Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

gix

29. kolovoz 2012 ob 14:49 | 23
Kako se (u)malo po malo riješiti žene

(iz nedovršene trilogije Rješavanjem do rješenja podnaslova Nespojivo)

Subota je, sedam i po ujutro.
Inače hrčete s prekidima do devet-deset. Pa se iz horizontale prebacite na strateški sjedaći položaj i krmeljavi hvatate daljinski.
No ne.
Jutro će promijeniti sve.
To će biti taj dan.
Dan koji se pamti.
Preokret u vašim životima, vašim zbrojenim godinama, vašoj sudbi utabanoj.
Pokazat ćete joj da možete brže, više, jače.
Jer to zaslužuje.
I vi također.

Vaša mila nečujno se izvukla iz kreveta, nakuhala lonac kave, nataknula naočale, rastvorila prozore. I sluša.
One dozlaboga dosadne cvrčke, ptice, mir.
Uspjela je pronaći naočale, pa onog španjolskog pjesnika i pripadajući rječnik.
Taman dok usklađuje prijevod i milozvučje glasa dugovanog nekome, prišuljate joj se iza leđa. Pa u kuhinju.
Iznenadite je tako mirnu.

Čiste tanjure zvučno posložite na policu.
Žlice ubacite sa sigurnošću nepogrešivog košarkaša.
Njezina pažnja skoro je osvojena.
Zatvorit će pjesnika baš kad on nespretno nađe svoju dragu, tik pred tankim zidom prije nego li je zovne.
Odložit će naočale i uliti kavu.
I vama.
Bez oleandra.

U isto ćete vrijeme pritisnuti samo jedan mali botun ...devetnaestdevedesetdevet...samo u Konzumu...i ozareni sjesti pored svoje drage.
Da se razbije tišina.

Uhvatit ćete joj pogled i uskočit u njega. Malo ćete se stisnut s pjesnikom, ali sve za taj preokret na bolje.
Za razbijanje tišine.
Usput ćete joj ispričati jučerašnji dan. Do u detalje.
Pitat ćete je pozna li onoga...onoga...kako se zove...
Spomenut ćete joj i svoje pretke.
I one daleke iz stoljeća sedmog.
Po ko zna koji put.
Ohrabreni sjajem u njezinim očima, prebacit ćete se u novo vrijeme. Pročitat ćete joj sve novosti sa saborske scene.
Njoj će se zanesenoj pogled početi magliti.
Rasplakat će se ničim izazvana.

Počet će sjeckati kapulu da zamete trag. A nije vrijeme ni za doručak.

Bolje i miris šufigane kapule nego da ode.
S tim mirom ne biste mogli živjeti.

Neka je.
Sa cvrčcima i pjesnicima.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se