametno.

Tapkam po mraku, gurnem limenku, limenka padne, udari u kamen, a onda se raspadne svijet. Netko skače na mene. Baca me na pod. Grebe mi lice . Grize uho. Branim se. Možda nisam vičan seksu, ali za tuču sam doktor. Tajo je vježbao sa mnom, jer ću ga jednog dana naslijediti i moram biti jak. Eh, kad bi se i seks mogao navježbati ! Skačem na monstruma. Grizem ga za vrat. Otima se i bježi iz skloništa. Trčim za njim. Na slaboj mjesečini vidim da je to Mazan, odmetnik i hermafrodit. Moram mu pokazati tko je gazda u kvartu. Dobro ne baš gazda, nasljednik gazde.

- Bolje ti je kloni me se – priprijetim, a onda za svaki slučaj još jednom skočim i odgrizem mu dio uha.
Vraćamo se kući. Narančin cvijet miriše. Tama se razilazi. Majka nas čeka. Pogleda me tužno, a taju prijekorno.

- Vidi moga sinčine ! – smije se tajo.
- Isti se obojica. Oto, dođi da ti operem rane i sredim krzno – ljutito će majka, pa se okrene i ode u kuću.
slika 1438252

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se