Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

eeeeeeeeeeeeeeeeeeeee da

21. srpanj 2013 ob 05:22 | 26
Vedrana Rudan…… MINISTRE!

Znamo se dvadeset i pet godina. Sjećate se kako smo ratovali? Vi ste tada bili financijski direktor Riječke rafinerije a ja novinarka Radio Rijeke. Stotinjak običnih ljudi pokušavalo je učiniti nešto da se naš kraj ne pretvori u ono što on danas jest, regija sa gotovo najviše raka u Evropi. Dobronamjerni građani izgubili su u ratu protiv krupnog kapitala jer ste ga vi branili. Tada sam shvatila koji ste vi fajter.

Došao je rat. Vi ste bili predsjednik riječke vlade a zatim ste postali gradonačelnik. Ja sam ostala lokalno piskaralo. S vama sam se čula svakoga utorka ujutro, uživo ste za radio govorili kako ćete spasiti Rijeku. Mnogo sam vas puta intervjuirala. Nikad na vašem licu nisam vidjela strah. Ja se tih devedesetih nisam bojala za sudbinu Rijeke jer ste nas vi branili.

Od četnika. Od Merčepa koji vam je poručio kako će jedne noći očistiti Rijeku od Srba. Od Tuđmana koji je iz opatijskih hotela izbacio vukovarske majke i djecu i vratio ih u Vukovar da tamo poginu. Merčepu ste poručili da ga čekate. Tuđmanu preko novina, ja pisala tekst, da je zločinac. Rijeka nije imala ni svoga Norca ni svoga Glavaša ni svojih lora. JNA na nas građane nije ispalila metak iako su njeni ratni brodovi plutali pred riječkom lukom a topovske cijevi bile uperene i u moje prozore. Tada su se zloglasnom generalu Čadu pred vama gaće tresle. Koje herojsko vrijeme, moj Liniću! Kako smo vas voljeli! Vi ste bili naš junak za dvadeset i prvi vijek.

Zašto vam pišem? Zato jer sam danas dobila obavijest od Privredne banke Zagreb. Pred šest sam godina dignula kredit u visini od 75.900 švicarskih franaka, a na dan 31.12.2012. dugujem 53.556,69. Kamata 5,65%. Da vi niste ministar financija moj bi šok bio podnošljiv. Ali vi jeste ministar. Zato sam užasnuta. Znam kakav ste borac i znam da sa svojim protivnicima ratujete do posljednje kapi njihove krvi. A danas sam ja vaš protivnik.

Pomoći mi nema, to mi je jasno. Kad su mnogi, i vi ste pred dvadesetak godina bili među njima, bili spremni položiti život na oltar Domovine, tako se to tada zvalo, meni to nije bilo na kraj pameti. Možda zato jer sam naslućivala kako će jednoga dana izgledati “moja Domovina”. Danas, danas sam spremna, zaista spremna uzeti oružje u ruke i crknuti u ratu protiv vas i vaših.

Što smo vam mi građani učinili? Što su vam učinila naša djeca? Naši unuci? Zašto nas masakrirate? Da mogu otišla bih do vas, pogledala vam u bešćutne oči i upitala za objašnjenje. Pišem vam jer do vas ne mogu. Svemir nas dijeli.

Slavko! Otkako znam za vas govorite da vas ne zanima imovina, nemate ništa, ne radite za novac. Za što radite? Zašto nas ubijate? Slavko, da li je moguće da ćete sve nas hrvatske sužnje koje mori glad pobiti za dušu svoju?

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se