eeeeeeeeeeeeeeeeeee da

23. travanj 2014 ob 02:23 | 17
slika 1787503

BJEŽ' OD FIRMI KOJE U NAZIVU IMAJU RIJEČI - ADRIA ILI ADRIATIC

U čarobnom svijetu hrvatskog jebivjetrizma nautički turizam je bio i ostao pojam koji izaziva najveće zazubice.
Ni'š ne radiš, a para kao blata.
Sranje bi obično počinjalo na nekoj zimskoj kavi u Zagrebu. Za stolom bi sjedilo društvo od kojih jedan na sebi ima kričavo žutu 'Musto' jaketu. Razgovor bi tekao otprilike ovako:''Ku'iš ono, zemeš na kredu dva polovna brodeka, najdeš si dva skipera, malo se oglasiš na netu i eto ... parica kaplje.''
Teoretski savršeno.
U praksi malo drukčije.
U proteklih deset godina bio sam svjedokom prave najezde probisvjeta koji su svoj Croatian dream odlučili ostvariti upravo u charter businessu. Ne moram ni napominjati da ih je cca 90% završilo neslavno. Razloge njihovog propadanja nije teško utvrditi.

Prije dvadeset - trideset godina ovaj vid zabave bio namijenjen isključivo džentlmenima i gospodi. Savršen primjer je legendarni stalak sa pršutom, pola pršuta i mali milijun butelja finog vina koji su zadovoljni jedriličari ostavili na brodu jednog mog prijatelja. Bio je to sport koji si nije mogao priuštiti svatko. Danas je zahvaljujući zimskim kavama u Zagrebu svaka budala postala vlasnikom svoje charter kompanije i od tolike hiperprodukcije cijene su pale i ... eto ti problema!
Jedrilice su postali neka vrsta jeftinih plovećih apartmana što znači da zadovoljni nautičari i tamo najnormalnije kradu beštek, čaše, tanjure i role s wc papirom.
Živa istina.
A još kad se pridodaju troškovi veza, osiguranja, održavanja, a posebno rezervnih dijelova normalnom se čovjeku zavrti u glavi. Banalni primjer je komad brodske sajle. Dok površnom promatraču ta sajla izgleda kao najobičnija smotana usrana čelična žica čija tržišna vrijednost ne prelazi par kuna zato što je to sajla za brodske (ej, brodske) komande za model Volvotaj i taj ona sasvim zasluženo košta par stotina ... uh ... iznervirat' ću se.

Vlasnike takvih charter kompanija nije teško prepoznati. Smotani kontinentalci crvenog nosa ulazili bi u trgovinu.
- Ej, ekipa kak' ste?
- A, evo super, a Vi?
- A dobro, evo stiglo proljeće pa bi si zel malo farbe. Jebo te, kak' je skupo pa ovo nije normalno. Trebal sam sve zet u Zagrebu.
- Tamo Vam je, moj čovik, cijena ista.
- Ma je, ali rođak mog prijatela zna direktora 'Hempela'... bla ... bla

Najveseliji dio nesuvislog razgovora došao bi na kraju.

- Daćeš mi R1 na firmu, al' trebaš uvest nove podatke.
- Više niste 'Adriatic yachting'
- Ne, pazi, sve ti je isto, adresa, telefon, kontakt osoba, samo promijeni matični broj i ime. Sad smo 'Adria charter'.

Adria charter?
Nešto kao John Smith u američkom telefonskom imeniku. Smrdi na kilometre. Bar nama koji znamo o čemu pričamo.

Dakle, ako se susretnete sa čovjekom u žutoj kričavoj 'Musto' jakni koji kaže da je vlasnik firme 'Adria nautic' ili 'Adria yachting' ili 'Adriatic yachting and sailing' ili ... nemojte biti sto posto uvjereni da će Vam to piće na stolu biti plaćeno.
slika 1763091

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se