eeeeeeeeeeeeeeeeee da...

19. srpanj 2016 ob 17:57 | 43
slika 1585574

Dojke
Mogli bismo reći da je M. volio baš sve na svojoj ženi, ali posebno njene krupne, okrugle dojke. Obožavao je zagnjuriti glavu među ta dva božanstvena brežuljka koja su mirisala na hortenzije, sunce, more, i neka davna, bezbrižna vremena. Mogli bismo, također, reći da je M. bio u svemu skoro pa idealan muž - pažljiv, nježan, podjela kućanskih poslova mu nije bila strana, dobro je zarađivao a povrh svega toga bio je i podosta maštovit u krevetu, čak i nakon tri godine braka.

I baš zbog svih tih superlativa koji su se vezivali uz njega, bilo mu je nejasno zbog čega se Veronika tako promijenila nakon što je rodila.
Ok, u početku je shvaćao nervozu mlade majke, drsko otresanje na njega nakon neprospavane noći, te odbijanje prisnijih intimnosti uz obrazloženje da je još prerano i da je boli. No nikako nije mogao shvatiti (a zaista se trudio) zbog čega mu je Veronika uskratila pristup onome što mu je na njoj bilo najdraže, najsočnije - njenim sisama.

Objašnjenja koja je u tom pravcu davala u početku bila su logički prihvatljiva i činjenično očita. Zbog navale mlijeka bradavice su joj bile velike, crvene, upaljene i bolne. Mazala se raznim kremama, melemima, ne bi li nekako zaliječila bolne raspukline koje bi se uvijek iznova otvarale kad bi dijete proždrljivo počelo sisati. Bilo mu je teško promatrati tu očitu okrutnost biologije na djelu, tim više jer je bio ludo zaljubljen u njene sise, do te mjere da joj je jednom rekao kako će predložiti da ih se proglasi nacionalnim parkom, prirodnim rezervatom ili nešto slično. Sjeća se da se tada tako slatko smijala na te njegove riječi, smijala se dok su joj suze radosnice bljeskale u kutovima očiju, ma, kad bolje razmisli - otkada je rodila još se ni jednom nije više nasmijala tako.

Naravno da je bio svjestan krupne promjene koju dijete donosi. Duboko u sebi, kad je bio sasvim iskren sam sa sobom u vlastitim mislima, znao je da je na taj korak pristao samo zato jer je njoj to puno značilo. On je mogao još godinama bez djece. Možda i zauvijek.

I bio je spreman - baš zato jer je bio svjestan da će se sve promijeniti poslije rođenja djeteta - odreći se mnogih stvari, ne predbacujući ni njoj ni sebi zbog toga. Osim jedne stvari. Da uživa u tim rajskim bombama sa čokoladnim fitiljima , koje su nakon poroda bile još bujnije, još kolosalnije. No ona mu nije dala niti da im se približi. Nakon što je prvotni, opravdani alibi bolnosti dojki prestao biti aktualan, nakon što su melemi i kreme pomogli da rane zacijele, odbijala ga je iz nekih nemuštih razloga. No, dijete nikad nije odbijala. Ono je uvijek visilo na jednoj od njenih sisa, i pomalo zlurado zurilo u njega dok je cucalo bradavicu. Kao da likuje.

Sa zgražanjem je shvatio jednog dana, dok je klikao "history" želeći pronaći jedan dobar porno film na koji se par dana ranije olakšao, da je njegova žena postala fanatična pobornica dojenja. Preko svake zdrave mjere i razumskih ograničenja.

Skoro svi članci koje je otkrio, prebirući po povijesti pretraživanja , bili su o majčinstvu, o dojenju, članci o heroinama koje su otvoreno davale djeci sisu na javnim mjestima unatoč negodovanju okoline, pa zatim Veronikini brojni komentari o tome po portalima i društvenim mrežama, puni ljutnje prema svima onima koji ne shvaćaju uzvišenost majčinske uloge i glavnu funkciju sise - da nahrani gladno dijete. Jedan članak je njegova žena mnogo puta otvorila i, očito, sa oduševljenjem čitala - bio je to članak u kojem se neka majka hvali kako još uvijek doji svoje dijete staro sedam godina. Tad je shvatio da su stvari mnogo ozbiljnije nego što se čini.

"O, jebote", pomislio je, "ona je skroz skrenula. U braku sam sa militantnom dojiljom!" Od tog trenutka postalo mu je jasno da su dani sladostrasnog uživanja na njenom bujnom poprsju zauvijek prošlost, da ga je balavi nasljednik nemilosrdno odgurnuo u stranu i, na neki način, zauzeo njegovo mjesto, i da sve što mu još preostaje jeste povremena stimulacija porno filmovima u kojima glume prsate tete i očajnička masturbacija na te prizore. Bio je ljut i tužan - tužan zato jer se morao odreći svog mekog, brežuljkaškog fetiša za kojeg je vjerovao da će mu pripadati do kraja života. Ljut - jer je Veronika, očito, bila pristalica onih ludih ženetina koje organiziraju dojenja na javnim mjestima, trgovima, ulicama i slično. Bila je, dakle, spremna pokazati svoju sisu svima, osim njemu, bila je spremna obnaženih sisa paradirati gradom zajedno sa ostalim ludačama samo zato da svima dokaže kako je dojenje prirodna stvar i kako sise isključivo tome služe. Pri pomisli da se Veronika , iz jedne erotične, mlade žene ponosne na svoje atribute, pretvorila u hodajuću mljekaru koja sebe promatra isključivo kao mljekomat namjenjen prehrani djeteta - osjetio se usamljenim. Beskrajno usamljenim, jer Veronika koju je poznavao, zauvijek je nestala.

Dani, mjeseci su prolazili, a zatim i godine. Klinac je rastao i sisao. Već je debelo zagazio u vrtićko doba, no bradavica mu je i dalje bila u ustima. M. je šutke prihvatio mjesto koje mu je novi poredak stvari dodijelio, osjećajući u sebi konstantno frustraciju. One sitne, usputne nježnosti kao i one krupne između njih dvoje, postajale su sve rjeđe i rjeđe, poput kose na glavi Duška Lokina.

A onda, jednog dana u proljeće, kad se već odavno činilo da je sve bespovratno izgubljeno, on i Veronika su završili u krevetu. Ponovo je uranjao u kanjon između dva proporcionalna, uzdrhtala brdašca koja su se ritmički ljuljala dok ju je ševio. Činilo mu se da će umrijeti od sreće. Kada je poslije seksa ležao kraj nje, pomalo uplašeno ju je upitao: "Dojiš li još?"
""Ne," odgovorila mu je, "Borna ima pet godina i vrijeme je da ga odviknem od dojenja."

Ponovno je sve bilo kako treba, M. i Veronika su ponovo postajali prisni, i - što mu je najbitnije bilo - ponovo je imao pristup njenim mekim dojkama koje su, unatoč tome što ih je dijete godinama natezalo, bile i dalje čvrste, postojane, uspravne. Pravili su planove. Mogli bi ove godine otići na ljetovanje, on i ona sami, a dijete će ostaviti baki. Sve će biti bolje sada kad je Borna narastao, sve... Otvaraju se nove mogućnosti, život je opet lijep, Veronika mu opet dopušta da je dira po sisama, Borna raste, druge djece nemaju, a što se njega tiče, neće ih ni biti...

"Dragi", rekla mu je jednog dana, "Imam ti saopćiti jednu važnu novost."
"Odlučila si gdje ćemo na ljetovanje. Istra ili Dalmacija? Gorim od nestrpljena, samo kaži!"
"Trudna sam".

slika 1576261

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se