eeeeeeeeeeeeeeeeee da

02. kolovoz 2014 ob 05:28 | 31
slika 1330604

o(b)sole mio......

Zanimljivo kako se u našem jeziku, za razliku od npr. adolescencije, nije udomaćila jedna obsolescencija, mislim u lingvističkom smislu (lat. Obsolescere; starenje, staromodnost, zastarijevanje, zastarjelost, obezvrijeđenost). Jer ako imamo materinju inačicu za prvu, onda to nije razlog ne rabiti u drugu tuđicu, poglavito jer se taj latinizam nađe u skoro svim drugim jezicima.

Tada bi mogući pridjev glasio – obsoletno, što bi značilo neupotrebljivo, zastarjelo, odbačeno. Doduše najčešće se radi o normama, terapijama ili uređajima.

Rijeđe o ljudima.

Svake tri minute čovječanstvo ovoga svijeta pronalazi neki novi proizvod, koji prije ili kasnije završi na prodajnim policama ili drugim shop-izlozima.

Danas čovječanstvo konzumira dvadeset puta više proizvoda nego na početku XIX stoljeća. Proizvođači su mišljenja kako nas potrošače, nabava i konzumiranje tih proizvoda čine – sretnima.
Ergo, danas smo dvadeset puta sretniji nego Mihael Bakunjin, Adolphe Sax, ban Ivan Mažuranić ili netko drugi od prije dva stoljeća.
Mnogi od njih bi zakolutali očima kad bi vidjeli kako se danas osmišljavaju proizvodi s ograničenim vijekom trajanja.

A sve to kao plod strategije zvane - planska obsolescencija (ilitikakovamgadrago.hr).

Pripisuju je proizvođačima žarulja koji su se prije stotinjak godina navodno dogovorili da proizvode žarulje koja moraju crknuti najdalje za tisuću sati. Danas ova teza teže pije vodu jer ima za kupiti dugotrajnih ili led žarulja, doduše znatno skupljih.

No ovaj fenomen je izronio sredinom prošlog stoljeća. Pred početak WWII je tvrtka DuPont proizvela najlonke od sintetiziranog polimera, prozirnog a otpornijeg od padobranskog platna, na oduševljenje ženske populacije, a bome i muške.

Proizvodnja i prodaja su naglo rasle, i odjednom zastale.

Razlog je utvrđen u njihovom dugom vijeku trajanja, te je sastav materijala za hulahopke trebalo promijeniti dodacima koji su znatno smanjili taj rok i time povećali potrošnju.

Tada, u vrijeme dok je hladni rat bio na svom vrhuncu, postojao je i strah kako će komunizam nadmašiti kapitalizam kao politički i društveni sustav. Kapitalizam bez potrošnje nije mogao egzistirati, a komunističko plansko gospodarstvo je nasuprot tome kroz potrošnju još brže potonulo.

U bivšem DDR je država propisala između ostalog da njiohovi hladnjaci moraju trajati najmanje 25 godina. Kažu da su neki od njih još u funkciji.

Možda je tajna u žaruljama unutar hladnjaka? Čije se gase, još je tajna.

Appleov i-Pod nakon 18 mjeseci ne mijenja bateriju, mora se kupiti novi uređaj.

Sva ona IT-krama ili šrot završi na najvećoj tržnici takve robe u Gani.

Gandhi je jednom rekao:“Svijet je dovoljno velik za potrebe sviju, ali premali za pohlepu pojedinaca“.

Danas printeri imaju ugrađen čip koji odbrojava printane primjerke, i kad dođe do magičnog broja – signalizira na displayu „service“. U principu kao i sa svakom tehnikom danas isplativije je kupiti novi nego popravljati onog “u kvaru”.

Zagovornici razvitka i napretka rabe tešku argumentaciju: “Ako se ništa ne kvari – otpuštamo radnike-smanjujemo troškove”.

Nakon 12 godina moj Windows XP je ostao bez zaštite u nemilosrdnom cyber svijetu.

Svjestan sam kako je za jedan takav program 12 godina zavidno vrijeme, ipak je on bio pogon na 30% od 1,5 milijarde osobnih računala u svijetu.

Vjerojatno je 499 milijuna 999.999 korisnika s promjenom sustava XP promijenila i svoj PC, a moj pokupio svašta malicioznog do danas.

Ovaj post je sigurno i napisao neki haker.

Jer meni na zaslonu piše “Press any key”.

Kako ću ga pritisnuti kad ga nema na mojoj staroj tipkovnici.
slika 1487125

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se